Inačica od 31. listopada 2015. u 22:48 uredi Maestro Ivanković (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Birokrati, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 31.727 edits lektura ← Starija izmjena		Inačica od 31. listopada 2015. u 22:50 uredi ukloni ovu izmjenu Maestro Ivanković (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Birokrati, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 31.727 edits →‎Životopis: sitnice Novija izmjena →
Redak 27: U Verdijevoj domovini pisali su: to je strastvena, velika pjevačica vibrantne fraze, blistavih visina opalne ljepote, i grad [[Parma]] dodijelio joj je tradicionalnu plaketu ''Verdi d’oro'' (''Zlatni Verdi''). Nastupala je u najvećim svjetskim opernim kućama, kao što su [[Bečka državna opera]], milanska [[La Scala\|Scala]], londonski Covent Garden, njujorški Metropolitan, a njezine nastupe pratili su osvrti s naslovima kao što su Najbolja Aida na svijetu, Dijamant večeri, Spasiteljica kojoj se klicalo (kad je u Beču preuzela Normu od [[Montserrat Caballé]]). Iznimno je ostao zapažen njen nastup u Verdijevoj operi Moć sudbine 18. ožujka 1977. godine u Bečkoj državnoj operi, kada su Ljiljanu Molnar -Talajić, iako svega dan nakon nastupa [[Montserrat Caballé]] u operi Norma, u velikom broju došli slušati iznimno probirljivi bečki ljubitelji opere~~, a~~: nastup je bio obilježen stalnim prekidanjima opere aplauzima oduševljenja i skandiranjem, a sve je kulminiralo za naklona prilikom spuštanja zastora. Još jednom, nakon pjevanja u Trubaduru u Covent Gardenu, suparništvo između dviju najvećih sopranistica verdijevskog repertoara sedamdesetih godina završilo je u korist Ljiljane Molnar-Talajić.<ref>[http://www.matica.hr/vijenac/354/Posljednji%20veliki%20verdijanski%20glas/ Matica.hr / Vijenac 354 – Marija Barbieri: »Posljednji veliki verdijanski glas«], pristupljeno 31. listopada 2015.</ref> Karijera joj se vrtoglavo razvijala. Za Bečkom državnom operom, u kojoj je ostvarila šest velikih uloga i imala 58 nastupa, slijedili su milanska [[Teatro alla Scala\|Scala]], londonski [[Covent Garden]] i njujorški [[Metropolitan Opera\|Metropolitan]]. Debitirala je još za studija na sarajevskoj Muzičkoj akademiji [[1959]]. kao Grofica u [[Figarov pir\|Figarovu piru]]. Od [[1960]]. do [[1975]]. bila je članica [[Sarajevska opera\|Sarajevske opere]], a od [[1975]]. do [[1980]]. prvakinja Opere [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu\|HNK u Zagrebu]], angažman u Zagrebačkoj operi je prihvatila unatoč pozivima najvećih svjetskih opera, i bila je sudionica njezinih velikih [[Bel canto\|belkantističkih]] trenutaka, Pružala ih je na najljepši način i u [[Trubadur (opera)\|Trubaduru]] i [[Krabuljni ples\|Krabuljnom plesu]], [[Don Carlos]]u i [[Otello\|Otellu]] te na mnogim koncertima Verdijeva [[Requiem]]a i svojoj posljednjoj premijeri u Zagrebu — [[Vincenzo Bellini\|Bellinijevoj]] [[Norma\|Normi]]. Vrhunski muzikalna, s naglašenim osjećajem za interpretaciju, ostvarila je i veliku kreaciju Cio-Cio-San u [[Madama Butterfly]] za koju je [[1967]]. dobila nagradu u [[Tokio\|Tokiju]]. Zapažen je i njen pedagoški rad od 1980.godine na Zagrebačkoj glazbenoj akademiji, s kojim je se s velikom ljubavlju bavila sve do smrti, a u njenoj je klasi stasala priznata hrvatska operna pjevačica [[Sandra Bagarić\|Sandra Bagarić]]. Beskompromisna i hrabra operna diva, vrsna glazbenica i profesorica, zadnji verdijanski glas svjetskog formata, umrla je 17. rujna 2007. nakon kraće bolesti u Zagrebu. == Istaknute uloge ==

Ljiljana Molnar-Talajić: razlika između inačica