Sredozemna klima: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
vraćeno na stariju inačicu |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Medclim.png|320 px|mini|{{legenda|#c0c|Područja mediteranske klime}}]]
▲[[Mediteranski biom|Biom mediteranskih šuma]] i grmlja usko je povezan s mediteranskim klimatskim zonama. Posebna raznolikost klime su površine [[sklerofili|sklerofilnog]] grmlja koje se u mediteranskom bazenu naziva [[makija]], ''[[chaparral]]'' u Kaliforniji, ''[[matorral]]'' u Čileu, ''[[fynbos]]'' u južnoj Africi, te ''[[mallee]]'' i ''[[kwongan]]'' u Australiji. [[Vodeni ekosustavi|Vodene]] zajednice u regijama s mediteranskom klimom prilagodile su se godišnjem ciklusu u kojem [[abiotski faktori|abiotski]] (okolišni) nadzori toka populacije i strukture zajednice domi'''Mediteranska klima''' je svaka [[klima]] koja nalikuje klimi zemalja [[Sredozemlje|mediteranskog bazena]] koji čini polovinu površine s tim tipom klime širom svijeta. Osim područja uz Sredozemno more, ovaj klimatski tip prevladava u zapadnim dijelovima [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]], u dijelovima [[zapadna Australija|zapadne]] i [[južna Australija|južne Australije]], na jugozapadu [[Južna Afrika|Južne Afrike]] i u središnjim dijelovima [[Čile]]a.
Klimu karakteriziraju vruća, suha ljeta i prohladne, vlažne zime. Primjerice, u [[Perth]]u (Australija) na [[južna hemisfera|južnoj hemisferi]] u zimskim mjesecima od lipnja do kolovoza padne 450 mm kiše, a prosječni dnevni minimum iznosi 8[[°C]]. Tijekom ljetnih mjeseci, tj. od prosinca do veljače padne u prosjeku 32 mm oborina mjesečno.
Zone mediteranske klime povezane su s pet velikih suptropskih područja visokog tlaka nad oceanom, [[azorski maksimum|azorskim maksimumom]], [[južnoatlantski maksimum|južnoatlantskim maksimumom]], sjevernopacifičkim maksimumom, južnopacifičkim maksimumom i indijskooceanskim maksimumom. Ovi prostori visokog tlaka pomiču se u smjeru polova tijekom ljeta, a prema ekvatoru tijekom zime, igrajući glavnu ulogu u formiranju svjetskih tropskih pustinja i zona mediteranske klime smještene polarnije od pustinja. Primjerice, azorski maksimum je povezan sa [[Sahara|Saharom]] i klimom mediteranskog bazena. Južnoatlantski maksimum je slično povezan s pustinjom [[Namib]] i mediteranskom klimom zapadnog dijela Južne Afrike. Sjevernopacifički maksimum je povezan s pustinjom [[Sonora]] i kalifornijskom klimom, dok je južnopacifički maksimum povezan s pustinjom [[Atacama]] i klimom središnjeg Čilea. Indijskooceanski maksimum je povezan s pustinjama zapadne Australije ([[Velika pješčana pustinja]], [[Velika Viktorijina pustinja
[[Mediteranski biom|Biom mediteranskih šuma]] i grmlja usko je povezan s mediteranskim klimatskim zonama. Posebna raznolikost klime su površine [[sklerofili|sklerofilnog]] grmlja koje se u mediteranskom bazenu naziva [[makija]], ''[[chaparral]]'' u Kaliforniji, ''[[matorral]]'' u Čileu, ''[[fynbos]]'' u južnoj Africi, te ''[[mallee]]'' i ''[[kwongan]]'' u Australiji. [[Vodeni ekosustavi|Vodene]] zajednice u regijama s mediteranskom klimom prilagodile su se godišnjem ciklusu u kojem [[abiotski faktori|abiotski]] (okolišni) nadzori toka populacije i strukture zajednice dominiraju tijekom poplava, dok [[biotski faktori|biotski]] (npr. kompeticija i predacija) nadzori postaju sve više važniji tijekom opadanja nanosa. Okolinski nadzori postaju sve dominantniji kako okolišni uvjeti postaju sve više surovi (tj. vrući i suhi). Posljedica toga je sposobnost ovih zajednica na vrlo brzi oporavak nakon [[suša]], [[poplava]] i [[požar]]a.
| |||