Jandre Verdenić: razlika između inačica

Rođen je Bijeloselac. Rođen ljeta 1871.<ref name="smrtni dan"/> Posvećen 1894. 1897. položi u bečanskom [[Augustineum|Augustineumu]] doktorat iz [[bogoslovlje|bogoslovlja]]. Bio je [[kapelan]] u [[Ugarski Stari Grad|Ugrskom Starom Gradu]], zatim vjeroučitelj časničke škole u [[Šopron|Šopronu]]. Od 1900. godine priglednik naukov u jurskom sjemenišću. U Juri godinedan kašnje profesor filozofije i bogoslovije, kašnje carski i kraljevski dvorski kapelan i ravnatelj Augustineuma. U Juri po prvom svjetskom ratu profesor bogoslovlja i ravnatelj velikog sjemenišća. Časni doktor [[beč|bečanskoga]] i [[budimpešta|budimpeštanskoga]] sveučilišća. Autor filozofskih i teoloških djel. Ugled dobio da za filozofiju i dogmatiku, ka se je tada pisalo samo na latinskom jeziku, stvorio ugarsku terminologiju. Rastumačio je hrvatske bilješke u "[[Klimpuški misal|Klimpuškom misalu]]". Publicirao je u različni časopisi. Nekoliko knjig izašlo mu je na ugarskom jeziku. Skupa s [[Martin Borenić|Martinom Borenićem]] slao je gradišćanskohrvatske dijake Zagreb na školovanje.<ref>[http://www.zigh.at/hrv/leksikon/V/verdenic_jandre.html ZIGH] Verdenić Andrija, dr. /Werdenich Endré/ (pristupljeno 30. listopada 2015.)</ref> Istraživač književnosti gradišćanskih Hrvatov. Osobit Verdenićev prinos povijesti hrvatske knjževnosti je istraživanje najstarjega pismenoga dokumenta Gradišćanskih Hrvatov - i to "Klimpuškoga misala". Verdenićevim radom ov pismeni spomenik vrnut je Hrvatom. Dotad su ga znanstveniki zbog zapisov i na ćirilici desetljeća dugo bili držali za srpski dokumenat.<ref name="ORF"/>

 

 

U Bijelom Selu su 14. srpnja 2001 otkrili su mu spomenik. Spomenik se nahadja u sredini sela u novo oblikovanom parku glavnog trga u Bijelom Selu.<ref name="ORF"/>