Vrhbosna: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Hrvatsko Kraljevstvo: promijenio kartu |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 81:
Kustodiju bosansku, u kojoj se nalazio samostan sv. Nikole, prvi spominje fra Bartul Pizanski u svom popisu franjevačkih samostana iz 1385. - 1390. U zapisniku općega franjevačkoga zbora u Firenci 1493. ta se naziva kustodija [[Sveti Nikola|sv. Nikole]] u Milima. Tako i u službenom popisu franjevačkih samostana 1506 . Po franjevačkoj predaji u Bosni, koju je između drugih zabilježio Luka Wadding u Analima franjevačkog reda, samostan i crkva u Milima bili su razoreni od strane [[Crkva bosanska|bosanskih krstjana]], po svoj prilici 1437. za turskih haranja u srednjoj Bosni, kada je bilo porušeno 16 franjevačkih samostana.
Bosanski franjevci fra Pavao Papić i fra Jure Neretvanin u Izvješću 1623. tvrde, da su krivovjerci patareni razorili stari, prvotni franjevački samostan u [[Visoko (BiH)|Visokomu]] i da su još u njihovo vrijeme postojale ruševine toga samostana u katoličkom groblju nedaleko Visokoga. Navedeno groblje istovjetno je s onom nekropolom, koja je ležala oko trobrodne crkve s kraljevskim grobnicama u [[Arnautovići]]ma. Prema franjevačkoj predaji oko 1450. Mihovil Ostojić, iz porodice bosanskoga kralja Ostoje, podigao je novi franjevački samostan s manjom crkvom sv. Nikole u neposrednoj blizini tadašnjega tvrdoga grada [[Visoko (BiH)|Visoko]]. O toj crkvi 1600. piše u Rim bosanski biskup [[Franjo Baličević]]: "U Visokomu, mojoj domovini... samostan i crkva Sv. Nikole, koja se zove kraljevska kapela, lijepa je, iako ne odviše velika".<ref name="Domo" />
U grobnoj crkvi bosanskih vladara u Arnautovićima, u glavnoj grobnici u apsidi, morao je biti pokopan ban [[Stjepan II. Kotromanić]] i njegova treća žena, koju je vjenčao u lipnju 1335. Po svoj prilici tu je bio pokopan knez Vladislav, brat Stjepanov, a otac kralja Tvrtka I., i Vladislavova žena [[Jelena Šubić|Jelena]], unuka hrvatskoga bana [[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavla I. Šubića]]. Tu su morala biti pokopana i djeca bana Stjepana II., koju je imao sa svojom trećom ženom. Jedno od tih je, kako mislimo, bio Radiša, otac Pavla Radišića, kojega su 1404. [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić]] i Dubrovčani bili odlučili proglasiti kraljem Bosne. U posebnoj grobnici, u kojoj je nađen kraljevski pečatni prsten, morao je biti pokopan bosanski kralj [[Tvrtko I.]] († 1391).<ref name="Domo" />
| |||