Skladba: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 4:
Prva glazba rabila se prvenstveno u društvene svrhe, povezano uz akcije [[čovjek|ljudi]] (npr. lov, uspavljivanje djeteta, dozivanje rođaka na ručak, izražavanje [[tuga|tuge]]). Glazba u ovom slučaju nema zasebnu [[estetika|estetičku vrijednost]], nego se tretira kao neponovljivo i [[unikat]]no izražavanje [[čovjek|čovjeka]].
S druge strane - glazbeno djelo ili kompozicija znači da se taj komad [[glazba|glazbe]] može ponoviti, na isti način i nebrojeno mnogo puta. Ono podrazumijeva glazbu izvan nekog konteksta, jer se isto djelo izvodi na različitim mjestima i u različitim prilikama.
U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] [[glazba]] je bila korištena u [[Crkva|Crkvi]] i među narodom (s "opuštenijim" temama i riječnikom, te veselijim karakterom). Iz tog doba potječu i prvi zapisi glazbe - prvi pokušaji registiranja i čuvanja određene [[melodija|melodije]]. Ali ti prvi zapisi, '''[[neume]]''' ([[Grčki jezik|grč.]] - ''znak'', ''mah'') nisu bili točno određeni. Prema slijedu i toku tih malih linija i crtica mogli smo razaznati otprilike koji je odnos između [[note|nota]], ali taj je zapis koristio kao ''podsjetnik'', a ne ''izvor'' za učenje nove glazbe. Tijekom stoljeća čovjek je pokušavao fiksirati izvođenu glazbu, pa je zapis postajao sve precizniji, a veliku reformu [[note|notnog]] pisma izveo je [[Guido Aretinski]], koji je uveo '''koralno notno pismo''' na četiri crte, iz kojeg se razvio današnji notni sustav s pet crta u crtovlju. Današnji sustav omogućava točan zapis '''visina tonova''', '''[[Interval (glazbena teorija)|intervalske razmake]]''' i '''trajanje tona''' (ali ne i načina izvođenja, za to se autori služe verbalnim opisima iznad crtovlja), što prijašnji sustavi nisu mogli.
Redak 11:
dakle, prve detaljno zapisane glazbe su bile otvorenog tipa, bez autorskih prava, svima otvorene za korištenje (poput [[wikipedija|wikipedije]]). Na primjer, izvodilo ih se brzo, sporo, naopačke, vokalno ili samo za [[violina|violinu]], ili za tri [[lutnja|lutnje]]. Takvu slobodu u korištenju [[note|notnog]] zapisa imali su glazbenici u [[renesansa|renesansi]] i [[barok]]u.
Tek je u klasici polako zaživjela nedodirljivost '''djela''' ili '''skladbe'''. Ne dirati, ne prepravljati, paziti na autorove želje i sl. S romantizmom (tada su počele nicati nacije i nacionalne [[država|države]]) to je nastojanje postalo izraženo. A u današnjem razdoblju (u glazbi vođeno pod [[glazba]] 20. stoljeća) i sami znate da smo izuzetno osjetljivi na autorska prava, zaštitu i zaradu, posebna dopuštenja i pitanja [[legitimitet]]a.
No postoji još i interkulturalna razina problema vezanog uz '''skladbu''' ili '''glazbeno djelo''':
| |||