Stanko Stojčević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
U godinama uspona [[Velika Srbija|velikosrpskog nacionalizma]] pred [[Domovinski rat|velikosrpsku agresiju]] na Hrvatsku bio je protagonistom politike [[hrvatska šutnja|hrvatske šutnje]]. Bio je tipični aparatčik partijske vlasti i predstavnik tvrđe struje među komunistima, zajedno s [[Mika Špiljak|Mikom Špiljkom]].
Za Stojčevićeva mandata vezan je uspon i pad [[Veljko Knežević|Veljka Kneževića]], koji je za Domovinskog rata postao generalni direktor televizije pobunjenih Srba. 1980. Knežević je izabran za predsjednika Općinskog komiteta Saveza Komunista Hrvatske u zagrebačkoj općini Centar, a od tad do demokratskih promjena, Knežević je važio kao Stojčevićev čovjek. Potonji je u međuvremenu postao član svemoćnog Gradskog komiteta Saveza komunista Hrvatske u Zagrebu, a 1984. imenovan direktorom RTV Zagreb, i to tako što je [[Josip Gobac|Josipa Gopca]] uspio uz pomoć svog starog osobnog prijatelja Stanka Stojčevića uputiti na višu i odgovorniju dužnost u potpuno nevažni republički [[SSRNH|Socijalistički savez]]. <ref>[http://www.moljac.hr/biografije/knezevic.htm Veljko Knežević], Moljac.hr</ref>
Ipak, pristao je uz reformističku struju u Savezu komunista Hrvatske u doba [[demokratske promjene|demokratskih promjena]]. Dan uoči [[11. kongres SKH|11. kongresa SKH]], 10. prosinca 1989. bombastična je stvar došla na dnevni red [[presjedništvo CK SKH|Predsjedništva CK SKH]]: prijedlog o raspisivanju slobodnih parlamentarnih izbora (slobodni i višestranački izbori za skupštine društveno-političkih zajednica). Snage su bile podijeljene: četvorica su bili "za", a četvorica "protiv". Naposljetku je pobijedila [[Korčula|korčulanska]] struja: [[Celestin Sardelić]], [[Mladen Žuvela]], [[Stjepko Gugić]] te [[Drago Dimitrović]] (korčulanski zet). Ta je struja na svoju stranu pridobila predsjednika Stanka Stojčevića i odluka je prošla<ref name="Plevnik">[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/66267/Default.aspx Slobodna Dalmacija] [[Danko Plevnik]]: Celestin Sardelić - Hrvat s kičmom prvi je pokazao zube Miloševiću, 18. kolovoza 2009. Pristupljeno 23. rujna 2012.</ref> sa sedam glasova "za", među kojima i Stojčevićev i šest "protiv"<ref>Davorka Budimir: [http://www.analihpd.com/download_file.php?file=Anali_2010_Budimir_73_97.pdf Hrvatska politička elita na početku demokratske tranzicije], Anali 2010., str. 81 </ref> i tako su sljedeće 1990. godine održani [[Hrvatski_parlamentarni_izbori_1990.|demokratski izbori]].▼
Po drugim izvorima, odluka o raspisivanju demokratskih izbora donesena je do početka [[12. kongres SKH|12. kongresa SKH]].<ref name="Dimitrovic">Kljaković, Krunoslav; [http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/73689/Default.aspx ''DRAGUTIN DIMITROVIĆ Nekadašnji sekretar predsjedništva CK SKH: Milošević mi je ponudio autonomiju Dalmacije''], [[Slobodna Dalmacija]], 10. listopada 2009. Preuzeto 13. svibnja 2010.</ref> Predložili su ju [[Dragutin Dimitrović]] i Stanko Stojčević, a poduprlo ju je još 5 ([[Mirjana Poček-Matić]], [[Mladen Žuvela]], [[Celestin Sardelić]] i još dvoje) od 11 članova predsjedništva SKH.<ref name="Dimitrovic"/>▼
▲Ipak,
▲Po drugim izvorima, odluka o raspisivanju demokratskih izbora donesena je do početka [[12. kongres SKH|12. kongresa SKH]], a Stojčević je bio jedan od prvih koji je prihvatio zamisao o demokratskim izborima.<ref name="Dimitrovic">Kljaković, Krunoslav; [http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/73689/Default.aspx ''DRAGUTIN DIMITROVIĆ Nekadašnji sekretar predsjedništva CK SKH: Milošević mi je ponudio autonomiju Dalmacije''], [[Slobodna Dalmacija]], 10. listopada 2009. Preuzeto 13. svibnja 2010.</ref>
Stojčević je bio složena stava u tim trenutcima. Premda je Dimitrovića uvukao u visoku politiku, krenuo je s diskreditirajućim optužbama na Dimitrovića ("špijun KGB-a preko veza u Bugarskoj"), kad se pokazalo da Dimitrović nije "partijski vojnik". Dimitrović je za ta sumnjičenja doznao od predsjednika Predsjedništva SFRJ [[Lazar Mojsov|Lazara Mojsova]], a poslije je doznao da su mu suradnike ispitivali pripadnici državne sigurnosti, "''a sve se to nije moglo dogoditi bez Stanka Stojčevića''" ).<ref name="Dimitrovic"/> Bez obzira na to, Dimitrović je istaknuo i drugi Stojčevićevu dimenziju, jer je s njime zajedno odradio mnoštvo dobrih poteza čiji je ishod bio taj da su se stabilizirale prilike u Hrvatskoj. <ref name="Dimitrovic"/>
Stojčević je Hrvatsku doživljavao kao svoju državu, a za sunarodnjake Srbe u Hrvatskoj je tvrdio da su u pravilu žrtve velikosrpske politike.<ref name="Dimitrovic"/>
== Izvori ==
* Hrvatski leksikon L-Ž, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., str. 481
{{moljac}}
{{izvori}}
| |||