Inačica od 3. srpnja 2015. u 14:23 uredi CommonsDelinker (razgovor \| doprinosi) Botovi 21.686 edits Bot: zamjena Verdi.jpg s Giuseppe_Verdi_by_Giovanni_Boldini.jpg ← Starija izmjena		Inačica od 31. prosinca 2015. u 21:44 uredi ukloni ovu izmjenu Maestro Ivanković (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Birokrati, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 31.727 edits dorada Novija izmjena →
Redak 14: \|nagrade= \|}} ~~Svoju~~'''Giuseppe ~~glazbenu~~Fortunino ~~djelatnost~~Francesco ~~počeo~~Verdi''' je([[Le ~~kao~~Roncole]] ~~pijanist~~pokraj [[Parma\|Parme]], ~~skladatelj~~[[10. ilistopada]] ~~dirigent~~[[1813]]. ~~mjesnog~~– ~~Filharmonijskog~~[[Milano]], ~~društva~~[[27. usiječnja]] ~~Bussetu~~[[1901]].), [[Talijani\|talijanski]] [[skladatelj]]. ~~Studirao~~Bio je uvodeći talijanski operni autor [[~~Milano~~19. stoljeće\|~~Milanu~~19. stoljeća]]., ~~Nadovezuje~~a svojim se djelima uspješno nadovezao na stvaralaštvo [[Gioacchino Rossini\|Rossinija]], [[Gaetano Donizetti\|Donizettija]] i [[Vincenzo Bellini\|Bellinija]] uz, ~~ali~~dakako, ~~očituje~~jasnu stvaralačku individualnost. Međunarodnu reputaciju stekao je operom ''"[[Nabucco]]"'' u kojoj patriotske ideje zaodijeva u povijesni sadržaj. Nastojao je uskladiti tradicionalnu talijanski "muzičku operu" s dramskim tekstom te pridaje sve veću važnost literarnoj vrijednosti [[libreto\|libreta]]. Vrhunac dostiže operama ''"Rigoletto"'', "''[[Trubadur" (opera)\|Trubadur]]'' i "''[[Travijata]]"''. Za ruskoga cara napisao je operu ''"[[Moć sudbine"]]'', a premijeri u [[St. ~~Peterburgu~~Peterburg]]u 1862. ~~prisustvovao~~nazočio je i sam car. Utjecaj francuske opere naročito se očituje u postavljanju masovnih scena. Svoj drugi vrhunac dostigao je [[1871]]. operom ''"[[Aida (opera)\|Aida]]"''. ~~Premijera~~Ta ~~opere~~je ~~Aida~~opera ~~izvedena~~premijerno jeizvedena 1871. u Kairu u povodu otvaranja [[Sueski ~~Sueskog~~kanal\|Sueskoga kanala]]. U ~~sedamdeset trećoj~~73. godini ~~1887.~~života, ~~skladao~~Verdi je skladao ''[[Otello\|Otella]]'' (1887.), a ~~Falstaffa~~''[[Falstaff]]a'' u osamdesetoj. S Verdijevih ~~28.~~dvadeset i osam opera talijanska je romantička opera ~~dosegala je~~dosegnula vrhunac., a Verdija se i danas smatra jednim od najpopularnijih i najutjecajnijih opernih skladatelja svih vremena.▼ ~~'''Giuseppe Fortunino Francesco Verdi''' (Le Roncole kraj [[Parma\|Parme]], [[10. listopada]] [[1813]]. - [[Milano]], [[27. siječnja]] [[1901]].), [[Italija\|talijanski]] skladatelj.~~ == Životopis == ▲Svoju glazbenu djelatnost počeo je kao pijanist, skladatelj i dirigent mjesnog Filharmonijskog društva u Bussetu. Studirao je u [[Milano\|Milanu]]. Nadovezuje se na [[Gioacchino Rossini\|Rossinija]], [[Gaetano Donizetti\|Donizettija]] i [[Vincenzo Bellini\|Bellinija]], ali očituje stvaralačku individualnost. Međunarodnu reputaciju stekao je operom ''"[[Nabucco]]"'' u kojoj patriotske ideje zaodijeva u povijesni sadržaj. Nastojao je uskladiti tradicionalnu talijanski "muzičku operu" s dramskim tekstom te pridaje sve veću važnost literarnoj vrijednosti libreta. Vrhunac dostiže operama ''"Rigoletto", "Trubadur" i "[[Travijata]]"''. Za ruskoga cara napisao je operu ''"Moć sudbine"'', a premijeri u St. Peterburgu 1862. prisustvovao je i sam car. Utjecaj francuske opere naročito se očituje u postavljanju masovnih scena. Svoj drugi vrhunac dostigao je [[1871]]. operom ''"[[Aida (opera)\|Aida]]"''. Premijera opere Aida izvedena je 1871. u Kairu u povodu otvaranja Sueskog kanala. U sedamdeset trećoj godini 1887. skladao je Otella, a Falstaffa u osamdesetoj. S Verdijevih 28. opera talijanska romantička opera dosegala je vrhunac. === Školovanje i stvaralaštvo === Verdi je glazbenu naobrazbu započeo u Bussetu, gdje je djelovao kao orguljaš i skladatelj prigodnih skladbi. S 19 godina neuspješno se pokušao upisati na Konzervatorij u [[Milano\|Milanu]], pa je pohađao privatne sate kompozicije kod Vincenza Lavigne. Neko vrijeme ravnao je glazbenim životom Busseta, no nakon uspješnoga debija u [[La Scala\|milanskoj Scali]] operom ''Oberto, grof San Bonifacia'' (tal. ''Oberto, conte di San Bonifacio'', 1839.) djelovao je uglavnom u Milanu. Operom ''Nabucco'' (1842.), koja rodoljubne ideje zaodijeva u povijesno ruho, započeo je strjelovit proboj na talijanskim [[Opera\|opernim]] [[pozornica]]ma, koji je kulminirao velikim uspjehom opera ''Rigoletto'' (1851.), ''Trubadur'' (tal. ''Il trovatore'', 1853.) i ''La traviata'' (1853.). Međunarodnu slavu učvrstio je inozemnim narudžbama, posebice za ''Aidu'' (1871.) povodom otvorenja Sueskoga kanala. Kao pristaša ''risorgimenta'' te glazbeni konzervativac i protivnik utjecaja simfonijske glazbe na operu, pomalo razočaran političkim i estetičkim prilikama u [[Italija\|Italiji]], gdje je ojačala kozmopolitska glazbena kultura, Verdi se djelomice povukao iz javnoga života i manje skladao. Ipak, posljednje su mu dvije opere – ''Otello'' i ''Falstaff'' – izrazito inovativne. S iznimkom malobrojnih [[Komorna glazba\|komornih]] i [[Vokalna glazba\|vokalnih]] [[skladba\|skladbi]] te ''[[Requiem (Verdi)\|Rekvijema]]'' (1874.), koji unatoč opernomu karakteru odlikuju [[Polifonija\|polifonski postupci]] i strukturna kohezija, Verdi je isključivo operni skladatelj te i danas velik dio repertoara [[Operna kuća\|opernih kuća]] čine njegove opere. Odlikuje ih neposredan [[Ritam (glazba)\|ritam]], jednostavniji [[Harmonija (glazba)\|harmonijski jezik]] te naglašena izražajnost [[Melodija\|melodije]], oblikovanje koje na razini pojedinih opera pokazuje visok stupanj jedinstva. Zahtjevan u radu s libretistima, Verdi je bio sklon predlošcima velikih dramatičara poput [[William Shakespeare\|Williama Shakespearea]] i [[Friedrich Schiller\|Friedricha Schillera]] te neprestanomu traženju novih rješenja, zbog čega niz od 26 opera očituje raznoliku razvojnu putanju. Verdi je imao dva sretna braka. Prva njegova supruga, ''Margherita Barezzi'' (1814-1840) i njihovo dvoje djece umrli su u razmaku od dvije godine. Iako mu je bilo teško zbog gubitka, nije prestao skladati. Druga supruga bila je operna pjevačica, sopranistica ''Giuseppina Strepponi'' (1815-1897).▼ Verdijevo stvaralaštvo može se podijeliti u tri faze. U prvoj (1839. – 1853.) nadovezuje se na tradiciju, ponajviše [[Gaetano Donizetti\|Gaetana Donizettija]], proširujući i nadograđujući načelo izgradnje opere nizanjem brojeva te zamagljujući njihove formalne obrise. Uz [[Pjevački zbor\|zbor]] kao nositelja kolektivnih težnji, naglasak je pretežno na pojedincima (koji najčešće formiraju ljubavni trokut) i njihovoj glazbenoj karakterizaciji, a važnu ulogu pritom imaju ansambli. Verdi je poduzeo i korake prema [[Realizam (glazbena umjetnost)\|realizmu]], posebice u ''Traviati'', glavna junakinja koje je [[Prostitucija\|prostitutka]]. Drugu fazu (1853. – 1871.) obilježava odlučujući utjecaj francuske velike opere, ponajviše u ''Sicilijanskim večernjama'' (fr. ''Les Vêpres siciliennes'', 1855.) i ''Don Carlosu'' (1867., revidiran 1884.), praizvedenima u [[Pariz]]u na [[francuski\|francuskom jeziku]], ali i u ''Krabuljnom plesu'' (tal. ''Un ballo in maschera'', 1859.). Opere iz te faze postale su opsežnije i raznolikije i u njima se, odmakom od melodrame, miješaju žanrovska obilježja. Odabir teme ili mjesta radnje sve više utječe na karakter glazbe, npr. u slučaju egzotičnog ambijenta ''Aide'', a određeni motivsko-tematski sklopovi dobivaju dramaturšku ulogu. Istodobno raste formalna raznolikost, ali i stupanj jedinstva u izgradnji prizora te udio [[orkestar\|orkestralne pratnje]], kao i deklamacijskoga nasuprot pjevnom oblikovanju melodije. Osim što harmonijski jezik, orkestralni slog te dramaturška uloga motiva postaju još složeniji, za posljednje stvaralačko razdoblje (1871. – 1903.) značajna je suradnja s libretistom posljednjih dviju opera, [[Arrigo Boito\|Arrigom Boitom]]. Ona je uvelike utjecala na moderniju [[Dramaturgija\|dramaturgiju]] i snažniji kontinuitet glazbenoga zbivanja u ''Otellu'' te na netipičan povratak tradiciji [[Komična opera\|komične opere]] i ironično poigravanje s tradicijom, tj. oblicima [[Instrumentalna glazba\|instrumentalne glazbe]] u ''Falstaffu''. === Privatni život === ▲Verdi je imao dva sretna braka. Prva njegova supruga, ''Margherita Barezzi'' (1814-. – 1840.) i njihovo dvoje djece umrli su u razmaku od dvije godine. Iako mu je bilo teško zbog gubitka, nije prestao skladati. Druga supruga bila je operna pjevačica, sopranistica ''[[Giuseppina Strepponi'']] (1815-. – 1897.). ==Djela== [[Datoteka:Giuseppe Verdi - Hippodrome Opera Company - Aida poster.jpg\|300px\|mini\|desno\|Aida poster, 1908.]] * "''Oberto", grof San Bonifacia'' (1839.) * "''Jedan dan kraljevanja"'' (1840.) * "''[[Nabucco]]"'' (1842.) * "''Ernani"'' (1844.) * "''Ivana Orleanska"'' (1845.) * "''Luisa Miller"'' (1849.) * "''Stiffelio"'' (1850.) * "Rigoletto"'' (1851.) * "''[[Trubadur (opera)\|Trubadur]]"'' (1853.) * "''[[Travijata]]"'' (1853.) * "''Sicilijanske večernje"'' (1855.) * "''Aroldo"'' (1857.) * "''Krabuljni ples"'' (1859.) * "''[[Inno delle nazioni (Verdi)\|Inno delle nazioni]]"'' (1862.) * "''Moć sudbine"'' (1862.) * "''Don Carlos'' (1867.) * "''[[Aida (opera)\|Aida]]"'' (1871.) * "''[[Otello"]]'' (1887.) * "''Falstaff"'' (1893.) == Izvori == {{izvori}} {{slobodna uporaba\|1=http://hebeta.lzmk.hr/natuknica.aspx?id=64313\|2=Hrvatske enciklopedije\|3=enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx}} == Vanjske poveznice == === Sestrinski projekti === ~~{{wikicitat\|Giuseppe Verdi}}~~ {{ WProjekti \|commons = \|commonshr = \|commonscat = Giuseppe Verdi \|commonscathr = Giuseppe Verdi \|wikizvor = \|wikicitat = Giuseppe Verdi }} === Mrežna mjesta === *[http://proleksis.lzmk.hr/50104/ LZMK / Proleksis enciklopedija: Verdi, Giuseppe]

Giuseppe Verdi: razlika između inačica