Hrvati u Egiptu: razlika između inačica

Listopada 1907. otvorena je hrvatska škola u Aleksandriji nastojanjem tamošnjih rodoljuba, za koju je ministarstvo vanjskih poslova 1908. godine zajamčilo stalnu pripomoć.<ref>[https://library.foi.hr/m3/pregled.aspx?z=70&zad=&sql=SD2DD3%28C9D8%28DDDD3-DDD-SSDD46&od=0046&do=0046&B=&vrsta=&grupa=&H=&X= Hrvatska škola u Aleksandriji], Narodna prosvjeta, Pula, 3/1908., str. 46.</ref>

 

Hrvatska je zajednica zmeđu dvaju svjetskih ratova narasla na oko četiri tisuće pripadnika. Živjeli su uglavnom u ovim gradovima: [[Aleksandrija|Aleksandriji]], [[Kairo|Kairu]], [[Port Said]]u, [[Ismailija|Ismailiji]] i [[Suez]]u. Gospodarski su bili vezani na poslovno društvo koje je upravljalo Sueskim kanalom. Osim njih, bilo je i onih koji su radili kao trgovci, ribari, mornari i tvornički radnici. Zajednička je osobina svima bila da su pripadali nižem društvenom sloju. Društveni život hrvatske zajednice zamro je. <ref name="HE"/>

 

 

Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru ukupno 18 mjeseci. Povratak kućama započeo je početkom 1946. godine, smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem Titove vlasti. Indikativno je da je taj povratak kasnio iz neopravdanih razloga: navodni "manjak" brodova i slične stvari;<ref>HTV-ov dokumentarni film [[Pustinjska priča - El Shatt]]</ref> iz podatak iznesenih u dokumentarnom filmu, stječe se dojam kao da se htjelo opstruirati povratak Hrvata u Hrvatsku.

 

== Izvori ==