Likovna kritika: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
Likovni kritičari pišu za tisak. Prate suvremena zbivanja u umjetnosti. temeljna zadaća da prate suvremena umjetnička zbivanja i da kritički pišu o njima te da ih prosuđuju
'''Art kritika''' je rasprava ili procjena vizualne umjetnosti. Likovni kritičari obično kritiku umjetnosti u kontekstu estetike ili teorije ljepote. Cilj od likovne kritike je potraga za racionalnu osnovu za umjetničke uvažavanje, ali je upitno da li takva kritika može nadići prevladava društveno-političkih okolnosti. Raznolikost umjetničkih pokreta rezultirao je podjelom likovne kritike u različitim disciplinama od kojih svaki može koristiti različite kriterije za njihove prosudbe. Najčešći podjela na polju kritike je između povijesne kritike i evaluacije, oblik povijesti umjetnosti i suvremene kritike djela živih umjetnika.
Kritičari prošlosti su često ismijavani za bilo kojeg favorizovanog umjetnika (poput akademskih slikara s kraja 19. Stoljeća.Neki pokreti umjetnost i sami bili imenovani prezirno strane kritičara, s imenom kasnije usvojena kao svojevrsno značku časti od strane umjetnika stilu (npr impresionizam, kubizam), s izvornom negativnom smislu je zaboravljena.Nažalost umjetnike, tek kasnije generacije mogu razumjeti.
Umjetnost je važan dio ljudskog postojanja i može se naći u svim segmentima života, bez obzira na kulturu ili vremena. Postoji mnogo različitih varijanti koje određuju nečija presuđivanja o umjetnosti, kao što su estetika, spoznaje ili percepcije. Umjetnost može biti objektivan ili subjektivan na temelju osobnih preferencija prema estetici i obliku. To se može temeljiti na elementima i načela dizajna i društvenog i kulturnog prihvaćanja. Umjetnost je osnovni ljudski instinkt s raznolikim raspon oblika i izraza.
Najraniji upotreba termina likovne kritike bio je engleski slikar Jonathan Richardson u svojoj 1719 objavljivanja esej o cjelokupne umjetnosti kritike. U ovom radu, on je pokušao stvoriti objektivnu sustav za rangiranje umjetničkih djela. Sedam kategorija, uključujući crtanje, sastav, izum i boja su dane ocjene od 0 do 18, koji su kombinirani da bi se dobio konačni rezultat.
'''Vrste kritike'''
1. Impresionistička – je opisna kritika,koja polazi od djela i daje svoje kritike , a
2. ekspresionistička – je kritika koja polazi od doživljaja, prije svega od čulnih utisaka i emocija
3. normativna kritika – koja se drzi određenih, opšteprihvaćenih normi i kriterijuma i tako određuje pravac i žanr kojima djelo pripada
4. hermeneutika – jedna posebna vrsta kritike koja otkriva taj skriveni smisao djela i njegove poruke
'''Značaj kritike'''
Kritičar je, dakle, onaj koji zna čitati, slušati ili gledati i druge naučiti da slušaju, čitaju ili gledaju umjetnicka djela.
Događaj iz Pariza – Naime jedne veceri je izveden Trio Betovenovic i Trio jednog nepoznatog i prosečnog autora. Greškom su zamjenjena imena u najavi prilikom izviđenja, pa je publika, inače upućena u obziljnu muziku, Trio Betovena slušala kao Trio nepoznatog autora, a ovaj drugi kao Betovenov. Jasno je šta se desilo. Publika je ravnodušno saslušala Betovena, a bučno je aplaudirala nepoznatom autoru. Stav publike je, dakle, potpuno blokirao dejstvo Betovenove muzike, a Betovenova slava je učinila da se prosečno muzika doživi otvorenim čulima i snažnim emocijama .
Ovaj mehanizam djeluje isto tako i van umjetnosti.Naši stavovi i opredjeljenja, koja se formiraju pod snažnim dejstvom stručne kritike i stručnih interpretacija uticu na na ša čula, na naše emocije i na mišljenja.
'''Veijednost ocjenjivanja i argumentacije umjetnosti'''
Svako umjetnicko djelo pored interpretacije zahtjela i vrijednovanja. Čovjek, htjeo to ili ne, spontano donosi sud o djelu koje gleda ili sluša. Treba znati da ovi, vrijednosni sudovi , ne mogu biti istiniti ili lazni u logičnom smislu.Ljudi često izriču vrijednosne sudove bez bilo kakve argumentacije i bez izgrađenih opštih mjerila koja bi bila na nivou svijesti.Od tuda velika neslaganja i nedosljednosti u sudovima ove vrste čak i kod umjetničke kritike.Na kraju treba reći da ne postoji umjetnost, neki njen oblik ili njeno djelo koje bi uvijek, za sva vremena, imalo istu vrijednost, isto tumačenje, isto značenje, isti značaj. Slično se dešava i u nauci.I tamo jedno naučno otkriće vremenom manja svoju vrijednost i svoj značaj. To je sve zato sto se i umjetnos ti nauka razvijaju.
'''Značaj masmedija/masovna medija'''
Ova sredstva komuniciranja I informisanja, prije svega, štampa,radio, televizija, nazivaju se i –masmedija. Tako je kritika dobila u mogućnosti da ne prestalno djeluje na veći dio publike. Ljubitelji u mjetnosti danas sa rezignacijom konsaltujuda je u ovoj eri maasmedija doslo do nepoželjnih tendencija.Misli se, prije svega, na mogućnosti zloupotrebe i korupcije. Korumpiranost kritike ogleda se u što više radi za one koji mogu vise da plate. A, često u masmedijama pod pritiskom politike ili novca, određuju i kako će kritika da piše i informiše. Kritičar ove vrste postaje pomoćnik i propagandista, postaje posluga i gubi slobodu misli i govora.Zato danas postoji jedan pokret koji se bozi za slobodu štampe i informisanja.
Odavno je rečeno da „ono što nije bilo u novinama,kao da nije ni postojalo“. To za umjernocko dijelo uvelikoj mjeri važi. Djelo o kojem nema informacija i koje nije pred svojom publikom, zaista je otuđeno.Umjetnočko djelo poćinje da živi kao umjetnočko tek kada je pred svojom publikom. Varaju se, stvaraoci koji misle da je jedino važno da umjetnicko djelo ima svoju umjetnicku vrijednost koja se u samom djelu nalazi. Pjesma koju niko ne čita/sluša, partitura koju niko ne svira, slika koju niko ne gleda, samo su zapisani na papiru ili platnu. Ovi zapisi postaju živa umjetnost tek kad dođu u dodir sa dvojom publikom. Iz ove kraće rasprave jasno je koliki je značaj masmedija i kolika je odgovornost ljudi koji tamo rade, da prave vrijednosti budu prikazane i obrazložene, i da na vrijeme dođu pred svoju publiku.
== Vidi ==
| |||