Merkur: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dexbot (razgovor | doprinosi)
m Removing Link FA template (handled by wikidata)
Kubura (razgovor | doprinosi)
uklanjanje izmjene 4533763 suradnika Yalies (razgovor)
Redak 33:
}}
 
'''Merkur''' je [[planet]] najbliži [[Sunce|Suncu]]; vrlo izdužene [[Planetarna putanja|staze]], kojoj [[elipsa|numerički ekscentricitet]] iznosi 0,206, pa pokazuje [[Opća teorija relativnosti|relativistički]] [[zakret perihela]]. Maksimalna kutna udaljenost ([[elongacija]]) od Sunca iznosi 28°. Nema pratioca. U prosjeku je od Sunca udaljen 0,387 astronomskih jedinica ([[AJ]]) ili 57,91 milijuna [[kilometar]]a, a približava se na 0,31 AJ (46 001 200 km) ili udaljuje na 0.47 AJ (69 816 900 km). Oko Sunca obiđe za [[zvjezdana godina|zvjezdanu godinu]] (sideričku godinu) jednaku 88 [[dan]]a. [[Promjer]] mu je 4 879,4 km, [[masa]] 0,055 Zemljine mase, srednja [[gustoća]] 5 430 kg/m³. Os vrtnje okomita je na stazu. Okreće se vrlo sporo i njegov [[siderički dan]] traje 58,65 dana, što iznosi 2/3 sideričke godine, dok mu [[sinodički dan|sinodički (Sunčev) dan]] traje 176 dana. Zbog njegova svojstvena gibanja promatrač bi na Merkuru doživio dvostruk izlazak Sunca ili dvostruko podne.Na njegovu nebu je Sunce 3 puta veće nego na Zemljinom. Nema prirodnih satelita , i drugi je najtopliji planet Sunčeva sistema.
 
Merkur je gotovo tri puta manji od [[Zemlja|Zemlje]], s površinskim ubrzanjem od 0,38 [[Ubrzanje zemljine sile teže|ubrzanja na Zemlji]]. Nema [[atmosfera|atmosferu]] u uobičajenom smislu, a zapaženi su [[plin]]ovi [[kisik]], [[vodik]], [[helij]] i [[argon]]. [[Temperatura]] površine mijenja se od 100 [[Kelvin|K]] (- 173 [[celzij|°C]]) do 700 K (+ 427 °C). Dio Merkurove površine snimila je [[svemirska letjelica]] [[Mariner 10]] godine 1974. i 1975., od 2008. oko Merkura obilazi letjelica [[MESSENGER]]. Površina mu je prekrivena [[krater]]ima i malim "morima", te jako nalikuje [[Mjesec|Mjesečevoj]] površini: zbog jače privlačne sile, krateri su mu zbijeniji. Najveća je zaravan Ravnica vrućine ([[Latinski jezik|lat]]. ''Caloris Planitia''). Na kori se vide ostatci velikih pomaka i stezanja planetnoga tijela uzrokovanoga hlađenjem. Središte mu se sastoji pretežno od [[metal]]a (procjenjuje se da je omjer [[željezo|željeza]] prema [[stijena|stijeni]] 70 : 30) i ima slabo [[magnetno polje]]. U naizmjeničnim vremenskim razmacima od 7 i 13 godina, vidi se kako prividno prelazi ([[Tranzit (astronomija)|tranzit]]) preko Sunčeva kruga. <ref> '''Merkur''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40221] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
Redak 47:
[[datoteka:Terestial planets comparisons.jpg|lijevo|mini|300 px|Usporedba veličina Merkura, Venere, Zemlje i Marsa.]]
[[datoteka:Mercury Globe-MESSENGER mosaic centered at 0degN-0degE.jpg|desno|mini|300px|Mozaik slika Merkura snimljena sa svemirske letjelice [[MESSENGER]].]]
Toplinski uvjeti u kojima se nalazi Merkurovo tlo najoštriji su u čitavu [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]] , nakon Venere. Prosječna [[temperatura]] Merkurove površine je 452&nbsp;[[Kelvin|K]], ali se mijenja u širokom rasponu od 90&nbsp;K (- 180 [[celzij|°C]]) do 700&nbsp;K (+ 420 °C). Razlog ovako velikih razlika je Merkurova spora rotacija oko vlastite osi. Strana okrenuta Suncu izložena je dugotrajnom zagrijavanju, pa prosječna dnevna temperatura iznosi 623&nbsp;K. Kada točka na površini dođe na noćnu stranu, počinje sporo hlađenje. Prosječna temperatura na noćnoj strani je 103&nbsp;K.
 
Zbog vrlo velike eliptičnosti putanje, veliki je i raspon energije koju Merkur prima od Sunca. Kada je najbliže Suncu, subsolarna točka (točka na kojoj je Sunce u zenitu) prima čak deset puta više energije po jedinici površine nego Zemlja, dok na dijelu putanje najdaljem od Sunca ta točka prima samo četiri puta više energije. Merkur nema tekućine na površini, niti gušću atmosferu, čija bi strujanja ublažila temperaturne razlike kao što se to događa u slučaju Venere i Zemlje. [[Godišnja doba]] ovise zato o položaju na izduženoj stazi, a i o planetarnoj dužini mjesta na kugli. [[Zemljopisna dužina|Zemljopisne dužine]] od 0° i 180° dobivaju u prosjeku dva i po puta više topline nego zemljopisne dužine na 90° i 270°. Zanimljivo je vladanje temperatura ispod površine, koja djeluje kao dobar [[Toplinska izolacija|toplinski izolator]]. U [[ekvator]]skom području potpovršinska temperatura uvijek je viša od temperature [[Talište |ledišta]] [[voda|vode]], a u polarnim područjima uvijek je ispod ledišta. Pošto je Merkurova os vrtnje praktički okomita na stazu, u blizini samog južnog i sjevernog pola postoje [[krater]]i čije su udubine uvijek u sjeni, i tamo se pretpostavlja da bi moglo biti smrznute vode.