Inačica od 19. travanj 2015. u 22:34 uredi Roberta F. (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 53.895 edits infookvir ← Starija izmjena		Inačica od 19. travanj 2015. u 22:46 uredi ukloni ovu izmjenu Roberta F. (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 53.895 edits slika Novija izmjena →
Redak 28: ==Ilirski pokret i grofica== [[Datoteka:SIDONIJA.jpg\|mini\|300px\|Sidonija Erdődy Rubido na slici [[Vlaho Bukovac\|Vlahe Bukovca]] Hrvatski preporod, [[1895.]]]] Uz svoga je brata Stjepana pristala uz [[Hrvatski_narodni_preporod\|ilirski pokret]] te je bila vrlo popularna među ilircima. U dobi od 14 godina, u ožujku 1833., na koncertu Filharmonijskog glazbenog društva (kasnije Hrvatskoga glazbenog zavoda), u Streljani pjevala je popijevku [[Ferdo_Livadić\|Ferde Livadića]] te na kraju dodala i [[Ljudevit_Gaj\|Gajevu]] budnicu, za koju je glazbu napisao Livadić, ''Horvatov sloga'' (poznatija po prvim stihovima: ''Još Hrvatska ni propala'') na hrvatskome jeziku što je tada bilo neuobičajeno jer su se sve kazališne i kulturne priredbe izvodile na njemačkome jeziku. To je bilo '''prvo koncertno izvođenje neke pjesme na hrvatskom jeziku'''. U siječnju 1842. na Plesu domorodaca u Streljani povela je kolo, afirmirajući hrvatski narodni ples i postavši prva plemkinja koja je zaplesala kolo. Nastupala je na Narodnom ilirskom velikom koncertu 18. travnja 1838., na kojemu je pjevala glazbu Vincenza Bellinija, uz Vilheminu pl. Misinger pjevala je duet iz Bellinijeve Norme i sudjelovala u finalu opere Capuleti i Montecchi. Na praizvedbi prve hrvatske opere 28. ožujka 1846. godine u Zagrebu ''[[Ljubav i zloba]]'' [[Vatroslav Lisinski\|Vatroslava Lisinskog]] tumačila je glavnu ulogu Ljubice. Vlaho Bukovac naslikao ju je na slici Hrvatski preporod, 1895., na kojoj se pojavljuje u pratnji Ivana Kukuljevića Sakcinskoga. Reprodukcija slike nalazi se i na jednom od [[Svečani_zastori_Hrvatskoga_narodnog_kazališta_u_Zagrebu\|svečanih zastora Hrvatskoga narodnog kazališta]]. Njezin se portret nalazio i na onodobnim igraćim kartama. Redak 37: Ivan Perkovac u listu ''Obzor“'' od 23. veljače 1874.: „osim Lisinskog i Štrige, najveću zaslugu za operu imala je pl. gđa. Rubido, rođena grofica Erdödy koja je nadarena ljepotom i divnim glasom, zanesena plemenitim namjerama domoljuba nije marila zbog svog plemićkog staleža, već je dobrovoljno pjevala ulogu Ljubice. Ovakve predstave činile su epohu u našem narodnom pokretu, narod je stizao sa svih strana u Zagreb, da vidi i čuje nečuveno i neviđeno čudo, hrvatsku narodnu operu; domaće je građanstvo bilo zadivljeno, stranci su se divili, svatko je htio u tim manifestacijama imati neku zaslugu“ ''[[Danica_(časopis)\|Danica ilirska]]'' dva je broja posvetila operi ( broj 14. i 15. ). O Sidoniji je napisano: „naša plemenita domoljubna gđa. Sidonija Rubido ovom je prilikom jasno pokazala da je hvale vrijedna potomkinja one slavne i sjajne hrvatske obitelji kojoj nikakva žrtva za domovinu nije bila prevelika. Bez njezinog sudjelovanja ovo se njezino operno djelo nikad ne bi moglo izvesti. Njezino sudjelovanje prikazano je s puno ljubavi i truda. Nema dovoljno riječi kojima bi se mogla izraziti hvala njezinoj žrtvi. Na spomenicima naše umjetnosti svjetlit će trajno u najvećem sjaju njezino ime. Kroz njezin glas buktila je plemenita vatra, dostojanstvo i oduševljenje, a ta dražesna i velebna slika postala je prava slika hrvatske ljepote!“ Dana 4. travnja 1846. kod petog izvođenja opere primadoni je darovana knjižica, libreto opere, vezana crvenim baršunom i okićena srebrom te popraćena Vrazovim sonetom „Zar si, dušo, u raj se zaniela?“ (prvotni naslov: Visokorodnoj gospoji Sidonii Rubido rodjenoj Erdody kano Ljubici u parvoj ilirskoj operi):

Sidonija Erdődy Rubido: razlika između inačica