|
[[Datoteka:Bunjevci migrations.png|mini|Seobe Bubjevaca]]
Bunjevci u [[Bačka|Bačku]] i [[Mađarska|Mađarsku]] sele u prvoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]] (negdje [[1620.]].) pod vodstvom [[franjevci|franjevaca]] Andrije Dubočca (sa 2700 duša), Mihovila iz Velike s 23002.300 ljudi, Ivana Seočanina (15001.500 ljudi), zatim Ilije Dubočca, Josipa Rančanina i Šimuna iz Modriča sa 65006.500 ljudi koji su poveli i svoju stoku, zatim Grge Zgonščanina iz područja [[Mostar]]a s 45004.500 ljudi i Jure Turbića s 5,.300 ljudi. Gotovo 23.000 Bunjevaca nasaelilonaselilo je [[Podunavlje]] i [[Potisje]]. Naseliše gradove i mjesta u krajevima od [[Deronje|Deronja]] preko [[Sombor]]a i dalje do [[Pešta|Pešte]] i [[Ostrogon]]a. U starim rukopisima nazvaše ove ljude 'Dalmatincima' ([[Dalmatini]]ma) navodeći da s njima pod vodstvom [[Franjevci|franjevaca]] došli i Bunjevci iz Hercegovine. Bunjevci u Bačkoj usprkos teškoj političkoj situaciji sačuvaše također svoj jezik, kulturu, pjesme i pisanu riječ.
U starijim dokumentima se bunjevački Hrvati nalaze i pod imenima Dalmatinaca, Bunjevaca i Ilira.<ref>[[Stjepan Beretić]], [http://www.zvonik.rs/arhiva/761/ZV22.html ''Dalmatinac – Bunjevac – Ilir – Šokac – koje su to nacije?''], ''Zvonik'', godina: VIII, broj: 02(76), veljača 2001., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>
U samoj Bačkoj se tek se u [[19. stoljeće|19. stoljeću]] pojavljuje ime Bunjevac, a Bunjevcima su to ime radije davali drugi nego što su ga Bunjevci davali sami sebi. Mnogi Bunjevci su se [[mađarizacija|mađarizirali]] za vrijeme Habsburškog Carstva odnosno Austro-Ugarske. Kod nekih je to je bilo izrazom vlastitog interesa otuđene elite, a u drugim slučajevima je to je bilo posljedicom agresivne, antimanjinske, asimilatorske politike Kraljevine Ugarske koja je nastojala pomađariti sve manjine, a posebice su im na meti bili Bunjevci i Šokci. Dio Bunjevaca se posrbio se pod utjecajem velikosrpskih ideja [[Vuk Karadžić|Vuka Karadžića]]<ref name="Činjenicama">[[Dujo Runje]], [http://www.hrvatskarijec.rs/arhiva.php?zg=2282142&no=160 ''Činjenicama do istine''], ''[[Hrvatska riječ]]'', 24. ožujka 2006.</ref>. Dio tih Bunjevaca je do propasti Austro-Ugarske bio žestokim pristašama mađarizacije, a kad su ostali bez jednog gospodara, priklonili su se novom gospodaru. 1990-ih, režim Slobodana Miloševića je promicao "posebnu" "bunjevačku naciju" "koji nisu Hrvati", a uz potporu tog režima se formirala Bunjevačko-šokačka stranka koja je koalirala sa Socijalističkom partijom Srbije, [[JUL]]-om i [[SRS]]-om <ref name="Činjenicama"/>.
=== Hrvatski narodni preporod ===
=== Mediji ===
[[26. srpnja]] [[1945.]] godine subotički dnevnik "''[[Hrvatska riječ (novine, Subotica)|Hrvatska riječ]]"'' napisala je podulji članak naslovljen "Mi smatramo da su Bunjevci po narodnosti Hrvati", u kojem su obrazložili nacionalnom podrijetlu Bunjevaca. Od bitnijih dijelova, valja istaknuti ove: "''Takozvano «necionalno pitanje» Bunjevaca postoji... Ono postoji još samo kao zabluda, ostatak u mišljenju, navika, a negdje kao zlonamjerna tendencija da stvori jedno pitanje više i u tome prave teškoće. Starije ljude, koji još žive u tradicijama, mi razumijemo. I nama je ime "Bunjevac" drago, ali kao oznaka porijekla, a ne kao nacije, jer po naciji mi smo Hrvati. Mi smo samo protiv onih koji ovakav naš stav zlonamjerno tumače kao zabranjivanje imena "Bunjevac", kaže se u indikativno objektivnom pisanju tadašnjih novina.''"
=== Zloporabe ===
Velikosrpskim krugovima nije nikako odgovaralo buđenje hrvatske nacionalne svijesti u Bunjevaca.
Raspadom Austro-Ugarske snažno se krenulo s pokušajima srbiziranja Bunjevaca. Unatoč pokušajima srpske administracije, koja je brojne Bunjevce klasificirala pod kategoriju "katolički Srbi", vrlo ih se malo deklariralo katoličkim Srbima.
{{citat2|Razdoblje od 1918. do 1928. u povijesti bačkih Bunjevaca sažeto je je označio [[Vaso Bogdanov]]: "Želeći prvo da ih u eri pseudoparlamentarizma (1918-28) pretvore u svoju pokornu glasačku vojsku, velikostpski vlastodršci pokušali su Bunjevce silom da srbiziraju, sredstvima - koja se često nisu razlikovala od postupaka mađarizacije peštanskih šovinista..." (''V. Bogdanov'', Bunjevci, ''Enciklopedija Jugoslavije, II, Zagreb, 1956., str. 309.''}}<ref>[[Ante Sekulić]], ''Bački Hrvati: narodni život i običaji'', JAZU, Zagreb, 1991., YU ISBN 86-407-0059-1, str. 89. i 479.</ref>
Zbog neuspjeha te akcije, krenulo se s politikom vezivanja Bunjevaca samo za regionalno ime odnosno držanja što dalje od hrvatstva. Da bi mogli doći na visoke dužnosti, Bunjevci su se morali odreći svoje hrvatske ideologije, i prijeći u režimske stranke. Primjer za to je gradonačelništvo nad Suboticom. Starješina Hrvatskog sokola prije [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] i [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-ov]] član IvanaIvan Ivković Ivandekić je za dolazak na mjesto gradonačelnika morao pristupiti Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci, te kasnije zatim Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici.<ref name="Obljetnica">[[Stevan Mačković]], [http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci ''Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)''], ''[[Hrvatska revija]]'', broj 3, 2005., citiraju: [[Petar Pekić]], ''Povijest Hrvata u Vojvodini'', Zagreb, 1930., str. 256.</ref>
{{citat2|Isticanje Hrvatstva u Subotici nije godilo ni Srbima ni vladinim krugovima. Oni su htjeli da Bunjevci i nadalje ostanu Bunjevci i da budu most između Srba i Hrvata za stvaranje Jugoslavenstva. Međutim Bunjevci su vidjeli da od njih hoće da naprave most zato da gaze po njemu.}}<ref name="Obljetnica"/>
|
