Banovina Hrvatska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 90:
Najbrojniji nezadovoljnici bili su Srbi u Hrvatskoj, koji su gotovo odmah počeli tražiti autonomiju ili izdvajanja svojih srezova i kotara iz Banovine, potpirivani djelovanjem Srpskog kulturnog kluba i pokreta ''Srbi na okup''. [[Srpska pravoslavna crkva]] nije podržavala hrvatsku autonomiju.<ref name="Valenta">[http://www.hic.hr/dom/288/dom19.htm Dom i svijet, br. 288., 20. ožujka 2000.] Anto Valenta: Podjela Bosne i borba za cjelovitost</ref> Mnogi srbijanski političari bili su nezadovoljni Sporazumom, smatrajući da se Hrvatima previše popustilo, rasla je djelatnost [[četnici|četnika]], pro-nacističke organizacije ''Zbor'' [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] i sličnih. [[Ustaše]] i drugi hrvatski nacionalisti osuđivali su sporazum sa Srbima i nazivali Mačeka izdajnikom jer su bosanskohercegovačke muslimane smatrali dijelom hrvatskoga naroda. [[Ustaše]] su kao granice "[[Hrvatsko državno pravo|povijesne Hrvatske]]" vidjeli [[Zemun]], rijeku [[drina|Drinu]] i [[Boka Kotorska|Boku Kotorsku]]. Nisu bili zadovoljni ni [[Komunistička partija Jugoslavije|komunisti]], jer su ih vlasti nastavile nesmiljeno progoniti, u čemu su sudjelovale i institucije Banovine Hrvatske. Po njihovoj ocjeni, hrvatska i srpska [[buržoazija]] nagodile su se za vlast i položaje na račun radnika i seljaka.<ref>[http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/p_kraljevina.html HercegBosna.org] Kraljevina Jugoslavija: Prokleta avlija (1918.-1941.)</ref>
Negodovanje postignutim Sporazumom i nagovještajima daljeg preuređenja zemlje, u svojim su proglasima istakli članovi radničkog i omladinskog pokreta [[Bosna i Hercegovina u Kraljevini Jugoslaviji|Bosne i Hercegovine]]. Svojim prosvjedom oglasila se i bosanskohercegovačka akademska mladež, koja se nalazila na studijima u [[Beograd]]u i [[Zagreb]]u, i pokraj ostalih istakla i zahtjev za autonomijom BiH. [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazumom Cvetković-Maček]] ne samo da nije ponuđeno trajno i za sve zadovoljavajuće rješenje nacionalnog pitanja nego je otvoren i čitav niz drugih problema pa i problem BiH. Među njene narode uvukao se nemir i pozivima "na okup" zbijali su se redovi u nastojanju da se zaštite ugroženi nacionalni interesi.<ref name="Valenta"
=== Puč i Travanjski rat ===
Redak 110:
Administrativno i teritorijalno, Banovina Hrvatska je bila podijeljena na [[grad]]ove, [[kotar]]e i [[Općina|općine]].<ref name="hpa"/> Imala je dvadeset pet gradova i devedeset devet kotara s četiri ispostave, međusobno podijeljenih između Banske vlasti u Zagrebu i Ispostave Banske vlasti u Splitu<ref name="hpa">Krešimir Regan i Tomislav Kaniški, Hrvatski povijesni atlas, Zagreb 2003., 277., zemljovid 201., Upravna podjela Banovine Hrvatske.</ref>. Broj općina teško je utvrditi jer se tijekom postojanja Banovine Hrvatske stalno mijenjao, ovisno o prirastu ili padu stanovništva na nekom području. Stoga se taj broj može zaokruži na približno 700 općina.<ref name="kulturklub">Krešimir Regan: [http://hrcak.srce.hr/file/48435 ''Srpski kulturni klub i Banovina Hrvatska''], Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.2 Listopad 2008.</ref>
Stvaranje Banovine Hrvatske trebao je biti prvi korak u konceptu nacionalnog preuređenja države pa se očekivalo i skoro formiranje srpske banovine, čiji je naziv, prema sačuvanom Nacrtu uredbe o njezinoj organizaciji, trebao biti "Srpske zemlje". Ova nova upravna jedinica trebala je biti sastavljena od teritorija [[Banovine Kraljevine Jugoslavije|preostalih banovina]], izuzev Dravske ([[Vrbaska banovina|Vrbaska]], [[Drinska banovina|Drinska]], [[Zetska banovina|Zetska]], [[Dunavska banovina|Dunavska]], [[Moravska banovina|Moravska]] i [[Vardarska banovina|Vardarska]]) i imati sjedište u [[skoplje|Skoplju]]. U nadležnosti banovine "Srpske zemlje" bili bi svi poslovi, koji su stavljeni u nadležnosti Banovine Hrvatske, a predviđena su i identična rješenja za oblasti upravne i zakonodavne vlasti. ''Nacrt uredbe o Srpskim zemljama'' i njegova provedba trebali su biti drugi korak u budućem preuređenju zemlje. Ovako zamišljen koncept upravne reorganizacije nikad nije ostvaren jer je izbio [[Drugi svjetski rat]]. Politički predstavnici Hrvata, pa i sam [[Vladko Maček|Maček]], nisu smatrali granice Banovine Hrvatske konačno određenima i očekivali su da one to postanu nakon povlačenja granica između srpske i hrvatske jedinice. Položaj [[Bosna i Hercegovina u Kraljevini Jugoslaviji|Bosne i Hercegovine]] u tom se kontekstu razmatrao u više inačica koje su opet ovisile od daljnjeg razvoja događaja u zemlji. U slučaju da se, pokraj hrvatske i srpske, stvori još i [[Dravska banovina|slovenska autonomna banovina]], podržale bi se autonomije Vojvodine te BiH. Ako to ne bi bilo moguće, onda bi se tražio plebiscit.<ref name="Valenta"
== Stanovništvo ==
Redak 312:
==Društvo==
{{Quote box|width=30%|align=right|quote=S jedne strane Velikosrbi na čelu s u Jugoslaviji prepotentnom vojničkom klikom, a s druge strane komunisti i frankovci, nastojali su svim mogućim načinima ometati daljnji mirni razvoj situacije.|source=[[Vladko Maček]], ''Memoari''}}
Kako je [[HSS]] na području Banovine Hrvatske imao gotovo jednoglasnu potporu, u Banovini je zapravo vladao jednostranački sustav. Iako [[Vladko Maček|Maček]] nije imao nikakav službeni položaj u Banovini Hrvatskoj, nazivan je "vođom hrvatskog naroda", "predsjednikom" te je njegov rođendan javno slavljen kao blagdan. Primjerice, ban Šubašić je 1940. za Mačekov rođendan dijelio stipendije siromašnim đacima i studentima. [[1. svibnja]] [[1940.]] Banovina je nacionalizirala Radio Zagreb. Strukture HSS-a na vlasti progonile su [[KPJ|komuniste]] i [[ustaše]], otvorivši i nekoliko sabirnih logora za političke zatvorenike, od kojih je najpoznatiji [[Kruščica (Vitez, BiH)|Kruščica]] pokraj [[Travnik]]a. Zanimljivo je da je jednom zgodom, prilikom komunističkih demonstracija, [[1940.]] uhićen i [[Franjo Tuđman]].<ref>{{citiranje www | url = http://hebeta.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=62628 | naslov = Tuđman, Franjo | rad = [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] | preuzeto =
Razdoblje koje je započelo velikom nadom da će se konačno ispraviti stare nepravde i stvoriti bolje društvo, donijelo je prije velika razočaranja nego zadovoljstvo.<ref name="lecek">Suzana Leček : [http://hrcak.srce.hr/file/68145 ''Narodni poslanik Hrvatske seljačke stranke i njegov kotar: djelovanje Stjepana Hefera na osječkom i valpovačkom području (1924. - 1941.)''], Scrinia Slavonica, Vol.8 No.1 Listopad 2008. (189-240), str. 225.-230.</ref> Pogotovo uslijed teške gospodarske situacije zbog rata u Europi, utjecaj HSS-a na selu počeo je slabiti nauštrb [[KPH|KP]] i "[[Frankovci|frankovaca]]".<ref name="jakovcev"/> Krajem 1940. skup HSS-a u Podgori prekinuli su nezadovoljni seljaci, žaleći se na neostvarena obećanja o manjim porezima i smanjenju birokracije te na situaciju na rubu gladi.<ref>Boban, 238-9.</ref> Mnoga su obećanja, ali i iskrene dobre namjere, ostali neispunjeni, dobrim djelom iz nemoći. Naime, rat i poremećaj gospodarstva obilježili su pa čak i spriječili neke od pokušaja uvođenja nužnih gospodarskih i društvenih promjena unutar razmjerno uske autonomije.<ref name="lecek"/> To se ponajbolje vidjelo na primjeru smjene činovnika i žandara koji su posao dobili zahvaljujući odanosti beogradskom režimu. Nedostatak kontrole nad žandarmerijom i vojskom pokazao se kao mana nove vlasti. Mnogi žandari koji su bili osvjedočeni nasilnici ili protivnici HSS-a i hrvatskog pokreta ostali su na svojim položajima.<ref name="lecek"/> Brojnim molbama za premještaj pokušavalo se promijeniti nacionalnu strukturu žandarmerije u Hrvatskoj, premještanjem Srbijanaca i Crnogoraca te njihovom zamjenom Hrvatima koji su služili u žandarmeriji u drugim dijelovima Jugoslavije.<ref name="lecek"/>
| |||