Čelić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Poznate osobe: Abdulah Kovacevic |
|||
Redak 91:
== Gospodarstvo ==
== Poznate osobe ==
'''Abdulah Kovacevic 1954-1991'''
Godine gladi u Titinoj Jugoslaviji su se poklopile sa agresivnim uvodenjem marksizma u saroliko drustvo novokomponovane nam drzave na brdovitom Balkanu. Da vjera i nevjera ne mogu zajedno, pokazalo se kasnije, kada su vjeru poceli izgoniti iz sela i gradova "napredne" nam drzave.
Takva politika Tite i njegove klike je doprinijela otvaranju skrivenih konc logora za njihove neistomisljenike po citavoj vjestackoj tvorevini koja se zvala Jugoslavija.
Naravno najdeblji kraj su izvukli muslimani i njihova inteligencija koja je mucki zatvarana i ubijana sirom Bosne od Tuzle, Zenice, Banja Luke, Sarajeva, Sremske Mitrovice, Lepoglave i drugih konc logora Titine Jugoslavije. Otimani su vakufi, zatvarani mektebi za vjeronauku, djeca se nisu smjela sunetiti itd.
U to vrijeme tacnije 1954. godine u jednom selu na obroncima Majevice u kuci Vrazickog tezaka Avde Kovacevica rodio se sin Abdullah.
Nista neobicno jer se te godine rodilo puno vise muske nego zenske djece u tom selu. Otac Avdo je bio napredan covjek, ali bez skole, jer Vrazici su imali samo cetverorazrednu skolu, a njegovi roditelji ga nisu mogli slati do Celica koji je bio udaljen 9 kilometara, jer se moralo raditi na zemlji i cuvati goveda.
Helem da nastavimo kazivanje o malom Abdulahu koji je rastao u toplom okruzenju svojih roditelja uz koje je bio i noc i dan, a pitoma okolina Vrazickog podneblja ucinila je svoje, tako da je Abdulah izrastao u pametnog djecaka, koji je sa samim peticama zavrsio osnovnu skolu.
Po svojoj zelji i nagovoru roditelja i rodbine nastavi skolovanje u srednjoskolskom centru u Brckom, gdje zavrsi zanat za RTV mehanicara. Medutim to nasega Abdullaha nije puno odusevilo nego krece na samostalno zaradivanje svagdanjeg kruha i ruha po tadasnjoj Jugi, kopajuci kanale i radeci svakojake druge poslove samo da bi zaradio dovoljno novaca za studije na ekonomskom fakultetu u Subotici, kojeg zavrsava u redovnom roku.
Njegovo putesestvije se nastavlja u Ugljeviku gdje se zaposljava na Termoelektrani, a stan nalazi u Bijeljini na Trgu JNA blizu tadasnje opstine. Abdulah nije ni tada bio zadovoljan svojim obrazovanjem pa vanredno se upisuje na Ljubljanski univerzitet gdje za nepune cetiri godine dobija titulu magistra ekonomskih nauka.
Bio je najobrazovaniji covjek na termoelektrani, a povrh svega Bosnjo i musliman. Abdulah se polahko uspinje u vrh rukovodecih struktura elektrane, ali posto je musliman nikako da ispliva na celo.
U njegovom, do tog vremena, sredjenom zivotu pocinje se uvlaciti crv sumnje u sistem kojega je i on bio jedan dio. U njemu tada otkriva niz nejasnoca i nedorecenosti.
Kako je vecina vladajuce strukture bila iz reda najpovlascenije nacije u Titinoj brastvojedinstvujucoj drzavi iz reda Srba normalno je bilo da su najcesce veze uspostavljane sa "velikim bratom" Sovjetskim Savezom u koji su preko ekskurzija cesto odlazili kadrovi iz mnogih nasih velikih firmi.
I Abdulah odlazi u Moskvu gdje upoznaje prijateljicu sa kojom se mislio i ozeniti. Njihova veza traje nekoliko godina. Medutim kasniji dogadaji su ga ohladili do te mjere da je bio jedini intelektualac iz elektrane koji je istupio iz partije (SK). Bilo je to vrijeme kada je Abdulah spremao doktorat na beogradskom univerzitetu, a bio je vec objavio dosta radova na tu temu u naucnim casopisima sirom Amerike i Evrope.
Tik pred odbranom disertacije usao je u prepirku sa nekolicinom profesora beogradskog univerziteta po pitanju muslimanske nacije i bosanske drzavnosti. Otvoreno mu je receno da svoju doktorsku disertaciju nece odbraniti u Beogradu, a kako mi je sam pricao poslije toga niti na jednom univerzitetu koji kontrolisu Srbi.
Abdulah je uvidio mnoge stvari tih kasnih osamdesetih godina koje nisu mogli uvidjeti mnogi Muslimani. Osjecao je on, da se obruc oko Muslimana u Bijeljini steze pa je 90.godine poceo pisati knjigu o cetnickim trojkama i budenju cetnistva u BiH.
Abdulah mi je pricao o svojim polemikama sa "kolegama"iz termoelektrane i to da su mu prijetili da mu mogu lahko zacepiti usta ako ne prekine sa otkrivanjem cetnickih planova. Abdulah se tih godina potpuno okrenuo vjeri, cak je poceo u slobodnom vremenu dolaziti u dzamiju.
Sjecam se 91. kada je uzeo rijec koju mu je omogucio mjesni imam poslije dzume namaza gdje upozorio prisutne dzematlije da muslimanima predstoji veliko iskusenje u nadolazecem vremenu, a da ce na prvom mjestu cetnici udariti na skolovane ljude i nasu inteligenciju.
Nije proslo ni tri mjeseca iza tih vizionarskih rijeci nasega Abdulaha, kad on uzima neplacenih pet dana i povlaci se iz Bijeljine u svoje Vrazice, a njegov babo ce kasnije pricati da su ga tada uhodili po Bijeljini i vrebali priliku da ga ubiju.
Vidio sam ga tih dana samo jednom kada smo isli na otvorenje dzamije u Koraj, bio je sjetan i zamisljen ni nalik na onog razdraganog i nasmijanog Abdulaha koji se volio puno saliti.
Nije proslo ni dva dana od onih pet koje je uzeo kao neplacene, a provodio ih je po pricanju svojih roditelja na imanju blizu rijeke Sibosnice gdje je imao nasad oraha uz kojeg je provodio slobodno vrijeme, cetnici (tadasnja JNA koji su bili od 1990 u sumi na nekim vjezbama) organizuju posebnu vojnu vjezbu gdje tajnom akcijom kidnapuju Abdulaha kojemu se gubi svaki trag.
Dva mjeseca trajala je akcija trazenja predvodjena policijskim inspektorima iz Tuzle, ali "traga nije bilo". Poslije demonstracija pred opcinskom zgradom u Loparama predsjednik SDS Kerovic (kasniji cetnicki vojvoda) okupljenom narodu ispred opcine porucuje:
"Nista ne brinite Abdulaha cete dobiti ziva ili mrtva. Dah je zastao svima nam okupljenim pre opcinom, znao sam da ce ga ubiti. Nesto manje od dvije sedmice iz toga Abdulaha su nasli lovci (kao bajagi slucajno) u nepristupacnim padinama Vlastaka na Majevici. Bio je izbacen mrtav iz helikoptera koji je toga dana kruzio iznad Vrazica.
Kako je nas ponos i najinteligentniji Vrazicanin novog doba umro ostaje nepoznanica. Mi koji smo ga mrtvog gledali nismo ga mogli skoro prepoznati. Oci su mu bile skoro ispijene i izgubljene duboko u ocnoj duplji, a na vrh glave velika rupa, po tijelu usjeceni krstovi, na nogama pecena koza, kao da je bio na raznju i kao da su ga pekli.
Rahmetli Abdulah je zasigurno umro u najvecim mukama i bio je prva zrtva cetnickog orgijanja koje ce uskoro zahvatiti cijelu Bosnu, a ona, Bosna je trebala da nestane u moru velikopsrpske i crnogorske hegemonisticke politike na Balkanu.
Abdulah je predvidio i opisao svoju smrt u jednoj od dvije zbirke pjesama koje je objavio u svom plodnom i hajirli zivotu koji je podario svojoj Bosni i vjeri islamu. Ostali su da za njim tuguju njegovi roditelji i njegovi Vrazicani i svi istinski Bosnjaci i muslimani.
Njegova majka svako jutro poslije sabah namaza pogleda kroz prozor prema mezarju koje je na brdu iznad kuce gdje lezi njezin evlad Abdulah, majka uzdahne i pusti suze uceci tihim sapatom fatihu svome sinu. Za kraj i sjecanje na ovog velikog covjeka i patriotu donosim njegovu pjesmu u kojoj je predvidio svoj kraj. Knjiga je izasla iz stamparije godinu dana pred njegovu smrt:
Vesselam!
<nowiki>--------------------------------------------------------------------------------</nowiki>
UMRIJECU U SLAVU ALLAHA
Umrijeti majko hocu,
da ne bude Bosna RAM,
sto ostalo od zivota,
bilo bi me zivjet sram.
Umrijet majko hocu,
imana mi,dina,
Za slobodnu Bosnu
Rodila si sina.
Umrijeti majko hocu,
Prije Ramazana,
Neka babo post zaposti
Bosnjak-muslimana.
Umrijeti majko hocu,
S molitvom ezana,
Da minaret svjetlo krasi,
Cijelog Ramazana.
Umrijeti majko hocu,
u pjesnickom duhu,
umjesto zagrljaja salji mi fatihu.
Umrijeti majko hocu,
bez bojazni,straha,
podanik cu biti samo,
u slavu Allaha.
Mr.Abdulah Kovacevic
Rahmetullahi alehji rahmeten vasiaten
== Spomenici i znamenitosti ==
| |||