Obični komorač: razlika između inačica

|naziv= KomoračKoromač

|slika_opis = Cvijet komoračakoromača

[[Datoteka:Fennel flower heads.jpg|mini|desno|240px|Cvjetovi komoračakoromača.]]

[[Datoteka:Foeniculum July 2011-1a.jpg|mini|desno|240px|KomoračKoromač u cvjetanju.]]

[[Datoteka:Fenouil.jpg|mini|desno|240px|Korijen komoračakoromača.]]

[[Datoteka:Foeniculum_vulgare_-_Köhler–s_Medizinal-Pflanzen-148.jpg|mini|desno|240px|Prikaz komoračakoromača iz 1887.]]

[[Datoteka:Starr 030628-0083 Foeniculum vulgare.jpg|mini|desno|240px|Stabljika komoračakoromača.]]

'''KomoračKoromač''' (lat. ''Foeniculum vulgare'') aromatična je začinska [[biljke|biljka]]. Drugi nazivi su: '''koromačkomorač''', '''morač''', '''slatki kopar''', '''kopar''', '''janež''', '''slatki aniš''', '''divlja mirodija''', '''morac'''. Najbolje od komoračakoromača dobit će se, ako ga poslužimo svježeg. Vrlo su zanimljive kombinacije komoračakoromača s [[povrće]]m i [[voće]]m, u raznim miješanim i složenim [[salata]]ma: s [[avokado]]m i [[naranča]]ma, [[artičoka]]ma i parmezanom, [[mandarina]]ma i [[nar]]om ili s [[pršut]]om i [[kruška]]ma. <ref>[http://recipeci.com/savjeti/namirnice/zacini-i-zacinsko-bilje/] "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.</ref>

Biljka naraste od 60 do 120 cm u visinu. Ima dugoljaste višestruko izdijeljene igličaste listove koji rastu na stabljici. Na kraju stabljike razvija se [[Cvijet|cvjetna]] glavica u obliku obrnutog kišobrana. KomoračKoromač je višegodišnja zeljasta [[biljke|biljka]], s moćnim i razgranatim [[Korijen (biljke)|korijenom]]. Iz korijena se razvija veći broj uspravnih [[stabljika]], koje su valjkaste, šuplje, modrozelene boje, gole i razgranate, visine do 2 [[metar|metra]]. Grananje počinje od polovice stabljike. [[List]]ovi su 3-4 puta perasto podijeljeni, plavkastozelene boje. Prizemni listovi su na dugim drškama, a oni na srednjem i gornjem dijelu stabla imaju vrlo kratke drške, ili su sjedeći. [[Cvijet|Cvjetovi]] komorača su petodijelni, sitni, mirisni, žute boje, skupljeni u cvijet. <ref> [http://alternativa.hr/content/view/735/199/] "KomoračKoromač", alternativa.hr, 2011.</ref>

KomoračKoromač je otporna, samonikla, divlja ili uzgojena dvogodišnja biljka s odebljalim korijenom, iz kojeg u prvoj godini izrastu listovi, a u drugoj godini i do 2 metra visoka stabljika s listovima i cvjetovima. Stabljika je okrugla, modro-zelene boje i u gornjem dijelu razgranjena, a listovi su sastavljeni od mnoštva sitnih listića. KomoračKoromač pripada porodici [[Štitarke|štitarki]], jer su žuti cvjetovi skupljeni u štitaste cvatove. U svakom [[plod]]u ima stotinjak [[sjeme]]nki bogatih [[Eterična ulja|eteričnim uljima]]. Sjemenke su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom, a se koriste kao [[začin]].

[[Aroma]] komoračakoromača prilično varira od vrste do vrste. Npr. '''divlji komoračkoromač''' ima gorkasti okus, a pitomi ili '''slatki komoračkoromač''' ima okus jako sličan [[anis]]u, i taj najčešće upotrebljavamo u [[kulinarstvo|kulinarstvu]]. KomoračKoromač cvjeta dugo (od srpnja do listopada), postupno s porastom stabljike. Neravnomjerno cvjetanje uvjetuje i neujednačeno sazrijevanje. Plod komoračakoromača je sastavljen od dva sjemena, sivo do žutozelene boje, duljine oko 10 mm i širine oko 4 [[metar|mm]]. KomoračKoromač uspijeva u različitim klimatskim uvjetima. Najbolji rezultati postižu se u sunčanim i toplim predjelima. Otporan je prema niskim temperaturama. Smrzava se tek na -20 [[Celzijev stupanj|°C]], ako nema snježnog pokrivača. Sjeme klija na 6 - 8 °C.

Iako u Hrvatskoj postoje vrlo povoljni uvjeti za uzgoj komoračakoromača, on se malo uzgaja. Javlja se i kao samonikla biljka. Kod nas raste samoniklo, ali se uzgaja i za začin i liječenje. [[Travarstvo|Ljekovita]] je čitava biljka koja se može brati cijelog ljeta, a njen korijen iskopan sredinom proljeća i plodovi dozrijevaju u listopadu. Cvjetovi su zlatnožute boje i u obliku štita. Zeljasti, svježi dijelovi biljke služe, zbog posebnog mirisa, za začin – ili kao dodatak varivu i salati, pa se zbog toga i koriste za posipanje peciva. Cijela biljka suši se u hladu, uz opreznost da iz štitova prerano ne ispadnu plodovi. Oni se istresu na podlogu iz potpuno osušene biljke i čuvaju u hermetički zatvorenim posudama od tamnog stakla. Ostali dijelovi osušene biljke mogu se čuvati u dobro zatvorenim kartonskim kutijama.