Sovjetska intervencija u Afganistanu: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
sa -> s
Redak 31:
[[Afganistan]], raskršće središnje Azije, piše dugu povijest oružanih sukoba. U 4. stoljeću pr. Kr., Aleksandar Veliki je ušao u ovu zemlju, koja je tada bila dio Perzijskog Carstva, porad zauzimanja [[Baktrija|Baktriju]] (današnji Balkh). Napadi Skita i Turaka su slijedili u potonjim stoljećima. Godine [[642]]., Arapi su osvojili cijelu regiju i uveli islam.
 
Skoro neprohodne afganistanske planine i pustinjski teren su se odrazili na etnički i jezično jedinstveno stanovništvo. [[Paštunci]] su najdominantnija etnička grupa, zajedno sas Tadžicima, Hazarima, Ajmacima, Uzbecima, Turkmenima i ostalim manjim grupama.
 
== Puč iz travnja 1978. ==
 
Šah [[Mohamed Zahir]] naslijeđuje prijestolje i vlada od [[1933]]. do [[1973]]. Zahirov rođak, Mohamed Daud, biva premijerom od [[1953]]. do [[1963]]. Marksistička Narodna demokratska stranka Afganistana (NDSA) je bila označena kao najzaslužnija za značajan razvitak tijekom tih godina. [[1967]]., NDSA se podijelila na dvije frakcije: ''Kalk'' (Masovna) frakciju na čelu sas Nur Muhamedom Tarakijem i Hafizulom Aminom, te ''Parčam'' (Zastava) frakciju na čelu sas Babrakom Kamalom.
 
Bivši premijer je preuzeo vlast vojnim udarom, skoro bez krvi, [[17. srpnja]] [[1973]]., kroz optužbe za korupciju i lošu ekonomsku situaciju. Daud je okončao monarhiju, ali njegovi pokušaji socijalnih i ekonomskih promjena su bili neuspješni. Jaka opozicija iz frakcija NDSA je izazvala represije Daudovog režima. SaS ciljem okončavanja Daudove vladavine, frakcije NDSA su se ujedinile. [[27. srpnja]] [[1978]]., NDSA je zbacila i pogubila Dauda zajedno sas članovima njegove obitelji. Nur Muhamed Taraki, glavni tajnik NDSA, postaje predsjednik Revolucionarnog vijeća i premijer novouspostavljene Demokratske Republike Afganistan.
 
== Marksistička vlada ==
Redak 47:
Bivši direktor [[CIA]]-e, Robert Gates, napisao je u svojim memoarima da je američka obavještajna služba počela pružati pomoć protivničkim frakcijama u Afganistanu 6 mjeseci prije sovjetskog razmještanja. [[3. srpnja]] 1979., američki predsjednik Jimmy Carter potpisuje direktivu kojom je CIA dobila ovlaštenje da vrši prikrivene [[propaganda|propagandne]] operacije protiv revolucionarnog režima. Ova informacija je obnovila debatu oko razloga izbijanja rata. Pristalice američke intervencije, navodeći [[Brežnjevljeva doktrina|Brežnjevljevu doktrinu]], su tvrdile da su namjere Sovjetskog Saveza da kontrolira Afganistan bile jasne. Protivnici tvrde da su SAD namjerno dale Sovjetskom Savezu povod za rat da ga uvuče u sukob koji ne bi bio dobijen zbog velikih troškova.
 
Dalje, režimi Sovjetskog Saveza i Afganistana su održavali dobre [[diplomacija|diplomatske]] odnose. Prije sovjetskog razmještanja, više od 400 sovjetskih vojnih savjetnika je bilo razmješteno u Afganistanu u svibnju 1978. [[7. srpnja]] 1979. SSSR je poslao padobranski bataljun kao odgovor na zahtjev afganistanske vlade. Naknadni zahtjevi afganistanske vlade nisu se odnosili na veće jedinice, nego na manje posade. SaS Afganistanom u kobnoj situaciji tijekom koje je zemlja bila pod najezdom pobune podržane izvana, Sovjetski Savez je razmjestio 40. vojsku kao odgovor na prethodne zahtjeve od afganistanske vlade. 40. vojska se sastojala od dvije motorizirane divizije, padobranske divizije, jurišne brigade i dva odvojena motorizirana puka.
 
== Sovjetsko razmještanje ==
Redak 56:
Islamski gerilci u planinskim predjelima su šikanirali afganistansku [[vojska|vojsku]] do točke kad se predsjednik Amin obratio Sovjetskom Savezu da poveća pomoć. Sovjetski Savez je odlučio pružiti pomoć Afganistanu u cilju očuvanja afganistanske revolucije, ali je vjerovao da je Amin kao predsjednik Afganistna nesposoban izvršiti ovaj zadatak. Sovjetski su vođe, na osnovu informacija koje im je pružao [[KGB]], mislili da Amin destabilizira situaciju u Afganistanu. Posljednji razlog za Aminovo uklanjanje je bila informacija od agenata KGB iz [[Kabul|Kabula]]: navodno, dvojica Aminovih tjelohranitelja su ubila bivšeg predsjednika Tarakija jastukom i Amin je osumnjičen da je agent CIA-e. Ipak, bilo je nekoliko skeptika među sovjetskim vojnim savjetnicima u afganistanskoj vojsci, na primjer general Vasili Zaplatin, tadašnji politički savjetnik, koji je tvrdio da je četvoro mlađih Tarakijevih ministara bilo odgovorno za destabilizaciju. Još jedan jak razlog protiv vjerovanja da je Amin bio američki agent je da je on uvijek i svuda pokazivao službeno prijateljstvo sa Sovjetskim Savezom. I nakon pogubljenja Amina i dvojice njegovih sinova, njegova supruga je tvrdila da su ona i njihov preostali sin i dvije kćeri željeli ići samo u Sovjetski Savez, jer je njen muž bio njihov prijatelj. Ona je na kraju i otišla živjeti u Sovjetski Savez. Ipak, Zaplatin nije uspio dotično [[dokaz|dokazati]].
 
[[22. prosinca]], sovjetski savjetnici u afganistanskoj vojsci savjetuju izvršavanje periodična održavanja [[tenk|tenkova]] i ostale važne opreme. U međuvremenu, telekomunikacijske veze do područja izvan Kabula su presječene, čime je glavni grad ostao izoliran. SaS narušenom sigurnosnom situacijom, veliki broj sovjetskih padobranskih trupa sase pridružio stacioniranim kopnenim trupama i počeo je slijetati u Kabul. Istovremeno, Amin je premjestio svoj predsjednički ured u [[Tadžbegova palača|Tadžbegovu palaču]], vjerujući da je to mjesto sigurnije od mogućih prijetnji.
 
[[27. prosinca]] 1979., 700 vojnika, uključujući 54 pripadnika specijalnih snaga KGB iz odreda Alfa i Zenit, preobučenih u afganistanske uniforme, zauzima važne vladine, vojne i medijske zgrade u Kabulu, uključujući i primarnu metu – Tadžbegovu palaču, gdje su uklonili predsjednika Amina. Operacija je počela u 19:00, kada su sovjetske specijalne snage (iz grupe Zenit) raznijele kabulski komunikacijski čvor, paralizirajući time afganistansko vojno zapovjedništvo. U 19:15 je počeo juriš na Tadžbegovu palaču koji je trajao 45 minuta. Istovremeno su zauzeti i ostali objekti (na primjer Ministarstvo unutarnjih poslova u 19:15). Operacija se završila sas potpunim uspjehom ujutro [[28. prosinca]]. Sovjetsko vojno zapovjedništvo u Termezu je objavilo na radio Kabulu da je Afganistan oslobođen Aminove vladavine.
 
Prema sovjetskom [[Politbiro|Politbirou]], oni su se pridržavali Sporazuma o prijateljstvu, suradnji i dobrosusjedskim odnosima koji je potpisao prethodni predsjednik Taraki. [[Moskva]] je računala da će Aminov pad okončati borbe za vlast u NDSA i također smanjiti afganistansko nezadovoljstvo.
Redak 71:
[[Datoteka:Evstafiev-afghan-apc-passes-russian.jpg|mini|lijevo|200px|Sovjetske trupe napuštaju Afganistan]]
 
Poslije razmještanja, sovjetski vojnici nisu bili sposobni uspostaviti [[vlast]] izvan Kabula. Više od 80% države je još uvijek bilo van efikasne vladine kontrole. Početna misija da se brane gradovi i instalacije je proširena na borbu sas antikomunističkim [[džihad|mudžahedinima]], koristeći uglavnom sovjetske rezerviste.
 
Rani vojni izvještaji otkrivaju teškoće na koje su sovjetske snage nailazile tijekom borbi u planinskim terenima. Sovjetskoj vojsci nije bila poznata takva borba, nije imala obuku za borbu protiv gerilaca, a njeno oružje i vojna oprema, posebno oklopni transporteri i tenkovi, su ponekad bili neefikasni ili ranjivi u [[planina|planinskom]] okruženju. Teška artiljerija je često korištena u borbama sas pobunjenicima.
 
Afganistanske gerlice su financirale i obučavale Sjedinjene Države i njeni saveznici. Od posebnog značaja su bile donacije američkih protuavionskih sustava [[FIM-92 Stinger]], koje je uvećalo gubitke sovjetskog zrakoplovstva. Također, gerilci su bili u stanju oboriti zrakoplove kad slijeću ili polijeću.
Redak 112:
Proizvodnja žita je opadala prosječno 3,5% godišnje između 1978. i [[1990]]. zbog borbi, nestabilnosti u seoskim područjima, duge suše i propale infrastrukture. Sovjetski napori da se prekine proizvodnja u područjima pod kontrolom pobunjenika su također doveli do ovog pada. Dalje, sovjetski napori da se centralizira [[ekonomija]] kroz državno vlasništvo i kontrolu i povezivanju farmi u veće kolektivne farme je dovelo do ekonomskog pada.
 
Tijekom povlačenja sovjetskih vojnika, afganistanska polja prirodnog gasaplina su zatvorena da bi se spriječile sabotaže. Obnavljanje proizvodnje gasa je bilo spriječeno unutarnjim razdorima i prekidom tradicionalnih trgovačkih odnosa nakon [[raspad Sovjetskog Saveza|raspada Sovjetskog Saveza]].
 
[[Kategorija:Hladni rat]]