Mladen Lorković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Obnovio izvor, dodao nedostajuće stranice u izvor, premjestio wikicit. u vanj. pov.
Malatrad (razgovor | doprinosi)
Redak 3:
 
== Životopis ==
Mladen Lorković rodio se u Zagrebu [[1909.]] godine u obitelji političara i pravnika [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]]. Brat je [[Blaž Lorković|Blaža]], diplomata NDH, [[Radoslav Lorković|Radoslav]], inženjer i [[Zdravko Lorković|Zdravka]], svjetski uglednog entomologa.<ref name="Pofuk">[http://www.vecernji.hr/lorkovicevo-ljeciliste-za-citave-nacije-456006 Večernji list] Branimir Pofuk: Lorkovićevo lječilište za čitave nacije, 23. rujna 2012. (pristupljeno 24. listopada 2015.)</ref>
Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša [[Stranka prava|Hrvatske stranke prava]]. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|šestosiječanjska diktature]] prijeti mu uhićenje, pa [[15. studenog|15. studenoga]] [[1929.]] godine odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u [[Innsbruck]]u te u [[Berlin]]u gdje postiže doktorat. Postaje bliski suradnik [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]] i predstavnik [[ustaše|ustaškog pokreta]] za [[Njemačka|Njemačku]], a zatim i za sve europske zemlje osim [[Italija|Italije]]. Ustašku zakletvu položio je [[1934.]] godine. Nakon [[atentat]]a na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] kraće vrijeme u Njemačkoj je zatvoren. Pušten je sredinom veljače [[1935.]] godine odlukom suda koji odbija njegovo izručenje Jugoslaviji. Godine [[1937]]. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u [[Mađarska|Mađarsku]].
 
Godine [[1939.]] vraća se u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]]. Uz [[Mile Budak|Milu Budaka]] najistaknutiji [[povratnik]]. Suradnik je glasila ''[[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatski narod]]'' i urednik ilegalnog glasila ''Hrvatska pošta''. Godine [[1940.]] po odredbi vlasti [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] zatvoren u [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglavi]], a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj [[Travnik]]a. Godine [[1941.]] bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje [[NDH]]. Jedan je od petorice potpisnika izjave od [[30. ožujka]] [[1941.]] (potpisana [[5. svibnja]] [[1941.]]), koja sadrži proglašenje NDH i poziv Njemačkoj da tu državu prizna i pruži joj zaštitu.<ref name="Tko je tko">''Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9., str. 238.</ref><!-- starija inačica teksta "kojom se zahtijeva njemačka pomoć u uspostavi samostalne hrvatske države" --> Nakon uspostave [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[Ante Pavelić|Pavelić]] ga, [[9. lipnja]] [[1941]]., imenuje za ministra vanjskih poslova. (U početku je Pavelić sam nosio tu funkciju, da osigura potpisivanje [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]].) Vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriji [[NDH]] (reokupacija Druge i Treće zone u kolovozu i rujnu [[1941]].). U studenom 1941. prilikom posjeta Njemačkoj, [[Adolf Hitler]] ga je odlikovao [[Red njemačkog orla|Velikim križem njemačkog orla s lentom]].<ref name="49 mjeseci, 219">[[Ivan Košutić]], ''Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH'', Stručna i poslovna knjiga d.o.o., Zagreb, 1997., str. 219.</ref>