Sergej Aleksandrovič Jesenjin: razlika između inačica

| Ime = Sergej Aleksandrovič Jesenjin<br><small>Сергей Александрович Есенин</small>

| boja = #77DD77

| vrsta = [[poezija]]

'''Sergej Aleksandrovič Jesenjin''' ([[ruski jezik|rus]]. '''Сергей Александрович Есенин''',; ([[Konstatinovo]], [[3. listopada]] [[1895]]. -– [[Lenjingrad]], [[28. prosinca]] [[1925]].) je bio [[Rusi|ruski]] [[pjesnik]].

Rodio se u selu [[Konstantinovo|Konstantinovu]] gdje je završio osnovnu četverogodišnju školu, a u selu [[Spas Klepki]] upisuje crkveno-učiteljsku školu. Narodno sveučilište polazi u [[Moskva|Moskvi]], ali ne završava studij. Bavio se književnim radom. U [[Petrograd]] je došao [[1915]]. i ušao u književne krugove u kojima je pobudio zanimanje seoskim motivima u [[poezija|poeziji]]. Oduševljeno je pozdravio revoluciju. Godine [[1922.]] upoznaje slavnu američku balerinu [[Isadora Duncan|Isadoru Duncan]] s kojom se iste godine ženi. Zajedno putuju [[Europa|Europom]], a [[1923.]] borave u Americi. Iste godine Jesenjin se vraća u [[Rusija|Rusiju]] i rastaje od [[Isadora Duncan|Isidore Duncan]]. Godine [[1925.]] ženi se unukom ruskog pisca [[LavSofija NikolajevičAndrejevna Tolstoj|LavaSofijom NikolajevičaAndrejevnom TolstojaTolstoj]], -unukom ruskog pisca [[SofijaLav AndrejevnaNikolajevič Tolstoj|SofijomLava AndrejevnomNikolajeviča TolstojTolstoja]]. U to se vrijeme liječi od [[Alkoholizam|alkoholizma]].

StvorioKao sljedbenik ruskih [[Simbolizam|simbolista]], pisao je pjesništvo[[poezija|poeziju]] posvećenoposvećenu [[Selo|selu]] i [[Priroda|prirodi]], vrlo melodioznu i s mnogopuno [[metafora]].<ref>[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=17162 kojeLZMK crpi/ izHrvatski seoskogobiteljski životaleksikon: iJesenjin, Sergej Aleksandrovič], pristupljeno 23. studenoga vjerovanja2015.</ref> Njegov drugi ciklus ima karakter pjesnikovih osobnih ispovijesti. Staljinistička je kritika oštro osuđivala "jesenjštinu", pijanstvo, razbarušeni individualizam, kavanska raspoloženja i poetizaciju huliganstva. Jesenjinova [[poezija]] stekla je mnoge poklonike i izvan pjesnikove domovine.

Posljednje godine života, Jesenjin je u neprestanom stvaralačkom zanosu. "Ne mogu ih zaustaviti", "to je kao navijeni stroj", govorio je znancima. Prije toga, [[1924.]], na [[Kavkaz]]u, također je bilježio sve što je godinama gomilao u sebi. Nezaboravna ispovijest ''Ana Snjegina'' izlijeva se snagom bujice u divnu lirsku pjesmu. ''Ana Snjegina'' je pjesnikovo i najrealističnije ostvarenje, sa utiscima iz rodnog kraja [[1918.]] gdje je Jesenjin proveo ljeto i bio očevidac mnogih događaja. Pred [[smrt]] Jesenjin se najviše sjeća [[ljubav]]i, koja za njega znači najveću sreću i čudo na svijetu. Njena prolaznost ga muči, on bi htio vječno sanjati [[svibanj]] i onu koju zauvijek voli i da nikada ne procvjeta. Ispovjesti smrtnika, tako bi se mogle nazvati posljednje Jesenjinove pjesme. Opraštajući se sa životom, on u njima, tonom intimnosti, uzbudljivihuzbuđenosti, osjećanja ,tihih radosti i [[tuga|tuge]], izražava najneposrednijanajneposrednije osjećanjaosjećaje. U jesen 1925. pjesniku se teško moglo pomoći: "kada se u posljednje vrijeme govorilo", kaže Anatoly Mariengof, "Jesenjin pije", riječi su zvučale kao "udarci malja" i svi su bježali od opasnog, mahnitog i izgubljenog čovjeka.

Njegovo stanje se pogoršavalo, i on je ujutro [[27. prosinca]], nemajući tinte -– kako je sam pričao preko dana poznanicima -– napisao pjesmu [[krv]]lju, iz rasječenih vena. To su bili stihovi "Do viđenja, prijatelju", predani navečer mladom pjesniku [[Viktor Erlih|Viktoru Erlihu]], koji ih zaboravio pročitati i zavirio je u njih tek kasnije.

[[Kategorija{{GLAVNIRASPORED:Ruski književnici|Jesenjin, Sergej Aleksandrovič]]}}

[[Kategorija:PjesniciRuski književnici]]