Učinak staklenika: razlika između inačica

[[datoteka:Venus-real color.jpg|mini|desno|300px|Stvarna [[boja]] oblaka na [[Venera|Veneri]]. Površina Venere se ne vidi zbog gustog sloja [[oblak]]a, a temperatura na površini dostiže i 500 [[celzij|°C]].]]

'''Staklenički efekt''', '''staklenički učinak''', '''efekt staklenika''' ili '''učinak staklenika''' je zagrijavanje Zemljine površine i donjih slojeva [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] selektivnim propuštanjem [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]]: atmosfera propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju, a dio te energije reemitira se u obliku dugovalnoga toplinskog zračenja natrag u atmosferu. Najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi [[molekula]]ma [[vodena para|vodene pare]], [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]], te u manjoj mjeri nekih drugih plinova ([[klorofluorougljici]], [[metan]] i drugi) i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji. Da nema učinka staklenika, temperatura bi na Zemlji bila –73 °C. Zbog povećanog stvaranja ugljikovog dioksida industrijskim procesima ([[industrijska revolucija]]) posljednjih se stotinjak godina učinak staklenika povećava i dovodi do općeg zagrijavanja atmosfere, a samim time i [[Klimatske promjene|klimatskih promjena]]. <ref> '''efekt staklenika (učinak staklenika)''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=17109] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> To je proces u kojem naš planet ne uspijeva održati ravnotežu između [[Sunčeva energija|energije]] prikupljene sa [[Sunce|Sunca]] i topline izračene u [[svemir]]. Plinovi čija je koncentracija porasla [[Onečišćavanje zraka|zagađenjem atmosfere]] odbijaju dio topline natrag na [[Zemlja|Zemlju]], što izaziva podizanje temperature atmosfere ne bi li se uspostavila nova ravnoteža. Sličan proces odvija se u [[staklenik|stakleniku]], pa odatle i naziv.

Vrlo sitne čestice prašine ([[aerosol]]i) igraju isto bitnu ulogu. Dok neki odbijaju [[Sunčeva svjetlost|Sunčevo zračenje]] i time spuštaju temperaturu atmosfere, drugi imaju suprotan učinak. Kao čađ, na primjer, koja je crna i dobro apsorbira zračenje, i uz to omogućuje stvaranje ''naoblake sa sitnim kapima vode'', dok nezagađen zrak ima oblake s velikim kapima. Takvi nezagađeni oblaci znatno učinkovitije odbijaju Sunčevo zračenje. Na primjer: [[satelit]]ska slika istočne obale [[SAD]]-a pokazuje naoblaku sa sitnim kapima, dok područje iznad [[Kanada|Kanade]] ima nešto čišći zrak i normalne oblake. [[Ocean]]i također igraju veliku ulogu jer akumuliraju ogromnu količinu [[toplina|topline]] i određuju [[klima]]tska zbivanja u atmosferi. Stoga su vrlo bitan činitelj u predviđanjima promjena klime. Međutim, ova saznanja imaju i pozitivnu stranu. Predviđanja govore da bi smanjenje zagađenja zraka navedenim plinovima i aerosolima bilo neusporedivo bitnije i jednostavnije od smanjenja CO₂.

[[Venera]] je dobila ime prema [[Venera (mitologija)|Veneri]], rimskoj božici ljepote. U našim krajevima poznata je i pod imenom zvijezda Danica ili jutarnja zvijezda, jer je vidljiva prije izlaska Sunca na istočnom nebu i odmah nakon zalaska Sunca na zapadnom nebu, a kad je u najsjajnijoj [[Venerine mijene|mijeni]] može se vidjeti i preko dana. Atmosfera Venere sastoji se najvećim dijelom od [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]] (96%) i [[dušik]]a (3%). Ostalih 1% čine [[sumporov dioksid]], [[vodena para]], [[ugljikov monoksid]], [[argon]], [[helij]], [[neon]], ugljikov sulfid, [[klorovodik]] i [[fluorovodik]]. Velika količina ugljikovog dioksida stvara učinak staklenika, zbog čega temperatura na površini dostiže i 500 [[celzij|°C]], što je 400 °C više od očekivanog. Srednja vrijednost temperature na površini iznosi 464 °C. Tako je površina Venere toplija od površine Merkura, iako je u usporedbi s njim udaljena od Sunca otprilike dvostruko i prima četiri puta manje svjetlosti.