Razlika između inačica stranice »Subotica«

Obrisana 93 bajta ,  prije 3 godine
bez sažetka
Grad se nalazi na sjeveru [[Bačka|Bačke]], odnosno u najsjevernijem dijelu koji se nalazi u AP [[Vojvodina|Vojvodini]], u [[Srbija|Srbiji]].
 
Smještena je na granici dviju prirodnih cjelina, koje se gospodarski razlikuju, [[Subotička pješčara|Subotičke pješčare]] na sjeveru i ravnice na jugu koja je pjeskovita i praporna<ref>Ante Sekulić: Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici, Zbornik Kačić, 1978., str.10 10.</ref>.
 
Zemljopisni položaj joj je 46° 5' 55" sjeverne zemljopisne širine i 19° 39' 47" istočne zemljopisne dužine.
Vrlo značajni srednjovjekovni nalazi su nađeni u samoj Subotici, kod franjevačke crkve, a 2003. su arheolozi iskopali i temelje rimokatoličke seoske crkve iz 13. stoljeća. <ref>[http://www.hrvatskarijec.co.yu/arhiva.php?zg=528&no=32 Hrvatska riječ] Pronađena nekropola i temelji crkve </ref>
 
U čestim i velikim seobama u ovu vojnu krajinu došli su mnogi narodi: [[Hrvati]], [[Mađari]], [[Nijemci]], [[Slovaci]], [[Židovi]], [[Srbi]], [[Grci]]... Često su se mijenjali gospodari a i ime grada. Od prvog - ''Zabatka'' [[1391]] - promijenjeno je više od 200 naziva, ali su najkarakterističnija imena ''Szent-Maria, Maria-Theresiopolis, Maria Theresiastadt, Szabadka'' i ''Subotica''. Izvori na njemačkom bilježe i oblik ''Sawatitz'' <ref>[http://www.ejf.hu/hefop/jegyzetek/magyarorszag_tortenete_nemet_nyelven.pdf] Eötvös József Főiskola, Baja] Hans Glasenhardt (Glasenhardt János): Magyarország története</ref>.
 
Izgrađena na vjetrometini, na raskrižju putova, ovaj je grad oduvijek bio mjesto burnih povijesnih događaja. Zato je [[erdelj]]ski vojvoda [[János Pongrác]] od [[Dengeleg]]a ovdje [[1470.]] podigao tvrđavu, ali ni ona nije uspela odoliti ljudima i vremenu. Od nje su do danas ostali tragovi na unutarnjem zidu tornja [[Franjevačka crkva u Subotici|Franjevačke crkve u Subotici]].
Jedna od zanimljivijih osoba subotičke prošlosti, car [[Ivan Crni]], javio se u povijesti poslije [[Mohačka bitka|poraza]] mađarske vojske od [[Osmansko carstvo|Turaka]] na [[Mohač]]u [[1526]]. godine. Njegovu tajanstvenost povećavala je crna pruga koja mu se pružala od sljepoočnice do stopala noge, zbog čega su ga i prozvali Crni. On je potisnuo [[Turci|Turke]] iz [[Bačka|Bačke]] i tu osnovao svoju kratkovjeku slavensku državu, koja je uz Bačku uključivala i sjeverni [[Banat]] i mali dio [[Srijem]]a. Proglasio se carem, a Suboticu je izabrao za prijestolnicu. Poginuo je [[1527.]] u sukobu s ugarskim plemstvom. Poslije četiri stoljeća, na godišnjicu njegove smrti, u Subotici mu je na glavnom trgu podignut spomenik koji je [[1941]]. srušio okupator, a obnovljen je i ponovno postavljen [[1991.]].
 
[[Osmansko Carstvo|Turci]] su Suboticu zauzeli [[1542.]] godine i vladali njome do [[1686]]. <br>
 
Nakon protjerivanja Turaka, prvu matičnu knjigu krštene djece u Subotici je [[1687.]] [[franjevci|franjevac]] Bartul Benjović. Franjevci općenito su bili vrlo značajni za Hrvate u Subotici, ali i za osnivanje i opstojnost samog grada Subotice <ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4420 Radio Subotica] Franjevački red u temeljima Grada Subotice, 27. studenog 2009., pristupljeno 30. studenog 2009.</ref>. <br>
1720. je Subotica imala 2376 stanovnika <ref>[http://www.zvonik.rs/arhiva/182/povijesni.html Zvonik br.182] Stjepan Beretić: Ponovna uspostava drevne somborske župe</ref>.
 
1720. je Subotica imala 2376 stanovnika <ref>[http://www.zvonik.rs/arhiva/182/povijesni.html Zvonik br.182] Stjepan Beretić: Ponovna uspostava drevne somborske župe</ref>.
 
Privilegijom iz [[1743.]] godine [[Marija Terezija]] proglasila je Suboticu slobodnim komorskim (kameralnim) gradom odnosno [[trgovište]]m, za što su Subotičani darovali carici 150 konja.
Za odanu službu subotičkih graničara [[Habsburg|habzburškom]] dvoru, Marija Terezija proglasila je Suboticu [[1. rujna]] [[1779.]] slobodnim kraljevskim gradom, davši im povelju [[slobodni kraljevski grad|Slobodnog kraljevskog grada]]. Isti dan se danas obilježava kao Dan grada Subotice. Za ovu važnu odluku Subotičani su poklonili carici pet tisuća zlatnika i platili otkup od 166.666 forinti. Status slobodnog kraljevskog grada donio je Subotici veću autonomiju i novo ime - Maria-Theresiopolis. Od te godine počinje planski i ubrzaniji razvoj grada.
 
Na popisu stanovništva iz [[1785.]], Subotica je imala oko 20.000 stanovnika, od čega je bilo 17.229 rimokatolika <ref>Radio Subotica, Na današnji dan, 31. ožujka 2010. (priredio: Lazar Merković)</ref>.
 
Krajem 18. stoljeća su se u Suboticu naseljavali i Mađari, od kojih su neki bili pripadnici protestanskih ispovjedi (evangelici i reformirani). Matice su zabilježile da su ti Mađari prelazili na rimokatoličku vjeru, tako da su u Subotici onda bili samo katolici i pravoslavni.<ref>[http://www.zvonik.org.yu/arhiva/136/povijesni.html Zvonik, br. 136/2006.] Sakrament krštenja u stara vremena subotičke župe </ref>
Poslije nagodbe [[1867.]], sve do [[1914]]. godine, u Subotici se ubrzano razvija građansko društvo, a značajan je i razvoj samog grada. [[24. kolovoza]] [[1862.]] je dobio [[brzojav]]nu službu, koja se [[1887.]] ujedinila sa poštanskom.
 
[[1869.]] je popis zabilježio Suboticu kao jednog od najkatoličkijih gradova u [[Ugarska|Ugarskoj]], kada je od 56.323 stanovnika 92,7% bilo rimokatoličko.<ref name="Tolerancija">{{hu icon}} {{sr icon}} [http://www.co-story.org.yu/032.html Mirko Grlica] Začetnici duha tolerancije </ref>
 
Subotica je za razliku od nekih drugih bačkih gradova, bila izrazito vjerski konzervativna, tako da je godišnje sklapano samo 1% mješovitih brakova, nasuprot [[1879.]] zabilježenih 4,1% u [[Sombor]]u, 9,3% u [[Baja|Baji]] i 17,4% u Novom Sadu <ref name="Tolerancija"> </ref> <ref>Magyar Statisztikai Evkonyve 1879. evre, IX evfolyam, I kotet, Budapest 1881, 22-23. </ref><br>
 
Subotica je za razliku od nekih drugih bačkih gradova, bila izrazito vjerski konzervativna, tako da je godišnje sklapano samo 1% mješovitih brakova, nasuprot [[1879.]] zabilježenih 4,1% u [[Sombor]]u, 9,3% u [[Baja|Baji]] i 17,4% u Novom Sadu <ref name="Tolerancija"> </ref> <ref>Magyar Statisztikai Evkonyve 1879. evre, IX evfolyam, I kotet, Budapest 1881, 22-23. </ref><br>
Do prvog svjetskog rata, popisi su redovito bilježili visoke udjele rimokatolika od preko 90%.
 
Nakon prvog svjetskog rata, hrvatski su se patrioti angažirali da Subotica ne ostane u Mađarskoj, nego da uđe u novu južnoslavensku državu. 10. studenoga 1918. su Gavro Čović, Andrija Ćakić i Remija Miljački i još nekoliko hrvatskih omladinaca istaknuli hrvatsku trobojnicu na toranj Gradske kuće. Uz njih, Joso Mikšić, Antun Crnkovića i [[Remija Marcikić]]. 1. siječnja počeli su raditi na žigosanju novčanica i sprovoditi popis stanovništva radi pribavljanja podataka koji bi koristili u delegaciji KSHS na mirovnoj konferenciji u Parizu. Ondje su od Hrvata bili [[Martin Matić]], [[Josip Velin]], [[Petar Pekić]], [[Josip Đido Vuković|Josip Vuković – Đido]], [[Šimun Rudić]] i [[Franjo Pijuković]] koji su ondje bili sa zadaćom predati Memorandum saveznicima koji je sastavio Jovan Cvijić. U memorandumu se tražilo da se Bajski trokut te Baranja s Mohačem pripoje novoj južnoslavenskoj državi. Velike su se sile složile po pitanju Subotice, dok za Bajski trokut nije bilo dovoljno potpore, <ref>[[Stevan Mačković]], [http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/260/godisnjak2010_283_322.pdf Katalog analitičkog inventara odjeljenja Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920.], Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH, 2010.</ref><ref>
[http://suistorija.wordpress.com/izvori-i-vrela/104-2/ Katalog analitičkog inventara odjeljena Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920.]</ref> u čemu je negativnu ulogu imao Pašić, koji je trgovao s tim krajem da bi dobio veći dio Banata, koji je imao znatno više Srba nego sjeverna Bačka i Baranja, koje su imale mnoštvo Hrvata. <ref>Margaret MacMillan: Mirotvorci - šest mjeseci koji su promijenili svijet, Naklada Ljevak 2008., poglavlje Srbija</ref><ref>Davorin Taslidžić: Pečat Trianona - Baranja</ref>
Komunistička revolucija u Mađarskoj prelila se u Suboticu. 19. na 20. travnja 1920. skupina komunista, većinom Mađara te nešto Hrvata pokušala je izvršiti [[Oružana pobuna u Subotici 1920.|puč]]. Vlasti su pobunu ugušile.<ref>[[Stevan Mačković]], [http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/260/godisnjak2010_283_322.pdf Katalog analitičkog inventara odjeljenja Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920.], Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH, 2010.</ref><ref>[http://suistorija.wordpress.com/izvori-i-vrela/104-2/ Katalog analitičkog inventara odjeljena Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920.]</ref><ref>[http://suistorija.wordpress.com/gradska-kuca-i-subotica-1912-2012-trajanje-promene/ Gradska kuća i Subotica (1912-2012) trajanje, promene] Subotica nekada, O istoriji i prošlosti moga grada (srpski)</ref><ref>Milan Dubajić, Radnička klasa Subotice u vatri revolucionarne borbe (srpski)</ref>
 
Krajem [[1. svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] srpske i francuske postrojbe ušle su u Suboticu. Na velikoj narodnoj skupštini u [[Novi Sad|Novom Sadu]], proglašeno je ujedinjenje [[Banat]]a, [[Bačka|Bačke]] i [[Baranja|Baranje]] s [[Srbija|Kraljevinom Srbijom]] dok je konačna granica nove države utvrđena u [[Trianon]]u [[4. srpnja]] [[1920]]. Jedna od središnjih ličnosti ovog značajnog događaja bio je [[Blaško Rajić]], župnik iz Subotice.
Nakon što je Subotica postala dijelom Kraljevine SHS, struktura lokalne vlasti je uvelike ostala ista kao dok je bila u Austro-Ugarskoj.<ref name="gradonačelnici">{{jezikk|srp.}} [http://www.gradsubotica.co.rs/gradonacelnici-subotice/ Grad Subotica] Gradonačelnici Subotice (autor: Lansky)</ref> Subotica je bila [[slobodni kraljevski grad]].<ref name="gradonačelnici"/> Imala je Senat, a gradonačelnik je ujedno bio i velikim županom.<ref name="gradonačelnici"/>
 
Vlasti Kraljevine SHS odnosno Kraljevine Jugoslavije su se sa nepovjerenjem odnosile prema neslavenskim zajednicama, što je bilo snažno u prvim godinama poraća. Silina toga je pala na subotičke Nijemce, Mađare i Židove, no romantičarske priče o slavenskom bratstvu su brzo splasnule pred stvarnim političkim namjerama i političkom zbiljom srpskih hegemonističkih krugova, jer se pokazalo da su i subotički Hrvati metom pritisaka, što se pokazalo po izgredima počinjenim na katoličkim objektima. Kao najbolji pokazatelj je bilo što su vlasti ignorirale činjenice da se 94% grada služilo latinicom u to vrijeme. Suprotno toj činjenici, svi su javni natpisi bili isključivo na ćirilici, a oni koji su bili na latinici, su nepoznati počinitelji nekažnjeno uništavali <ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci Hrvatska revija] Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.) </ref>. Vladina politika postavljanja srpskih političara na vodeće položaje u gradu i politika ignoriranja Hrvata i ponašanje nekih srpskih političara izazvala veliko nezadovoljstvo [[Hrvati u Vojvodini|bunjevačkih Hrvata]] koje je išlo čak do ogorčenosti kod dijela te zajednice. Kad je nepopularni [[Dragoslav Đorđević]] maknut s dužnosti i postavljen Hrvat [[Dragutin Karlo Stipić]], po Subotici su priređene najveće manifestacije kojima je nazočilo više tisuća građana koji su iskazivali velike izljeve radosti. [[Subotičke novine|Subotičke su novine]] su njegov odlazak popratile naslovom na naslovnici ''Novo oslobođenje'', opisavši njegov mandat "...Đorđević nametnut protiv božjeg i ljudskog prava, da su Srbijanci koji dolaze ovamo kolonijalisti i grabljivci, stručno i moralno nekvalifikovani, siledžije, pokvarenjaci i zabušanti.".<ref>{{jezikk|srp.}} [http://suistorija.wordpress.com/o-hrvatima-u-subotici/izvestaj-vojnoj-obavestajnoj-sluzbi-o-bunjevcima-iz-1934-godine/ Subotica nekada] Izveštaj vojnoj obavještajnoj službi o Bunjevcima iz 1934. godine</ref><ref>{{jezikk|srp.}} [http://suistorija.wordpress.com/subotica-1918-1938/kako-je-lazar-stipic-planirao-prodaju-vrijednih-madarskih-gradskih-umjetnina/ Subotica nekada] Kako je Lazar Stipić planirao prodaju vrijednih mađarskih gradskih umjetnina</ref>
 
Početkom [[2. svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], [[1941]]. su Suboticu okupirali [[mađarska|mađarski]] [[fašizam|fašisti]], a oslobodili su je [[1944]]. Subotički [[partizani|partizanski]] odred i postrojbe [[Crvena armija|Crvene armije]]. U završnim borbama na željezničkoj postaji poginuo je zapovjednik Odreda, [[Jovan Mikić Spartak]], jugoslavenski reprezentativac i rekorder u atletici, po kojem su atletski i nogometni klubovi iz Subotice dobili ime.
 
[[Datoteka:Mapa položaja Subotica.svg|mini|lijevo|250|Plan grada Subotice.]]
 
<BR CLEAR=LEFT>
Za izgradnju i gospodarski razvitak grada je mnogo pridonijelo gradonačelnikovanje subotičkog Hrvata [[Lazar Mamužić|Lazara Mamužića]], od [[1884.]] do [[1902.]], kada je uglavnom i formiran današnji izgled gradskog središta.
 
Danas se na Dan grada Subotice dodjeljuju nagrade i priznanja, kao što su "Počasni građanin Subotice" i "[[Pro urbe]]".
 
Dana [[20. prosinca]] [[2001.]] je <ref>[http://www.croatia.org/crown/articles/5697/1/H-Ponovo-uveden-hrvatski-jezik-u-opcini-Subotica.html Croatia.org] DSHV - Ponovo uveden hrvatski jezik u opciniopćini Subotica, pristupljeno 12. studenogstudenoga 2009.</ref> je na inicijativu DSHV-a Skupština općine
Subotica na sjednici donijela odluke kojima je ponovo uveden hrvatski jezik u službenu uporabu u subotičkoj općini.
 
Temeljem novog Zakona o teritorijalnoj organizaciji, poslije 50 godina je Subotica vratila status grada. [[16. siječnja]] [[2008.]] je to simbolično i napravljeno, postavljenjem ploče "Grad Subotica" na ulazu u upravno područje ovog grada.
 
Dana [[18. ožujka]] 2011. je Grad Subotica dobio međunarodno [[antirasističko priznanje «Miklós Radnóti»]] Saveza mađarskog pokreta otpora i antifašista, a nagrada će biti uručena na UN-ov Međunarodni dan antirasizma 21. ožujka 2011. godine.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5906 Radio Subotica, program na hrvatskom] Kratke vijesti, 18. ožujka 2011., preuzeto 21. ožujka 2011.</ref>
<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5906 Radio Subotica, program na hrvatskom] Kratke vijesti, 18. ožujka 2011., preuzeto 21. ožujka 2011.</ref>
 
== Subotički gradonačelnici ==
(popis nepotpun)
 
Ova se povelja dodjeljuje na Dan grada Subotice, [[1. rujna]], kao i nagrada [[Pro urbe]].<ref>[http://suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=3797&arc=3797 Radio Subotica, program na hrvatskom] Kratke vijesti, 12. svibnja 2009., preuzeto 21. ožujka 2011. </ref> Uvedena je 19. srpnja 1996., kad je povjerenstvo za dodjelu zvanja 'Počasni građanin' i nagrade 'Pro Urbe' odlučilo da se ova priznanja dodijele 1. rujna 1996. godine.<ref>Radio Subotica na hrvatskom, Na današnji dan - 19. srpnja. Priredio Lazar Merković. Pristupljeno stranicama 19. srpnja 2013.</ref>
Dodjeljuje se za istaknuto i trajno životno djelo u području gospodarstva, odgoja i obrazovanja, umjetnosti i znanosti te za rezultate postignute u javnom životu i razvitku kulturnog stvarateljstva. Primatelji mogu biti fizičke osobe koje su svojim djelima i činjenjima pridonijele podizanju ugledu Subotice u zemlji i inozemstvu. <ref>[http://suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4902&arc=4902 Radio Subotica, program na hrvatskom] Marija Matković: Objavljen javni poziv za dodjelu zvanja «Počasni građanin» i priznanja «Pro urbe», 23. travnja 2010., preuzeto 21. ožujka 2011. </ref>
 
*1996.: [[László Pataki]], kazališni umjetnik, glumac i redatelj; [[Vaso Isakov]], znanstvenik
*2003.: [[Szilveszter Lévay]], amer. skladatelj<ref>(srpski) [http://www.vesti.rs/Drustvo/Silvester-Levaj-pocasni-gradjanin-Subotice.html Vesti] Silvester Levaj - počasni građanin Subotice, 1. rujna 2003., Izvor: B92</ref>
*2004.: [[Sava Babić]], književnik i prevoditelj i [[László Balla]], diplomat, političar, inženjer i športaš<ref>(srpski) (mađarski) [http://www.subotica.info/eventview.php?event_id=29405 Subotica.info] Utolsó útjára kísérték Balla Lászlót - Govor gradnonačelnika na današnjoj komemoraciji, 13. kolovoza 2009.</ref>
*2005.: [[Josip Gabrić]], vrhunski športaš, dipl.pravnik i [[Kornelije Kovač]], skladatelj<ref>[http://www.zvonik.rs/arhiva/1311/ZV04.html Zvonik br.9/2005.] K. Č.: Dan grada Subotice, rujan 2005., preuzeto 17. svibnja 2011. </ref>
*2006.: [[Andrija Kopilović]], prorektor Teološko-katehetskog instituta, rektor svetišta Majke Božje na [[Bunarić]]u
*2007.: [[Boško Krstić]], novinar, urednik i književnik i [[György Szórád]], bivši subotički gradonačelnik.
 
== Stanovništvo ==
Grad ima oko 100.000 stanovnika. Po popisu stanovništva u Republici Srbiji [[2011.]] po nacionalnoj pripadnosti broj stanovnika : [[Mađari]] 34 .511 (32,66%), zatim [[Srbi]] 31.558 (29.86%), pa stanovnici izjašnjeni kao [[Bunjevci]] (8,74%), [[Hrvati u Vojvodini|Hrvati]] (9,18%), zatim izjašnjeni kao "[[Jugoslaveni]]" (2,58%), [[Romi]] (2,45%), [[Crnogorci]] (1,14%) i ostali.
 
Grad ima oko 100.000 stanovnika. Po popisu stanovništva u Republici Srbiji [[2011.]] po nacionalnoj pripadnosti broj stanovnika : [[Mađari]] 34 511 (32,66%), zatim [[Srbi]] 31.558 (29.86%), pa stanovnici izjašnjeni kao [[Bunjevci]] (8,74%), [[Hrvati u Vojvodini|Hrvati]] (9,18%), zatim izjašnjeni kao "[[Jugoslaveni]]" (2,58%),[[Romi]] (2,45%), [[Crnogorci]] (1,14%) i ostali.
 
Povijesna naseljenost:
 
=== Mađari u Subotici ===
* Po popisu 1919., u Subotici je bilo 19.870 Mađara od ukupno 101.286 stanovnika.<br>
* Po popisu 1931., u Subotici je bilo 39.108 Mađara od 100.058 stanovnika.
 
=== Srbi u Subotici ===
* Po popisu 1919., u Subotici je bilo 87378.737 Srba od ukupno 101.286 stanovnika.<br>
* Po popisu 1931., u Subotici je bilo 10.054 Srba od 100.058 stanovnika.
 
=== [[Hrvati]] u Subotici ===
Po popisu 1919., u Subotici je bilo 8737 Srba od ukupno 101.286 stanovnika.<br>
Po popisu 1931., u Subotici je bilo 10.054 Srba od 100.058 stanovnika.
 
===[[Hrvati]] u Subotici ===
[[Datoteka:Subotica17.jpg|mini|320px|desno|Subotica Gradska kuća]]
 
[[31. srpnja]] [[1743.]] je na sjednici Gradskog vijeća izabran za "prvog sudca" (što je onda zapravo značilo biti prvi čovjek u gradu) Stipan pl. Vojnić. Ista sjednica je bila sazvana radi sprovođenja Privilegije o statusu slobodne povlaštene komorske varoši Sveta Marija (''Szent Mária''), nekadašnjeg Subotičkog vojnog šanca.
 
Potvrda o malo drukčijoj stvarnoj nacionalnoj slici mogla se vidjeti kad su krajevi koji su bili dio Ugarske, prešli pod druge države, te su se ne računajući uzajamne seobe u matične države, pojavili "skokovi" broja pripadnika manjinskih naroda, a pada broja Mađara i, u hrvatskom slučaju, Bunjevaca. Hrvatski, ali i problem nekih drugih manjina, bilo je što su austrougarske vlasti podupirale autonomaške osjećaje. Uspješnim oblikovanjem nacionalne svijesti, autonomaške su stranke i ideje gubile utjecaj u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]].
 
Ipak, zbog činjenice da je grad ostao izvan matice Hrvatske sve vrijeme i nije bio dijelom autonomne Hrvatske, niti u zasebnoj upravnoj jedinici u kojoj su Hrvati bili izrazita većina, kao što je bila [[Dalmacija]], nego u izrazito asimilirajućoj jedinstvenoj Ugarskoj, tamošnji su Hrvati ostali izvan zamaha preporodnih događaja u Hrvatskoj i Subotica nije postala glavnim hrvatskim kulturnim središtem, nego je to postao Zagreb.<br>
 
Poslije rata na mirovnoj konferenciji u Parizu odlučivalo se o područjima Istre i BAčke, koje su zemlje susjedi Kraljevine SHS htjele pripojiti sebi. Hrvatska izaslanstva Istre i Bačke nisu se ispunila, jer veći dio tih krajeva pao je pod Italiju odnosno Mađarsku. [[Rapallski sporazum|Rapallskim sporazumom]] veliki dio Hrvata i Slovenaca Istre pripao je Italiji koja se nije dobro odnosila prema njima, što je potaklo iseljavanje slavenskog stanovništva. O odnosima talijanskih vlasti prema Slavenima izvještavao je subotički [[Neven (Subotica)|Neven]]. Mnogi su Hrvati optirali za Kraljevinu SHS. Dio je završio u Subotici, od kojih su neki postali poznati sudionici javnog života grada: [[Ivan Žigante]], [[Antun Grebl]], [[Lovro Škaljer]] i [[Viktor Škaljer]] iz Pule, [[Josip Hološi]], [[Antun Flego|Antun]], [[Franjo Flego|Franjo]] i [[Drago Flego]] iz Buzeta, [[Josip Rakić]] iz Pomera, [[Josip Zidarić]] i [[Ćirič Žigante]] iz Sovinjka, [[Jakov Lirič]] i [[Antun Laginja]] iz Žminja, [[Josip Gomboc]], [[Branislav Pavlović]], [[Josip Vivoda]] i [[Milan Viličić]] iz Trsta i drugi, a najpoznatije ime bio je [[Mijo Mirković]], koji je osobito utjecao na [[Jovan Mikić|Jovana Mikića Spartaka]].<ref> Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 10 I, Subotica: Hrvatsko akademsko društvo, 2010., N. Ušumović i M. Bara: Istra s. 43.</ref>
 
* Po popisu 1919., u Subotici je bilo 65.135 Hrvata (mahom iz skupine Bunjevaca).<br>
* Po popisu 1931., u Subotici je bilo 45.792 Hrvata od 100.058 stanovnika.<br>
 
Po popisu 1919., u Subotici je bilo 65.135 Hrvata (mahom iz skupine Bunjevaca).<br>
Po popisu 1931., u Subotici je bilo 45.792 Hrvata od 100.058 stanovnika.<br>
U međuratnom razdoblju 1918.-1941., subotička hrvatska inteligencija je studirala mahom u Zagrebu.<br>
Hrvatska prosvjetna zajednica, predvođena biskupom [[Lajčo Budanović|Lajčom Budanovićem]] je pokrenula [[1934.]] održava Razgovor, okupljanje Hrvata u Subotici, a koncepcija tog okupljanja je bila razglabanje određene bitne teme iz života Hrvata u Bačkoj, odnosno, Razgovor je bio mjestom izrečenja "trenutka istine" o toj temi. Okupljanje je postalo tradicionalno, i održavalo se do [[1941.]], kada ga je prekinuo Drugi svjetski rat i pripojenje grada Horthyjevoj Mađarskoj. Oslobođenje od okupatora nije vratilo ovo hrvatsko okupljanje, a nove socijalističke vlasti nisu pokazivale interese za obnovom jedne hrvatske manifestacije (koju je pokrenila katolička Crkva) i nastao je prekid koji je trajao sve do [[1990.]] i demokratskim promjenama u SFRJ. Tada je [[Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović]] obnovio ovo okupljanje.
Šezdesetih je godina zaslugom mjesnog Hrvata, prim. dr. [[Vinko Perčić|Vinka Perčića]], Subotica postala najjačim središtem jugoslavenske [[gastroenterologija|gastroenterologije]] i [[interna medicina|interne medicine]], a u tom području, Subotica je postala poznata i međunarodnim medicinskim krugovima zahvaljujući stručnom skupu "Internistički dani", kojeg je pokrenuo dr Perčić [[1961.]] godine. Isti skup se održavao do [[1974.]].
 
Godine [[1969.]] je bio osnovan ogranak [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (osnivači su bili [[Balint Vujkov]], [[Matija Poljaković]], [[Naco Zelić]], [[Lazar Merković]], [[Josip Buljovčić]] i ostali). Slomom [[hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]], ogranak je ugašen, a brojni njeni članovi i u Vojvodini su izgubili radna mjesta, šikanirani na razne načine, prisiljeni iseliti u SR Hrvatsku, sve zbog toga jer su bili članovima jedne kulturne ustanove s hrvatskim predznakom. <ref>[http://www.hrvatskarijec.co.yu/arhiva.php?zg=1719478&no=58 Hrvatska riječi] Kultura nije privilegij, nego potreba, 25. ožujka 2004. </ref>.
 
Od tog udara Subotica je izgubila jedan duhovno-kulturni i politički kontinuitet, i odonda onamošnji Hrvati se nalaze u jednoj praznini, i posljedice te antihrvatske proljećarske [[čistke]] se osjećaju i 30 godina poslije, odnosno, kako je bački hrvatski književnik [[Vojislav Sekelj]] slikovito kazao [[Ivan Zvonimir Čičak|Ivanu Zvonimiru Čičku]]: "''Zagreb je manje stradao u tom kontekstu od Subotice, jer je za Suboticu odlazak stotinu intelektualaca teško nadoknadiv gubitak, a opet oni koji su ostali, bili su ušutkani.''" <ref>[http://www.hrvatskarijec.co.yu/arhiva.php?zg=1719540&no=63 "Hrvatska riječ"] Razgovor sa Vojislavom Sekeljem, 22. travnja 2004.</ref>
 
Rad joj je obnovljen pod "opreznijim" imenom, kao "Bunjevačka matica", koje nije bilo iritirajuće srpskim ekstremistima, u tada još ratno doba, [[6. rujna]] [[1995.]]. Tri godine poslije, poboljšanjem odnosa Hrvatske i Srbije, su se stekli uvjeti za davanje imena sa hrvatskim predznakom te je obnovljena ustanova preimenovana [[26. svibnja]] [[1998.]] u "Matica hrvatska Subotica".
Po stanju od 15. prosinca 2002., Subotica je davala 91 elektora u [[Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije]].
 
Početkom školske godine 2007/08. je krenula nastava na hrvatskom jeziku u subotičkoj gimnaziji. <ref>[http://suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=1739 Suboticadanas.info] </ref>.
 
Po stanju iz 2003., Subotica ima 878 ulica, od čega 240 ima hrvatske nazive koje su dobile po znamenitim Hrvatima i hrvatskim toponimima <ref>Klasje naših ravni br.1-2/2003., str. 94 .</ref>.
 
==== Hrvatske ustanove i manifestacije ====
 
==== Antihrvatski ispadi ====
* Godine [[2004.]] su novinarima "[[Hrvatska riječ (novine, Subotica)|Hrvatske riječi]]" upućivane prijetnje smrću i oskrvnjena su katolička groblja. <ref>[http://suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=1746 Suboticadanas.info] </ref> <br>
* [[18. lipnja]] [[2007.]] je usred dana bejzbolskom palicom i metalnom šipkom pretučen predsjednik [[Hrvatska bunjevačko-šokačka stranka|Hrvatsko-bunjevačko-šokačke stranke]] Blaško Temunović, uz psovanje "ustaške majke".<ref>[http://www.index.hr/sport/clanak/u-subotici-pretucen-predsjednik-hrvatske-stranke/351455.aspx Index.hr] </ref>.
 
=== HNK u Subotici ===
Poslije 1945. godine, kratko vrijeme je postojalo [[Hrvatsko narodno kazalište u Subotici]] (slika [http://www.sluzba.vojvodina.sr.gov.yu/SEKRETARIJATI-V/MANJINE/manjine-koliko-se-poznajemo/web-tekst/web-slike/slika58.htm]), čija je jedna od akcija bila, primjerice, i dvanaestodnevno gostovanje na gradilištima duž kasnije autoceste Zagreb-Beograd (od 25. srpnja do 5. kolovoza).<br>
 
Poslije 1945. godine, kratko vrijeme je postojalo [[Hrvatsko narodno kazalište u Subotici]] (slika [http://www.sluzba.vojvodina.sr.gov.yu/SEKRETARIJATI-V/MANJINE/manjine-koliko-se-poznajemo/web-tekst/web-slike/slika58.htm]), čija je jedna od akcija bila, primjerice, i dvanaestodnevno gostovanje na gradilištima duž kasnije autoceste Zagreb-Beograd (od 25. srpnja do 5. kolovoza).<br>
Također, [[31. svibnja]] su izašle novine "[[Hrvatska riječ (novine, Subotica)|Hrvatska riječ]]" (pod tim imenom od [[26. kolovoza]] [[1945.]]). Štoviše, "''slavenskom jeziku se predstave u subotičkom kazalištu održavalo još od [[1862.]], još tijekom 2. svjetskog rata je utemeljeno Hrvatsko narodno kazalište, koje je prvu predstavu odigralo 1945. [[1954.]] je HNK preimenovano u "Narodno pozorište" " <ref>[http://www.subotica.info/eventview.php?event_id=15124&tag_id=67 Subotica.info]</ref>.
 
Za vrijeme postojanja [[Opera i balet u Subotici|Opere i baleta u Subotici]], vrijedi istaknuti imena redatelja [[Milan Asić|Milana Asića]] i solo sopranistice [[Jelka Asić|Jelke Asić]]. <ref> {{sr icon}} [http://www.sluzba.vojvodina.sr.gov.yu/SEKRETARIJATI-V/MANJINE/manjine-koliko-se-poznajemo/web-tekst/Brosura-ceo-tekst.htm Koliko se poznajemo]</ref>
 
Danas je kazališni život na hrvatskom jeziku u Subotici osuđen na to da živi samo od gostovanja kazališnih trupa iz Hrvatske, dok, s druge strane, Subotica uopće ne financira uspostavu i postojanje drame na hrvatskom jeziku.
 
=== Nijemci u Subotici ===
* Po popisu 1919., u Subotici je živio 42514.251 Nijemac od ukupno 101 .286 stanovnika.
 
Kad se Nijemce [[1945.]] slalo u logore, mjesni bunjevački Hrvati, iz [[Šandor]]a (danas služb. "Aleksandrovo") su se složili da nije u redu da se njemačka djeca mlađa od 16 godina odvoze u logor, odlučivši ih primiti kod sebe u svoje domove, čuvavši ih kao svoju djecu. Jasno, starija djeca su bila zadužena i pomagati na gospodarstvu i u domaćinstvu. Tim primanjem djece kod sebe, je, pokazalo se, bilo je spasonosnim za tu djecu. <ref>[http://www.zvonik.org.yu/621/ZV23.html Zvonik] Prvo župljani, a onda i župna crkva – Betlehem, prosinac 1999.</ref>
Po popisu 1919., u Subotici je živio 4251 Nijemac od ukupno 101 286 stanovnika.
 
Kad se Nijemce [[1945.]] slalo u logore, mjesni bunjevački Hrvati, iz [[Šandor]]a (danas služb. "Aleksandrovo") su se složili da nije u redu da se njemačka djeca mlađa od 16 godina odvoze u logor, odlučivši ih primiti kod sebe u svoje domove, čuvavši ih kao svoju djecu. Jasno, starija djeca su bila zadužena i pomagati na gospodarstvu i u domaćinstvu. Tim primanjem djece kod sebe, je, pokazalo se, bilo je spasonosnim za tu djecu. <ref>[http://www.zvonik.org.yu/621/ZV23.html Zvonik] Prvo župljani, a onda i župna crkva – Betlehem, prosinac 1999.</ref>
Od 1998. na inicijativu Njemačkog narodnog saveza - kulturne organizacije Nijemaca u Subotici, na Radiju Subotici pokrenuta je emisija na njemačkom jeziku, prva takva u Srbiji nakon više od pola stoljeća.<ref>[http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=7925 Radio Subotica na hrvatskom] Nela Skenderović, Emisija na njemačkom jeziku 15 godina na valovima Radio Subotice, 15. siječnja 2013.</ref>
 
=== Židovi u Subotici ===
Prvi se [[Židovi]] ([[Aškenazi]]) naseljavaju u Subotici [[1775.]]. Dotada su Židovi bili u Subotici postojali samo kao zajednica u prolazu, uglavnom radi trgovačkih poslova.<br>
 
[[1786.]] je u Subotici osnovana židovska općina.<br>
Nakon višedesetljetnih peripetija, Židovi su [[1817.]] dovršili gradnju [[ortodoksno židovstvo|ortodoksne]] [[sinagoga|sinagoge]].<br>
 
Nakon višedesetljetnih peripetija, Židovi su [[1817.]] dovršili gradnju [[ortodoksno židovstvo|ortodoksne]] [[sinagoga|sinagoge]].<br>
 
Općina [[reformirano židovstvo|reformiranih Židova]] (neološka općina) [[1902.]] je sagradila svoju velebnu [[Sinagoga u Subotici|sinagogu]].
Nakon zakona iz [[1867.]], kojim se još više emancipirala židovska zajednica u Austro-Ugarskoj, židovska zajednica dobiva krila za gospodarski polet.
Uoči rata, 1914., subotički su Židovi bili urednicima nekoliko subotičkih mađarskih listova: [[Ferenc Fenyves]]<ref>[http://www.gradskimuzej.subotica.rs/?page_id=473 O zgradi muzeja], [[Gradski muzej u Subotici]], [[Mirko Grlica]]</ref> je uređivao [[Bácsmegyei Napló]], Henrik Braun [[Bácskai Hirlap]], D. Klein [[Zsidó Autonomia]], B. Pusztai [[Szabadkai Ujság]], Vajda [[Hétfői Ujság]], Szabados [[Hétfői Hirek]]. List subotičkih Hrvata [[Neven (Subotica)|Neven]] zabilježio je značaj židovske zajednice riječima: "Ovog naroda jedva ima u Subotici i umne radnike on daje. Nepravedno je svako ogovaranje takog naroda, koji tako požrtvovno služi javnost, kao žudije novinari, jer novinari gladuju i služe opću stvar, pa još tako zamašnu stvar." <ref>Vridni ljudi. Neven, Subotica, 14. ožujka 1914., 4str. strana4. Ur. Mirko Ivković Ivandekić</ref>
 
Prvi svjetski rat nije poremetio rad i cjelovitost židovske zajednice. Gospodarski polet se još više nastavio, a vrhunac doseže pred drugi svjetski rat. U to vrijeme je bilo nešto manje od 5 tisuća članova židovske zajednice.
 
* Po popisu 1919., u Subotici je bilo 32933.293 Židova od ukupno 101 .286 stanovnika.<br>
 
Subotički Židovi su bili dali poznate [[mačevanje|mačevaoce]] iz svog športskog kluba [[Hakoah Subotica|Hakoaha]] koji su bili državni prvaci [[Stevan Singer|Stevana Singera]], [[Franjo Fröhlich|Franju Fröhlicha]] (olimpijski reprezentativac 1928.)<ref>[http://www.sports-reference.com/olympics/athletes/fr/franjo-frohlich-1.html Sports-reference]</ref> i [[Tibor Ladany|Tibora Ladanya]]. <ref name="Lansky">[http://www.gradsubotica.co.rs/macevaoci-na-stazama-stare-slave/ Grad Subotica] Mačevaoci na stazama stare slave (autor: Lansky), 12. veljače 2011.</ref><ref>[http://www.esgrima-fae.com.ar/userfiles/file/historia%20olimpica/1928%20Team%20Competitions.pdf Federacion Argentina de Esgrima] Olympic Fencing Team Results - 1928</ref>
[[1940.]] dolazi do prvih udara na građanska prava subotičkim Židovima, kao što je bio to slučaj i drugdje u Kraljevini Jugoslaviji. Zbog utjecaja moćnih nacističkih država i pronacifašističkih krugova u jugoslavenskoj vladi, doneseni su pravni akti kojim se ograničilo pravo židovskoj mladeži na školovanje, a Židovima se općenito zabranilo trgovinom prehrambenim proizvodima.<br>
Za nacističke okupacije, subotički Židovi trpe veliki udar, tako da kraj rata Subotica s bližim naseljima broji nešto preko 1200 pripadnika židovske zajednice.<br>
 
Za nacističke okupacije, subotički Židovi trpe veliki udar, tako da kraj rata Subotica s bližim naseljima broji nešto preko 12001.200 pripadnika židovske zajednice.<br>
 
Ipak, nakon rata su se Židovi pribrali i obnovili rad svoje općine.
<!-- poznati pripadnici... -->
=== Rimokatolici u Subotici ===
Subotička stolna bazilika je katedrala svete Terezije Aviljske. <!-- posvećena... -->
 
 
== Kultura ==
Subotica je poznata i po tradiciji vrsnih [[hrvanje|hrvača]]. U Subotici se u listopadu održava i "trkački dan" na Gradskom hipodromu, u organizaciji konjičkog kluba "Bačka".
 
Subotica ima veliku tradiciju [[hokej na travi|hokeja na travi]] <ref>{{sr icon}} [http://www.suboticke.net/arhiva/broj%2023/strane/sport.htm Suboticke.net] Sport sa tradicijom </ref>. Taj se šport igra u Subotici još iz vremena stare Jugoslavije, i pritom je bila jedan od prvih gradova gdje se zaigrao hokej na travi. Otkad su krenila organizirana natjecanja, sastavi iz Subotice (Subotičanka, Zorka) su bile u gornjem domu jugoslavenskog hokeja na travi.<br> Taj status je zadržao i danas (stanje 2006.); hokejaši Elektrovojvodine su državni prvaci i u 21. stoljeću.
Taj status je zadržao i danas (stanje 2006.); hokejaši Elektrovojvodine su državni prvaci i u 21. stoljeću.
 
Grad je Subotica poznat kao "grad športova".<ref>(srpski) [http://www.subotica.info/eventview.php?event_id=24688 Subotica.info] Dejan Vuković: Subotica ostaje "grad sportova", 27. listopada 2008.</ref> U Subotici djeluje mnoštvo športskih društava:<br>
*Sportsko društvo "''Jovan Mikić - Spartak''", koje je iznjedrilo mnoge velikane<ref>[http://www.subotica.com/vesti/obelezeno-70-godina-postojanja-sportskog-drustva-spartak-id22852.html Subotica.com] Obeleženo 70 godina postojanja Sportskog društva "Spartak", Izvor: RT Vojvodine, 16. svibnja 2015.</ref>, a unutar kojeg valja istaknuti:
**[[NK Spartak Subotica|nogometni klub Spartak]] <!-- tako piše i na službenim gradskim stranicama -->
*[[JSK Zrinjski]]
 
Danas su najaktivniji ovi športski klubovi:<ref>[http://www.subotica.rs/hr/3129/sportski-klubovi Grad Subotica] </ref>
* atletika: Spartak, Ahiles, Tron
* američki nogomet: Spartanci
|}
 
Subotički sportašišportaši dobitnici sportskešportske Spartakove nagrade: [[Ištvan Crnjaković]], [[Lovro Smolčić]], [[Marko Ostrogonac]], [[Matija Bujak]], [[Nikola Špear]], [[Petar Poljaković]]
 
== Gradovi pobratimi/prijatelji/suradnici ==
 
== Izvori ==
{{izvori|2}}
 
== Galerija slika ==