Rakovički ustanak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 37:
[[Datoteka:Grb-rakovicki-ustanak.jpg|mini|250px|Grb Narodne vlade iz [[1871.]] Idealna slika pečata prema prvome aktu Kvaternikove Narodne vlade. Akt Imenovanja Antona Turkalja za "poglavara za vojničku struku za Županiju ogulinsku", [[8. listopada]] 1871.<ref>[[Zvonimir Kulundžić]], ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 580.-583.</ref>]]
Dne [[7. listopada]] [[1871.]] godine skupili su se svi zavjerenici u selu Broćancu. Istoga dana, u Čuićevoj kući, formirana je Privremena narodna hrvatska vlada, na čelu s Kvaternikom. Na sjednici kojom je predsjedavao Eugen Kvaternik imenovani su ministri: Petar Vrdoljak za ministra unutarnjih poslova, Ante Rakijaš za ministra rata, Vjekoslav Bach za ministra financija, Rade Čuić{{fusg|1}} imenovan je za zapovjednika ustaničke vojske a Ante Turkalj imenovan je za Velikog župana u Ogulinu.<ref name="zk">Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 572.</ref>
Sutradan, [[8. listopada]] [[1871.]] godine planuo je ustanak. Kvaternik je s 200 naoružanih [[graničar]]a i razvijenom [[Hrvatska zastava|hrvatskom zastavom]] krenuo prema Rakovici koja je bila određena za sjedište vlade. Uz ustanak odmah su pristala sela: Rakovica, [[Broćanac (Rakovica)|Broćanac]], [[Brezovac (Rakovica)|Brezovac]], [[Mašvina]], [[Plavča Draga]] i [[Gornja Močila (Rakovica)|Močila]]. U ustanku sudjelovali su i pravoslavci iz navedenih mjesta. U tada donesenom proglasu{{pojasniti|Ima li tekst? Bio bi dobar za wikiizvor.}} predviđena je jednakost pred zakonom, potpuna općinska samouprava, ukidanje vojničke uprave u Krajini i uvođenje slobodnih [[županija]], te da svećenici obiju vjeroispovijedi "imadu narod poučiti u ljubavi i slozi."
Redak 49:
# Sudovanja nema za vrijeme narodnoga ustanka, a izdat će se naknadno posebne naredbe o obstojećem zakonu za vrijeme ustanka.
# Ukidaju se regimente i uvađaju slobodne županije.
# Svećenici obih vjeroispovijedanja imadu narod poučiti u ljubavi i slozi kršćanskoj«.}}<ref>[[Ferdo Šišić]], [http://www.noviultimatum.com/PDF-KNJIGE/Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.pdf
Istoga dana upućen je Rakijaš s 300 vojnika da pobuni [[Drežnik Grad|Drežnik]], ali se neobavljena posla vratio u Rakovicu.<ref>Ferdo Šišić, [http://www.noviultimatum.com/PDF-KNJIGE/Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.pdf
[[9. listopada]] odatle su ustanici na čelu s Kvaternikom krenuli u Plaški, prenoćivši u Plavčoj drazi. Stigavši tamo u utorak [[10. listopada]] oko podne nisu naišli ni na kakvi vojnički otpor.<ref>Ferdo Šišić, [http://www.noviultimatum.com/PDF-KNJIGE/Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.pdf
[[11. listopada]] Kvaternik, Bach, Rakijaš i jedan od braće Čuić ubijeni su, dok je drugi brat Čuić, Rade, uspio pobjeći, prvo u Bosnu a zatim u [[Srbija|Srbiju]].
Redak 60:
Čim je ustanak likvidiran, vlasti su krenule u akciju hvatanja ostalih ustanika. Odmah ih je uhićeno devedeset i osam.<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 685.</ref> Četvrti dan sedmorica su osuđena na smrt vješanjem "zbog zločinstva pobune". To su bili Petar Ugarković (graničar pješak), Petar Čuić (regrut), Marko Milošević (graničar), Janko Čuić (graničar), Ilija Šaša (graničar), Jozo Stergar (regrut) i Petar Tepavac (graničar). Budući da nije bilo krvnika koji bi izvršio tu zadaću, svi su istoga dana strijeljani. Tri dana kasnije osuđeni su na smrt Lazo Čuić (graničar), Filip Milanović (podbaša), Petar Došen (graničar) i Miladin Šaša (regrut). Svi su strijeljani izuzev posljednjega koji je pomilovan na osamnaest godina teške tamnice. Uhićeni su, također, Petar Vrdoljak (kasnije osuđen na 12 godina teške tamnice, s time da kroz mjesece travanj i listopad bude do kraja robijanja zatvoren u [[Samica|samici]]), Rudolf Fabijani (proglašen nekrivim - oslobođen) i Franjo Turkalj te graničari Milovan Miljković (14 godina teške tamnice), Maksim Čuić (8 godina teške tamnice), Lazo Šaša (4 godine teške tamnice), Mihael Bosnić (proglašen nekrivim - oslobođen), Petar Vojnović (proglašen nekrivim - oslobođen), Mihajlo Manojlović (proglašen nekrivim - oslobođen) i Stjepan Đaković (proglašen nekrivim - oslobođen).
Uhićivanja nisu prestajala te su, između [[12. listopada|12.]] i [[13. listopada]], uhićeni gotovo svi stanovnici Zagreba koji su nosili prezime Starčević.<ref name="Zvonimir Kulundžić">Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 688.</ref> Uhićeni su Antun Starčević, njegov sinovac [[David Starčević|David]], [[Đuro Starčević|Đuro]] svršeni preparandist{{fusg|
== Bilješke ==
#{{fusd|1}}
#{{fusd|2}}Učiteljski pripravnik.<ref name="Zvonimir Kulundžić"/>
== Izvori ==
| |||