Stanko Stojčević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 2:
== Životopis ==
Rodio se je u Miljanovcu kod Daruvara 1929. godine. Diplomirao na [[Ekonomski fakultet u Zagrebu|Ekonomskom fakultetu]] u Zagrebu. 1960-ih postao pomoćnik generalnog direktora poduzeća [[Rade Končar (poduzeće)|Rade Končara]]. Sredinom 1980-ih postao visoki hrvatski dužnosnik. Od 1984. do 1986. godine bio je tajnik (''sekretar'') Predsjedništva [[CK SKH]]. Kad je izabran na tu dužnost, imenovao je [[Slavko Malobabić|Slavka Malobabića]] šefom kabineta.<ref name="AMAC">Ivica Marijačić: [http://www.hrvati-amac.com/kos.html], AMAC/Hrvatski list</ref> Na dužnosti ga je naslijedio [[Ivica Račan]], a Stojčević je s mjesta tajnika prešao na viši položaj. Već 1986. bio je na [[10. kongres SKH|10. kongresu SKH]] izabran za predsjednika<ref>Davorka Budimir: [http://www.analihpd.com/download_file.php?file=Anali_2010_Budimir_73_97.pdf Hrvatska politička elita na početku demokratske tranzicije], Anali 2010., str. 81 </ref> i do 1989. bio je predsjednih Predsjedništva CK [[SKH]].
U godinama uspona [[Velika Srbija|velikosrpskog nacionalizma]] pred [[Domovinski rat|velikosrpsku agresiju]] na Hrvatsku bio je protagonistom politike [[hrvatska šutnja|hrvatske šutnje]]. Bio je tipični aparatčik partijske vlasti i predstavnik tvrđe struje među komunistima, zajedno s [[Mika Špiljak|Mikom Špiljkom]], koja je među ostalim bila suprotstavljena struji [[Stipe Šuvar]]a.<ref name="AMAC"/> U Stojčevićevu kabinetu formiran je poseban "analitički tim u CK" sastavljen uglavnom od Srba, a navodno jer Stojčević zbog prisutnih sukoba i grupašenja unutar partijskoga vrha nije vjerovao tadašnjemu sustavu sigurnosti u Hrvatskoj, ni Službi državne sigurnosti (SDS), ni GSUP-u, nego je formirao svoj paralelni obavještajni sustav vrha partije.<ref name="HKV-7.listopada">Joško Buljan: [http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/16017-7-listopada-1991-dan-kada-je-trebala-nestati-hrvatska.html Sedmi listopada 1991. godine – .: Dan kada je trebala nestati Hrvatska - 22 godine od pokušaja atentata na dr. Franju Tuđmana u Banskim dvorima], HKV/Hrvatski tjednik, 8. listopada 2013.</ref> Neki analitičari povezuju to s [[Razoružanje Teritorijalne obrane SR Hrvatske 1990.|razoružavanjem TO]] Hrvatske 1990. godine.<ref name="HKV-7.listopada"/>
Za Stojčevićeva mandata vezan je uspon i pad [[Veljko Knežević|Veljka Kneževića]], koji je za Domovinskog rata postao generalni direktor televizije pobunjenih Srba. 1980. Knežević je izabran za predsjednika Općinskog komiteta Saveza Komunista Hrvatske u zagrebačkoj općini Centar, a od tad do demokratskih promjena, Knežević je važio kao Stojčevićev čovjek. Knežević je u međuvremenu postao član svemoćnog Gradskog komiteta Saveza komunista Hrvatske u Zagrebu, a 1984. imenovan direktorom RTV Zagreb, i to tako što je [[Josip Gobac|Josipa Gopca]] uspio uz pomoć svog starog osobnog prijatelja Stanka Stojčevića uputiti na višu i odgovorniju dužnost u potpuno nevažni republički [[SSRNH|Socijalistički savez]]. <ref>[http://www.moljac.hr/biografije/knezevic.htm Veljko Knežević], Moljac.hr</ref>
Redak 9:
Ipak, Stojčević je pristao uz reformističku struju u Savezu komunista Hrvatske u doba [[demokratske promjene|demokratskih promjena]]. Dan uoči [[11. kongres SKH|11. kongresa SKH]], 10. prosinca 1989. bombastična je stvar došla na dnevni red [[presjedništvo CK SKH|Predsjedništva CK SKH]]: prijedlog o raspisivanju slobodnih parlamentarnih izbora (slobodni i višestranački izbori za skupštine društveno-političkih zajednica). Snage su bile podijeljene: četvorica su bili "za", a četvorica "protiv". Naposljetku je pobijedila [[Korčula|korčulanska]] struja: [[Celestin Sardelić]], [[Mladen Žuvela]], [[Stjepko Gugić]] te [[Drago Dimitrović]] (korčulanski zet). Ta je struja na svoju stranu pridobila predsjednika Stanka Stojčevića i odluka je prošla<ref name="Plevnik">[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/66267/Default.aspx Slobodna Dalmacija] [[Danko Plevnik]]: Celestin Sardelić - Hrvat s kičmom prvi je pokazao zube Miloševiću, 18. kolovoza 2009. Pristupljeno 23. rujna 2012.</ref> sa sedam glasova "za", među kojima i Stojčevićev i šest "protiv"<ref>Davorka Budimir: [http://www.analihpd.com/download_file.php?file=Anali_2010_Budimir_73_97.pdf Hrvatska politička elita na početku demokratske tranzicije], Anali 2010., str. 81 </ref> i tako su sljedeće 1990. godine održani [[Hrvatski_parlamentarni_izbori_1990.|demokratski izbori]].
Po drugim izvorima, odluka o raspisivanju demokratskih izbora donesena je do početka [[12. kongres SKH|12. kongresa SKH]], a Stojčević je bio jedan od prvih koji je prihvatio zamisao o demokratskim izborima.<ref name="Dimitrovic">Kljaković, Krunoslav; [http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/73689/Default.aspx ''DRAGUTIN DIMITROVIĆ Nekadašnji sekretar predsjedništva CK SKH: Milošević mi je ponudio autonomiju Dalmacije''], [[Slobodna Dalmacija]], 10. listopada 2009. Preuzeto 13. svibnja 2010.</ref> [[Dragutin Dimitrović]] (koji se u visoku politiku uključio
Stojčević je bio složena stava u tim trenutcima. Premda je Dimitrovića uvukao u visoku politiku, krenuo je s diskreditirajućim optužbama na Dimitrovića ("špijun KGB-a preko veza u Bugarskoj"), kad se pokazalo da Dimitrović nije "partijski vojnik". Dimitrović je za ta sumnjičenja doznao od predsjednika Predsjedništva SFRJ [[Lazar Mojsov|Lazara Mojsova]], a poslije je doznao da su mu suradnike ispitivali pripadnici državne sigurnosti, "''a sve se to nije moglo dogoditi bez Stanka Stojčevića''"
Stojčević je Hrvatsku doživljavao kao svoju državu, a za sunarodnjake Srbe u Hrvatskoj je tvrdio da su u pravilu žrtve velikosrpske politike.<ref name="Dimitrovic"/>
| |||