Hrvati u Mađarskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 50:
Poslije [[krbavska bitka|krbavske bitke]] uslijedilo je teško razdoblje za Hrvatsku. Zbog stalnih turskih i akindžijskih upada, nemoći ugarske vlasti i nezainteresiranosti europskih sila, već [[1515.]] se na područje [[Željezno]]g u zap. Ugarskoj doseljavaju prve hrvatske izbjeglice. Prvi masovni odlazak je uslijedio nakon neuspješnih apela Krste i Bernarda Frankopana Saboru njemačkih staleža u Nürnbergu [[1522.]]. Hrvati su iselili iz Gacke, Krbave i Like u Šopronsku županiju. Iseljenički val je trajao do [[1527.]]<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str.320-321</ref>.
Poslije [[mohačka bitka|mohačke bitke]] [[1526.]] se trgovci iz Dalmacije i Bosne nastanjuju u Budimu, Baji, Kalači, Lipovi, Radni, Pečuhu i Segedinu. I sami Turci su naseljavali Hrvate u Podunavlju u tom razdoblju<ref name="Mjestopisi"
Nakon što su Turci drugi put [[bečka opsada 1532.|opsjedali Beč 1532.]], [[1533.]] su Hrvati masovno iselili u Donju Austriju, Moravsku, Slovačku i zapadnu Ugarsku, jer su Turci na svojem putu do Beča poharali velike prostore, uključujući i dijelove Hrvatske preko koje su prešli. Hrvate se iselilo organizirano, a vršili su ga [[velikaši]] koji su imali posjede u odredištima iseljeavanje, jer su tako spašavali podaničku radnu snagu iz područja koje su Turci pustošili, a obrana istih je bila bezizgledna, tim više što je područjima na koja su doseljavali radna snaga bila potrebna. Isto tako su u tim seobama sudjelovali feudalci kojima su imanja opustošena [[1529.]] i [[1532.]] za velikih turskih pohoda na Beč. Kralj je porezno poticao ta iseljavanja, feudalci su slali ljude koji su vrbovali stanovnike na iseljavanje, a 1537. je kralj pomogao infrastrukturu na Muri i Dravi kojom bi se olakšalo odlazak Hrvata na posjede u Ugarskoj, čak i sami hrvatski ban [[Toma Nadaždi]], ignorirajući preporuku hrvatskog Sabora o zaustavljanju preseljivanja Hrvata, <ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str.320-324</ref> Naime, nezadovoljni sigurnosnim i gospodarskim stanjem u Hrvatskoj, hrvatski se je sabor bio sastao u Topuskom rujna 1535. godine. Velikaši su sa sabora u Topuskom od rujna 1535. otvoreno poručili kralju "''da se moraju s njime razići, ako ih namjerava pustiti u skrajnoj pogibelji. Neka im kralj izvoli vratiti povelju, što ju na cetinskom saboru dadoše punomoćnici kraljevi''." odnosno da će ga se odreći kao kralja. Na istom su hrvatskom saboru prosvjedovali protiv prakse vlastele iz Ferdinandovih nasljednih zemalja koja je po svojim agentima mamila hrvatske kmetove, koji su se pak "bez broja" naseljavali u Kranjskoj, Koruškoj, Štajerskoj i Austriji. <ref name="Horvat">[[:s:Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Ban_Petar_Keglević]]].</ref>
Redak 56:
U jednom je razdoblju uslijedilo doseljavanje bunjevačkih Hrvata koje je organizirala turska vlast. Nakon što su Turci osvojili Bačku, a zemljište podijelili svojim zaslužnicima, za radnu snagu koja bi obrađivala zemlju su doveli kršćane iz zemalja koje su već prije osvojili, a koja su prema proučavanjima bilježaka franjevačkog povjesničara [[Bernardin Unyi|Bernardina Unyia]] došli s okupiranih područja u Dalmaciji <ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 272</ref>.
[[1598.]] su austrijske postrojbe oslobodile [[Ostrogon]]. Tada je zapovjednik grada [[Miklos Palffy]] pozvao bačke Slavene neka se nasele u Ostrogon. Odaziv je bio velik do te mjere da su sela popust Ivanke, Gare, Kaćmara, Ledena, Šebešića i Tavankuta skoro opustjela. No, Hrvati i Srbi su se uskoro vratili u stari kraj, jer novi kraj nije imao dobre uvjete. Trag te seobe na sjever Mađarske su prezimena kao Tukuljac, Ostrogonac, Budimac/Budimčević, Pantelinac i slična<ref name="Poljaković"
[[1610.]] je bilo veliko iseljavanje bunjevačkih Hrvata iz Ličkog sandžaka u Podunavlje <ref name="Poljaković"
U Segedin je drugi val hrvatskih doseljenika iz [[Dubrovačka Republika|Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa]] bio [[1650.]].<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 271-272</ref>
Redak 91:
=== Poslije Prvog svjetskog rata ===
Razdoblje poslije prvog svjetskog rata je pooštrilo odnose mađarskih vlastiju prema manjinama. Nacionalne frustracija nakon velikih teritorijalnih gubitaka nastalih [[Trianonski ugovor|Trianonskim ugovorom]] je rezultirala iskazivanjem izrazito niske tolerancije prema svim ne-Mađarima (osim prema mađarskim Nijemcima), na način da se pripadnicima manjina kao jedina mogućnost opstanka davala kroz integriranje u Mađare. Tako su vlasti manjinama kao uvjet za ikakvo obnašanje državne dužnost (čak i najobičniju činovničku dužnost) zahtijevale promjenu nemađarskog prezimena u mađarsko (pa nastaju prezimena kao Pécsvári od Petranovića, Várnai od Vašćana, Légrádi od Jelića, Keszthelyi od Kolarića, Rigó od Kosa i t.d.). <ref name="O jeziku"
[[Bunjevačke i šokačke novine]] su [[1924.]] dale ovu procjenu broja Bunjevaca i Šokaca u Mađarskoj "''Bunjevaca i Šokaca ima u sadašnjoj Madžarskoj oko sedamdeset hiljada. Najviše od njih žive u Bačkoj i Baranji, a osim toga ih ima više hiljada u peštanskoj, šomodjskoj i Fehér varmeđi.''"<ref> [http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2006/glasnik5ii.pdf Hrvatski glasnik br. 5/2006.] [[Đuro Franković]]: Da nam prava i u život stupe </ref>.
Redak 98:
=== Nakon Drugog svjetskog rata ===
Mađarskim Hrvatima su nakon Drugog svjetskog rata predstavljali brojne izbjeglice iz Jugoslavije. U te problematične izbjeglice su spadale osobe koje su zbog [[kolaboracija|suradnje]] s okupatorom pobjegle u Mađarsku. Po nacionalnoj strukturi su te pridošlice bile [[Mađari]], [[Nijemci]], ali bilo je i [[Hrvati|Hrvata]] među njima. Sve te pridošlice su brzo postale gorljivim pristašama mađarske [[asimilacija|asimilatorske]] politike, jer su tako se nadali da će opravdati svoja nedjela koja su počinili za vrijeme rata <ref name="Izbjeglice"
Vrlo brzo nakon Drugoga svjetskoga rata je mađarske Hrvate pogodila [[Rezolucija Informbiroa]] kojom su Hrvati, kao i svi narodi iz NR Mađarskoj susjedne Jugoslavije, postali sumnjivi vladajućim prostaljinističkim krugovima. Iznimno slabe kulturne sveze Hrvata s maticom zemljom su tako do kraja bile zamrli. Dio nacionalno svjesnih Hrvata je završio i na prisilnom radu u [[Hortobágy]]u, mađarskom "Golom Otoku" <ref name="O jeziku"
=== Nakon raspada SFRJ ===
Redak 126:
== Brojnost ==
Po procjenama, u Mađarskoj živi preko 90.000 Hrvata, koji govore, po trenutačnim spoznajama, najmanje 7 dijalekata <ref name="Organizacija"
14.779 stanovnika Mađarske govori hrvatski s članovima obitelji ili prijateljima, a 19.687 ima afinitet s kulturnim vrijednostima i tradicijama hrvatskog naroda <ref>[http://www.nepszamlalas.hu/eng/volumes/06/00/tabeng/1/load01_10_0.html Mađarski statistički ured]</ref>.
| |||