Pokrštenje Hrvata: razlika između inačica

{{Hrvatska povijest}}

'''Pokrštenje Hrvata''' bilo je, po svemu sudeći, postupan proces koji se zbivao u razdoblju od VII. do IX. stoljeća, o čemu svjedoče i [[O upravljanju carstvom|različite i neusklađene vijesti]] bizantskoga cara i kroničara [[Konstantin Porfirogenet|Konstantina Porfirogeneta]] iz X. stoljeća Najvjerojatnije je prvi poticaj za pokrštenje Hrvata došao od romanskoga svećenstva u [[Dalmacija|Dalmaciji]], koje je slijedilo nastojanje Rima, ili još vjerojatnije [[Ravenna|Ravenne]], ili jednog i drugoga središta u različito doba, da obnovi crkvenu hijerarhiju u dalmatinskim gradovima u VII. i VIII. stoljeću, te nastojanje bizantske vlasti na pokrštavanju novih podložnih naroda. S obzirom na političke promjene koje su slijedile i prevlast [[Franačka|Franačke]] nad [[Bizant]]om u tom dijelu Europe, franački misionari iz crkvenih središta [[Akvileja|Akvileje]] i [[Salzburg]]a djelovali su među Hrvatima od kraja VIII. stoljeća, pretežito u sjeverozapadnim krajevima, a bizantski od druge polovice IX. stoljeća u krajevima južno od [[Cetina|Cetine]] ([[Neretvanska kneževina|Neretvani]]), u [[srednjovjekovna bosanska država|Bosni]], [[Humska zemlja|Humu]], [[Travunja|Travunji]] i [[Duklja|Duklji]]. U posljednjem su se razdoblju priključili i učenici slavenskih apostola [[Sveti Ćiril i Metod|Ćirila i Metoda]] koji su donijeli slavensko pismo ([[glagoljica|glagoljicu]]), jezik i bogoslužje.