Ivan Krajačić: razlika između inačica

'''Ivan Krajačić-Stevo''' ([[Poljane (Dragalić)|Poljane]] kraj [[Nova Gradiška|Nove Gradiške]], [[29. kolovoza]] [[1906.]] – [[Zagreb]], [[10. rujna]] [[1986.]])bio je [[Hrvatska|hrvatski]] komunist, prvi načelnik [[OZNA|OZNE]], predsjednik Sabora [[SRH|SR Hrvatske]] od [[1963.]] do [[1967.]] godine.

Rođen je 29. kolovoza 1906. godine u Poljani, Nova Gradiška, Hrvatska. Još u djetinjstvu, kao najstarije dijete u veoma brojnoj obitelji, osjetio je siromaštvo, te je [[1922.]] godine pokušao tražiti zaposlenje u Dobrljinu[[Dobrljin]]u, tada industrijskom središtu tog kraja. Pošto se tu nije mogao zaposliti u drvnoj industriji, odlazi na rad u rudnik Lešljani. Radeći u rudniku, pokazao je interes za tehnička postrojenja, pa mu je, na njegovu molbu, omogućeno učiti zanat. Krajem [[1925.]] godine, završio je zanat alatnog mehaničara, a [[1926.]] godine položio je ispit za ložača i strojara stabilnih strojeva. Pored svog stručnog usavršavanja, uključuje se u omladinski i radnički pokret.

Godine [[1927.]] odlazi na odsluženje vojnog roka. Vojsku služi u Glavnoj auto-komandi u Beogradu. Zbog čitanja opozicijskog tiska među vojnicima i pisanja prvosvibanjskih parola na logorovanju, bio je nekoliko puta disciplinski kažnjen.

Nakon odsluženja vojnog roka, [[1928.]] godine, došao je u Zagreb, gdje se zaposlio u radionici Jugoslavenskih državnih željeznica. Iste godine upoznaje [[Josip Broz Tito|Josipa Broza]], tada političkog tajnika Mjesnog komiteta KPJ za Zagreb, i biva impresioniran njegovim držanjem istinskog komunista na poznatom "bombaškom procesu".

Od početka apsolutističke [[Šestosiječanjska diktatura|diktature]] kralja[[Kraljevina Jugoslavija|jugoslavenskoga]] [[kralj]]a [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra I. Karađorća]], [[6. siječnja]] [[1929.]] godine, članovi KPJ i SKOJ-a u Željezničkoj radionici imali su niz uspješnih akcija. U tim akcijama sudjeluje i Ivan Krajačić, koji je 1931. godine primljen u SKOJ. Početkom [[1933.]] godine, Krajačić je uhićen i podvrgnut policijskoj torturi, Zbog nedostatka dokaza, nakon dvadesetjednog dana u istražnom zatvoru, pušten je na slobodu. Zbog dobrog držanja pred policijom, odmah nakon izlaska iz zatvora primljen je u Komunističku partiju. Tada dobiva i konspirativno ime ''Stevo''. Pošto je postao poznati aktivist u radničkom pokretu, Ivan Krajačić se ubrzo našao na policijskom popisu. Kada je, u proljeće [[1934.]] godine, tajnik radioničkog komiteta KPJ Vajgant prigodom uhićenja ubijen, na njegovo mjesto dolazi Ivan Krajačić. Iste godine uključen je u Mjesni komitet KPJ za Zagreb, a slijedeće, [[1935.]] godine, Ivan Krajačić uključen je u Pokrajinski komitet KPJ za Hrvatsku.

Kao član Mjesnog i Pokrajinskog komiteta, Ivan Krajačić zauzima istaknuto mjesto u radničkom pokretu, u Zagrebu i u Hrvatskoj. Zbog velikih izdaja u ilegalnoj organizaciji, [[1936.]] godine, po odluci PK KPJ za Hrvatsku, bio je određen za školovanje u [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]], međutim, iste godine počinje u [[Španjolski građanski rat|Španjolskoj građanski rat]], pa on, umjesto na školovanje u SSSR, odlazi, po svojoj želji, kao borac u [[Internacionalne brigade|internacionalnim brigadama]], boriti se za [[Druga španjolska republika|španjolsku republiku]]. Kao borac 13. međunarodne brigade, u bataljonu "Čapajev", ističe se kao primjeran borac, a naročito u bitci kod Teruela, gdje je krajem [[1936.]] godine ranjen.

U Španjolskoj ostaje do [[1939.]] godine, gdje za svoje zalaganje u borbi na raznim frontovima Španjolske napreduje do čina kapetana Republikanske armije.

U lipnju [[1941.]] godine odlazi u [[Zemun]], ''gdje organizira diverzantske akcije. U [[Beograd]]u organizira, [[7. lipnja]], potkazivanje Gestapou[[Gestapo]]u, generala NKVD-a [[Mustafa Golubić|Mustafe Golubića]], koji ga nakon 4 dana mučenja u Banjičkom logoru, kada su mu sve kosti polomljene, ubijaju u Pionirskom Parku u Beogradu.Mustafa Golubić je posebnim ukazom Staljina, proglašen za Heroja SSSR, 1944.godine, kada su mu prilikom oslobađanja Beograda, prenešeni posmrtni ostaci u Moskvu, gdje je sahranjen u u Aleji Velikana SSSR.O ovom zločinu, Stevo Krajačić je pričao samo najodanijim prijateljima, i svoj akt je pravdao strahom za život Josipa Broza Tita, jer su sumnjali da je Golubić došao u Beograd ubiti Tita, a što se nikada nije moglo utvrditi sa sigurnošću.''{{nedostaje izvor}}

Kasnije, po naređenju CK KPH, vraća se u Zagreb, gdje prima Partijske zadatke. Početkom [[1942.]] godine dolazi u Zagreb, kao predstavnik Vrhovnog štaba NO partizanskih odreda Jugoslavije, [[Ivo Lola Ribar]], donoseći Ivanu Krajačiću specijalne zadatke Vrhovnog štaba. Te zadatke Krajačić je obavljao s mnogo uspjeha, surađujući s Ivom Lolom Ribarom. On se povezuje s pojedincima koji su u NDH zauzimali visoke položaje; organizira obavještajnu mrežu, koja je cijelog rata davala Vrhovnom štabu dragocjene podatke. Također se povezuje s osobama poznatim s područja kulturnog i javnog života, i uključuje ih u NOP. U vrijeme svog boravka u Zagrebu, Ivan Krajačić je postavljen na dužnost komandanta Druge operativne zone. Sredinom 1942. godine, Krajačić organizira, zajedno s Ivom Lolom Ribarom, prebacivanje dra [[Ivan Ribar|Ivana Ribara]] na oslobođeni teritorij, gdje zajedno s njim i oni odlaze. Neposredno pošto je stigao na slobodni teritorij, Tito ga ponovno šalje u Zagreb, jer se pokazalo kako nema pogodnije osobnosti za tako složene zadatke kao što je bila obavještajna služba NOP-a u Zagrebu, koja je, zaslugom Krajačića, tada već bila obuhvatila sve rodove neprijateljske vojske.

Početkom rujna [[1943.]] godine, kada mu je zaprijetila neposredna opasnost od uhićenja, Ivan Krajačić, po naređenju CK KPH, napušta Zagreb i odlazi u [[Otočac]], gdje se u to vrijeme nalazio [[ZAVNOH]] i predsjednik [[AVNOJ]]-a dr. Ivan Ribar. Neposredno nakon dolaska Ivana Krajačića, [[ustaše]] su napale Otočac; zajedno s [[Jakov Blažević|Jakovom Blaževićem]] organizira uspješnu obranu ZAVNOH-a. Ivan Krajačić, s nekoliko mladića iz straže ZAVNOH-a, krenuo je prema križanju za [[Senj]], gdje je branio odstupnicu članovima i suradnicima ZAVNOH-a. Tada je teško ranjen, i tek u ranim jutarnjim satima pronašli su ga Jakov Blažević i Lazo Gabrić, pratitelj dra Ivana Ribara.

Godine [[1944.]], na poziv CK KPJ i Tita, odlazi na [[Vis]], kao organizacijski tajnik CK KPH, i na toj dužnosti se nalazio od jeseni [[1943.]] godine. Na povratku s Visa, u blizini Vrginmosta srušio se zrakoplov u kojem se nalazio zajedno s [[Randolph Churchill|Randolphom Churchilom]] i sovjetskom Vojnom misijom, te je tada teško ranjen.

Nakon osnivanja [[OZNA|OZN]]-e 1944. godine, postavljen je za njezinoga načelnika, a na toj se dužnosti nalazio i poslije rata, do ožujka [[1946.]] godine, kada je, u činu generalpukovnika, preveden u priučuvu i postavljen za ministra unutarnjih poslova Hrvatske. Na toj se dužnosti nalazio do 1953. godine, od [[1953.]] do [[1963.]] godine bio je potpredsjednik Izvršnog vijeća Sabora Hrvatske i član Saveznog izvršnog vijeća, i predsjednik SUBNOR-a Hrvatske od [[1959.]] do [[1961.]] godine, a od 1963. do [[1967.]] godine nalazi se na dužnosti predsjednika Sabora Hrvatske. Biran je za člana CK KPH na svim kongresima, i za člana CK SKJ na V, VI, VII i VIII kongresu. Godine [[1968. je]] podnio je ostavku u CK SKH, ali je do IX kongresa ostao član CK SKJ. Stalno je biran za člana Saveznog odbora SSRNJ i Glavnog odbora SSRNH. Član je Savjeta Federacije. NosilacNositelj je [[Partizanska spomenica 1941.|Partizanske spomenice 1941.]], i mnogih visokih odlikovanja.

[[Narodni heroji Jugoslavije|Narodnim herojem Jugoslavije]] proglašen je [[23. srpnja]] [[1952.]] godine.