Inačica od 19. ožujka 2016. u 13:43 uredi Lule123 (razgovor \| doprinosi) 58 edits nova stranica: Hrvatski književni povjesničar i prevoditelj (Požega, 29. III. 1844 – Zagreb, 12. II. 1914). Studij klasične filologije i slavistike završio u Beču 1864. Radio...		Inačica od 20. ožujka 2016. u 23:14 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka: Armin_Pavić.jpg\|mini\|Armin Pavić]] Hrvatski književni povjesničar i prevoditelj ([[Požega]], 29. III. 1844 – [[Zagreb]], 12. II. 1914). Studij klasične filologije i slavistike završio u [[Beču]] 1864. Radio je kao gimnazijski profesor, a od 1877. bio je profesor hrvatskog jezika i književnosti na [[Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], kojega je bio i dekan (1882–83. i 1894–95). Bio je i rektor Sveučilišta (1896–97), redoviti član JAZU (od 1874) i saborski zastupnik (1884–1906). Objavljivao je kazališne i književne kritike u mnogim časopisima, najčešće u Viencu, a za ediciju Stari pisci hrvatski priredio je djela I. Gundulića i J. Palmotića. Poznat je po tome što se uključio u raspravu o podrijetlu Gundulićeva Osmana. U početku je tvrdio da su ga napisala dva pisca, a poslije se priklonio stajalištu o postojanju dvaju manjih spjevova koji su tek naknadno spojeni u jedan. Sličnu je tezu zastupao i u raspravama o podrijetlu pjesama o boju na Kosovu, tvrdeći kako su one odlomci iz jedne veće tekstovne cjeline, vjerojatno epa. Takve su Pavićeve teze zasigurno nastale pod utjecajem Wolfovih pretpostavki o genezi Homerova epa. Jedno od njegovih prvih djela, Historija dubrovačke drame (1871), zajedno s monografskim raspravama o I. Gunduliću (Estetička ocjena Gundulićeva Osmana, 1879; Postanje Gundulićeva Osmana, 1913) i J. Palmotiću (Junije Palmotić, 1883), zanimljiv su književnopovijesni prinos istraživanju hrvatske ranonovovjekovne književnosti. Jedan je od značajnijih književnih povjesničara starijega naraštaja, koji se odmaknuo od usko filološkoga pristupa književnoj građi i krenuo putem sustavnijega književnopovijesnog istraživanja. Od njegova prevoditeljskoga rada treba istaknuti prijevode Anakreontove lirike u Viencu te vrstan prijevod Aristotelove Poetike s iscrpnim komentarima.▼ '''Armin Pavić''' ([[Požega]], [[29. ožujka]] [[1844.]] - [[Zagreb]], [[11. veljače]] [[1914.]]), bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[Književna povijest\|književni povjesničar]] i [[prevoditelj]]. Bio je dekan Filozofskog fakulteta te rektor Sveučilišta. U mladim danima objavljivao je pjesme i pripovijetke, prijevode i kazališne kritike. Istraživao je povijest književnosti i književnu teoriju: “O dubrovačkih prevodiocih grčkih tragedija”, “Aristotelova definicija pjesničke umjetnosti”, “Kako se izgubilo 14. i 15. pjevanje Gundulićeva Osmana”, “Historija dubrovačke drame”, 1871., prvo naše opširnije djelo o dubrovačkoj književnosti. == Životopis == Armin Pavić rođen je u Požegi 1844. godine. Gimnaziju pohađao u rodnome gradu i Zagrebu.<ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/40911/ Proleksis enciklopedija: Pavić, Armin], pristupljeno 21. ožujka 2016.</ref> Studij klasične filologije i slavistike završio u [[Beč]]u [[1864.]] godine. Radio je kao gimnazijski profesor u [[Osijek]]u, [[Rijeka\|Rijeci]], [[Varaždin]]u, Požegi i Zagrebu.<ref name="proleksis"/> Od 1877. godine bio je profesor hrvatskog jezika i književnosti na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], kojega je bio i dekan (1882.-83. i 1894.-95.). Bio je i rektor Sveučilišta (1896.-97.), redoviti član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|JAZU]] (od 1874.) i saborski zastupnik (1884.-1906.).<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=47119 Hrvatska enciklopedija: Pavić, Armin], pristupljeno 21. ožujka 2016.</ref> U mladim danima objavljivao je pjesme i pripovijetke, prijevode i kazališne kritike. Umro je u Zagrebu 11. veljače 1914. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref>[http://virtualna.nsk.hr/1914/1-ozujka-1914/ Svakodnevica 1914. u starim novinama], [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica]], pristupljeno 21. ožujka 2016.</ref><ref>[http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=320 Gradska groblja Zagreb - P], pristupljeno 21. ožujka 2016.</ref> == Znanstvena djelatnost == ▲~~Hrvatski književni povjesničar i prevoditelj ([[Požega]], 29. III. 1844 – [[Zagreb]], 12. II. 1914). Studij klasične filologije i slavistike završio u [[Beču]] 1864. Radio~~Istraživao je ~~kao gimnazijski profesor, a od 1877. bio je profesor hrvatskog jezika i~~povijest književnosti ~~na [[Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], kojega je bio~~ i ~~dekan~~književnu ~~(1882–83. i 1894–95). Bio je i rektor Sveučilišta (1896–97), redoviti član JAZU (od 1874) i saborski zastupnik (1884–1906)~~teoriju. Objavljivao je kazališne i književne kritike u mnogim časopisima, najčešće u ''[[Vijenac (časopis)\|Viencu]]'', a za ediciju ''Stari pisci hrvatski'' priredio je djela I.[[Ivan Gundulić\|Ivana Gundulića]] i J.[[Junije Palmotić\|Junija Palmotića]]. Poznat je po tome što se uključio u raspravu o podrijetlu Gundulićeva ''[[Osman (Gundulić)\|Osmana]]''. U početku je tvrdio da su ga napisala dva pisca, a poslije se priklonio stajalištu o postojanju dvaju manjih spjevova koji su tek naknadno spojeni u jedan. Sličnu je tezu zastupao i u raspravama o podrijetlu pjesama o [[Bitka na Kosovu polju\|boju na Kosovu]], tvrdeći kako su one odlomci iz jedne veće tekstovne cjeline, vjerojatno epa. Takve su Pavićeve teze zasigurno nastale pod utjecajem Wolfovih pretpostavki o genezi ~~Homerova~~[[Homer]]ova ~~epa~~[[ep]]a. Jedno od njegovih prvih djela, ''Historija dubrovačke drame'' (1871.), zajedno s monografskim raspravama o I.Ivanu Gunduliću (''Estetička ocjena Gundulićeva Osmana'', 1879.; ''Postanje Gundulićeva Osmana'', 1913.) i J.Juniju Palmotiću (''Junije Palmotić'', 1883.), zanimljiv su književnopovijesni prinos istraživanju hrvatske ranonovovjekovne književnosti. Jedan je od značajnijih književnih povjesničara starijega naraštaja, koji se odmaknuo od usko filološkoga pristupa književnoj građi i krenuo putem sustavnijega književnopovijesnog istraživanja. Od njegova prevoditeljskoga rada treba istaknuti prijevode ~~Anakreontove~~[[Anakreont]]ove lirike u ''Viencu'' te vrstan prijevod ~~Aristotelove~~[[Aristotel]]ove ''[[O pjesničkom umijeću\|Poetike]]'' s iscrpnim komentarima.<ref name="he"/> Njegova ''Historija dubrovačke drame'' iz 1871. godine prvo je hrvatsko opširnije djelo o dubrovačkoj književnosti.<ref name="proleksis"/> == Djela == Nepotpun popis: * ''O dubrovačkih prevodiocih grčkih tragedija'', 1867. * ''Aristotelova definicija pjesničke umjetnosti'', 1868. * ''Kako se izgubilo 14. i 15. pjevanje Gundulićeva Osmana'', 1871. * ''Historija dubrovačke drame'', 1871. * ''Estetička ocjena Gundulićeva Osmana'', 1879. * ''Postanje Gundulićeva Osmana'', 1913. * ''Junije Palmotić'', 1883. == Izvori == {{izvori}} {{GLAVNIRASPORED:Pavić, Armin}} [[Kategorija:Hrvatski književni povjesničari]] [[Kategorija: Hrvatski prevoditelji]] [[Kategorija:Životopisi, Požega]]

Armin Pavić: razlika između inačica