Bratstvo i jedinstvo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m uklonjena promjena suradnika 31.223.130.192 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Zeljko |
||
Redak 1:
'''Bratstvo i jedinstvo''' ([[srpski|srpska]] [[ćirilica]]: Братство и јединство, [[makedonski]]: Братство и единство, [[slovenski]]: ''Bratstvo in enotnost'', [[albanski]]: ''Bashkim dhe Vëllazërim'', [[mađarski]]: ''Testvériség és egység'') je bio poznati slogan i [[dogma]] [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]], skovan za vrijeme [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]] (od 1941. do 1945.), a kasnije i jedan od gesla [[SFRJ|SFR Jugoslavije]]. Izraz je
Za "osobite zasluge u širenju bratstva među narodima i narodnostima, u stvaranju i razvijanju političkog i moralnog jedinstva naroda" dodjeljivao se i [[Orden bratstva i jedinstva]] u dva stupnja, kojeg je ustanovio [[Josip Broz Tito]] [[15. kolovoza]] [[1943.]]
Redak 5:
Također, diljem Jugoslavije, "Bratstvo i jedinstvo" je bilo ime mnogih škola, tvornica, folklornih i sportskih društava, te je po njemu nazvana autocesta koja je spajala [[Ljubljana|Ljubljanu]], [[Zagreb]], [[Beograd]] i [[Skoplje]].
Kao jedna od tri glavne dogme [[ideologija|ideologa]] “[[Titoizam|Titoizma]]” bratstvo i jedinstvo predstavljalo riješene međunacionalnih odnosa u Jugoslaviji.
U doba "Bratstva i jedinstva" Hrvati su u brojnim javnim službama i vodećim pozicijama, kao primjerice u policiji, u vojsci bili zastupljeni u daleko manjem broju nego što su to po broju pučanstva ravnomjerno mogli biti.
Godine 1969. u vrijeme pojave [[Hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]] Hrvati su činili u saveznoj upravi države 8,6% osoblja, iako je njihov udio u SFRJ bio 22 %. Srba je u administraciji bilo 73,6% iako je njihov udio u stanovništvu iznosio 39,6 %.U upravnim strukturama savezne drzave je bilo 7,2 % Crnogoraca, dakle gotovo kao Hrvata. U [[JNA]] je u časničkoj strukturi bilo 62,5% Srba a 10,4 Hrvata. <ref>Mirko Valentić "Rat protiv Hrvatske - 1991. - 1995. - Velikosrpski projekti od ideje do realizacije", Zagreb 2010., str. 62.</ref>
Osobe koje bile politički odstupljale od komunističkog jednoumlja i bili drugačijeg mišljenja kao [[disident]]i, jugoslavenski [[režim]] je zbog „napada na bratsvo i jedinstvo“ osuđivao na dugogodišnje kazne tijekom [[Montirani politički sudski proces|politički montiranih sudskih postupaka]] kao primjerice [[Marko Veselica|Marka Veselicu]], [[Franjo Tuđman|Franju Tuđmana]], [[Bruno Bušić|Brunu Bušića]] i brojne druge.
== Izvori ==
{{izvori}}
[[Kategorija:Jugoslavija]]
{{kat?}}
| |||