|
u [[Britanija (rimska provincija)|Britaniji]], [[Armenija|Armeniji]] i [[Judeja|Judeji]]. Ubrzo se pokazala Neronova nesposobnost, pa mu je carska straža okrenula leđa [[68]]. godine, a on je počinio samoubojstvo.
Godine [[69]]. (koja je poznata kao [[Godina četiri cara]]) izbio je građanski rat, a na prijestolju su se na brzinu izmijenili [[Galba]], [[Oton]], [[Vitelije]] i [[Vespazijan]]. Ovaj posljednji je na kraju godine učvrstio svoj carski položaj.
== Flavijevci ==
=== Vespazijan ===
{{glavni|Vespazijan}}
[[Datoteka:Vespasian_01.jpg|mini|Vespazijan]]
Vespazijan je bio izuzetno uspješan rimski general koji je dobio vlast na velikom istočnom području Rimskog Carstva. Podupirao je [[Galba|Galbine]] carske pretenzije, ali nakon Galbine smrti i sam je postao pretendent na prijestolje.
Nakon [[Oton]]ova samoubojstva, Vespazijan je uspio preoteti zimske zalihe žita i tako zauzeo dobar položaj u odnosu na suparnika Vitelija. Vespazijanovi su pristaše 20. prosinca 69. godine uspjeli zauzeti Rim.
Vitelija su ubili njegovi vlastiti vojnici, a Senat je sljedećeg dana proglasio Vespazijana carem.
Za razliku od julijevaca i klaudijevaca, Vespazijan je slabo mario za Senat. Na primjer, kao datum stupanja na vlast slavio je 1. srpnja, dan kad su ga vojnici proglasili carem, umjesto 21. prosinca, kad je Senat učinio isto.
U kasnijim godinama je čak izbacivao neposlušnike iz Senata.
Vespazijan je uspio osloboditi Rim financijskih problema u koje je zaglibio zbog Neronove raskoši i građanskih ratova. Velikim povećanjem (ponekad i udvostručenjem) poreza stvorio je višak u riznici i krenuo na velike javne projekte.
Između ostaloga, naručio je gradnju [[Koloseum]]a i izgradio [[forum]] s hramom Mira u središtu.
Uspješno je carevao provincijama, a njegovi su generali ugušili pobune u [[Sirija|Siriji]] i [[Germanija|Germaniji]]. Dapače, proširio je granice carstva u Germaniji i Britaniji. Stanovnike [[Hispanija|Hispanije]] proglasio je rimskim građanima.
Iako se carska vlast više nije smatrala nasljednom, Vespazijan je inzistirao da ga naslijede njegovi sinovi [[Tit Flavije]] i [[Domicijan]]. Tit, koji je postigao ratne uspjehe početkom očeve vladavine, činio se glavnim kandidatom,
dok je Domicijan bio hirovitiji i neodgovorniji. Tit se pridružio ocu kao [[cenzor]] i konzul, te mu je pomogao da preustroji senatorsku čast. Vespazijan je umro [[79]]. godine, a Tit je odmah proglašen carem.
=== Tit ===
{{glavni|Tit Flavije}}
[[Datoteka:Titus Bust.jpg|mini|desno|Tit Flavije Vespazijan]]
Titovu kratku vladavinu obilježile su nesreće: 79. godine je [[Vezuv]] zatrpao [[Pompeji|Pompeje]], a 80. godine je požar poharao Rim. Ipak, Tit je bio vrlo darežljiv u obnovi, pa je postao omiljen u narodu.
Ponosio se radom na golemom amfiteatru koji je započeo njegov otac. [[Koloseum]] još nije bio ni dovršen kad ga je Tit otvorio 80. godine raskošnom predstavom sa stotinu [[gladijator]]a, koja je trajala stotinu dana.
Zgrada je dovršena tek pod Domicijanom. Tit je umro [[81]]. u 41. godini; govorkalo se da ga je ubio brat.
=== Domicijan ===
{{glavni|Domicijan}}
[[Datoteka:RomanEmpire 117.svg|mini|400px|desno|Rimsko Carstvo 117. godine]]
Domicijan nije održao bratov i očev ugled. Iako su njegove zločine možda preuveličale kasnije generacije, sigurno je da nije htio dijeliti vlast. Već i prije Domicijana se uobičajilo da car istovremeno
drži mnogo položaja ustanovljenih u vrijeme [[Rimska Republika|republike]] (na primjer, položaje [[cenzor]]a i [[tribun]]a), ali te položaje su mogli imati i drugi političari.
Domicijan je htio sve položaje samo za sebe, čime je pobudio neprijateljstvo Senata i naroda.
== Povjesničari u doba carstva ==
| 