Skladba: Razlika između inačica

Obrisano 7 bajtova ,  prije 7 godina
m
 
Prva glazba rabila se prvenstveno u društvene svrhe, povezano uz akcije [[čovjek|ljudi]] (npr. lov, uspavljivanje djeteta, dozivanje rođaka na ručak, izražavanje [[tuga|tuge]]). Glazba u ovom slučaju nema zasebnu [[estetika|estetičku vrijednost]], nego se tretira kao neponovljivo i [[unikat]]no izražavanje [[čovjek|čovjeka]].
S druge strane - glazbeno djelo ili kompozicija znači da se taj komad [[glazba|glazbe]] može ponoviti, na isti način i nebrojeno mnogo puta. Ono podrazumijeva glazbu izvan nekog konteksta, jer se isto djelo izvodi na različitim mjestima i u različitim prilikama.<br><br>
 
U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] [[glazba]] je bila korištena u [[Crkva|Crkvi]] i među narodom (s "opuštenijim" temama i riječnikom, te veselijim karakterom). Iz tog doba potječu i prvi zapisi glazbe - prvi pokušaji registiranja i čuvanja određene [[melodija|melodije]]. Ali ti prvi zapisi, '''[[neume]]''' ([[Grčki jezik|grč.]] - ''znak'', ''mah'') nisu bili točno određeni. Prema slijedu i toku tih malih linija i crtica mogli smo razaznati otprilike koji je odnos između [[note|nota]], ali taj je zapis koristio kao ''podsjetnik'', a ne ''izvor'' za učenje nove glazbe. Tijekom stoljeća čovjek je pokušavao fiksirati izvođenu glazbu, pa je zapis postajao sve precizniji, a veliku reformu [[note|notnog]] pisma izveo je [[Guido Aretinski]], koji je uveo '''koralno notno pismo''' na četiri crte, iz kojeg se razvio današnji notni sustav s pet crta u crtovlju. Današnji sustav omogućava točan zapis '''visina tonova''', '''[[Interval (glazbena teorija)|intervalske razmake]]''' i '''trajanje tona''' (ali ne i načina izvođenja, za to se autori služe verbalnim opisima iznad crtovlja), što prijašnji sustavi nisu mogli.
dakle, prve detaljno zapisane glazbe su bile otvorenog tipa, bez autorskih prava, svima otvorene za korištenje (poput [[wikipedija|wikipedije]]). Na primjer, izvodilo ih se brzo, sporo, naopačke, vokalno ili samo za [[violina|violinu]], ili za tri [[lutnja|lutnje]]. Takvu slobodu u korištenju [[note|notnog]] zapisa imali su glazbenici u [[renesansa|renesansi]] i [[barok]]u.
 
Tek je u klasici polako zaživjela nedodirljivost '''djela''' ili '''skladbe'''. Ne dirati, ne prepravljati, paziti na autorove želje i sl. S romantizmom (tada su počele nicati nacije i nacionalne [[država|države]]) to je nastojanje postalo izraženo. A u današnjem razdoblju (u glazbi vođeno pod [[glazba]] 20. stoljeća) i sami znate da smo izuzetno osjetljivi na autorska prava, zaštitu i zaradu, posebna dopuštenja i pitanja [[legitimitet]]a.
 
No postoji još i interkulturalna razina problema vezanog uz '''skladbu''' ili '''glazbeno djelo''':