Srpsko-albanski sukob: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 58:
{{glavni|Borba za neovisnost Albanije|Prizrenska liga}}
[[Image:Albanian vilayet.jpg|thumb|desno|Granice [[Albanski vilajet|Albanskog vilajeta]] koji su tražili albanski predstavnici.]]
[[Borba za neovisnost Albanije]] je vođena od sredine 19. stoljeća, a centar albanskog nacionalnog pokreta je bio na Kosovu. Albansko stanovništvo je uglavnom živjelo podijeljeno u četiri osmanska vilajeta: [[kosovski vilajet|kosovskom]], [[skadarski vilajet|skadarskom]], [[janjinski vilajet|janjinskom]] i [[bitoljski vilajet|manastirskom]] (bitoljskom), zajedno s drugim narodima, prije svega [[Makedonci]]ma, [[Srbi]]ma, [[Grci]]ma, [[Bošnjaci]]ma, [[Turci]]ma i ostalima. [[10. lipnja]] [[1878]]. godine na sastanku u [[Prizren]]u Albanci osnivaju [[Prizrenska liga|Prizrensku ligu]], čiji je cilj borba za albansku autonomiju i ujedinjavanje ova četiri vilajeta u jedan albanski vilajet. Prizrenska liga se suprotstavila odlukama [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] da preda [[Gusinje]] i [[Plav]] Kneževini Crnoj Gori, nakon čega dolazi do oružanih sukoba s [[Crnogorci]]ma. Crnogorci su vodili dvije bitke s dobrovoljcima Lige, kod Novšića i Murina, ali nisu uspjeli svladati otpor Albanaca.<ref name="SCG i Kosovo">[http://www.rastko.rs/cms/files/books/474e828f5a0ad Srbija, Crna Gora i Kosovo – Pregled 1878-1914] {{sr icon}}</ref> Zbog neprovođenja odredbi Kongresa, Crnoj Gori su ponuđeni teritoriji Hota i Gruda u zamjenu za Plav i Gusinje. Međutim, opet su se suprotstavili dobrovoljci Lige i onemogućili predavanje teritorija.<ref name="SCG i Kosovo"/> Na kraju su velike sile Crnoj Gori kao kompenzaciju ponudile teritoriju [[Ulcinj]]a, priključujući ga silom Crnoj Gori.<ref name="SCG i Kosovo"/>
Početkom [[1912]]. dolazi do velikog albanskog ustanka pod vođstvom Općeg ustaničkog komiteta, na području [[Drenica|Drenice]], Peći, Đakovice, i sjeverne Albanije. Ustanici su zauzeli čitavo Kosovo, sjevernu Albaniju, pa čak i [[Skoplje]].<ref name="SCG i Kosovo"/> Turci u početku odbijaju albanske zahtjeve ali nakon što su albanski ustanici stigli do [[Solun]]a, [[Porta]] je bila prisiljena prihvatiti sve njihove zahtjeve.<ref name="SCG i Kosovo"/> Portino obećanje autonomne Albanije, koja bi obuhvatila četiri vilajeta, je izravno ugrožavalo interese susjednih kršćanskih država.<ref>Izviješće Međunarodne komisije (str. 47)</ref> Osmanska vlast je 18. kolovoza 1912. godine priznala autonomiju Albaniji, što je zauzvrat izazvalo vojnu akciju balkanskog saveza protiv Turske.<ref name="Danas">[http://www.danas.rs/dodaci/vikend/otpor_okupaciji_i_modernizaciji.26.html?news_id=105029 Otpor okupaciji i modernizaciji]</ref> Srbi su požurili suprotstaviti se planu "[[Velika Albanija|Velike Albanije]]" vlastitim planom podjele Europske Turske između balkanskih država.<ref> Izvješće Međunarodne komisije (str. 47)</ref> Nakon što su četiri balkanske zemlje sklopile savez i započele pripreme za rat sa Turskom, Srbija je kontaktirala albanske vođe s namjerom privlačenja na svoju stranu ili bar uvjeravanja da u predstojećim sukobima ostanu netralni.<ref name="SCG i Kosovo"
== Balkanski ratovi ==
Redak 70:
[[Prvi balkanski rat]] zatekao je [[Albanci|Albance]] kao jedinu balkansku naciju bez vlastite nacionalne [[država|države]]. Krajem [[1912]]. godine, nakon što je Porta priznala autonomiju Albanije, savezničke balkanske države su zajednički napale [[Osmansko Carstvo]] i u toku idućih nekoliko mjeseci osvojile i međusobno podijelile gotovo sve osmanske teritorije naseljene Albancima.
Srpska i crnogorska vojska su napale osmansku državu u listopadu [[1912.]] prodirući na Kosovo. Albanci su se protivili zauzimanju njihovih naselja i organizirali su dobrovoljačke jedinice koje su pružale jak otpor napredovanju srpskih trupa.<ref name="Danas">[http://www.danas.rs/dodaci/vikend/otpor_okupaciji_i_modernizaciji.26.html?news_id=105029 Otpor okupaciji i modernizaciji]</ref> Srpski vojni stožer izdao je naredbu da svako albansko naselje iz kojeg se zapuca bude uništeno.<ref>[http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/98/188/188_16.HTM Jasminka Udovicki, Spone i sukobi]</ref> Gerilski otpor je pružan prilikom posjedanja i prolaska srpske vojske kroz Prištinu, Ferizović i selo Crnoljeva na Zborce Hanu, gde je došlo do jačeg sukoba.<ref name="Knjiga o Kosovu"/> Kod [[Podujevo|Podujeva]] se petnaest tisuća dobrovoljaca pod zapovjedništvom [[Ise Boljetinac|Ise Boljetinca]] suprotstavilo Trećoj srpskoj armiji koja je nastupala prema [[Prizren]]u.<ref name="SCG i Kosovo"
Prilikom zaposjedanja albanskih naselja [[1912]] i [[1913]]. godine vojske savezničkih balkanskih država (u prvom redu [[Srpska vojska|srpska]] i [[Vojska Crne Gore|crnogorska vojska]]) su počinile [[Zločini nad Albancima u Balkanskim ratovima|brojne zločine nad Albancima]] uključuju masovna pogubljenja, masakriranje civilnog stanovništva, [[etničko čišćenje]], nasilno pokrštavanje i progone.<ref name="Komisija">[http://www.archive.org/details/reportofinternat00inteuoft Izvješće međunarodne komisije za ispitivanje uzroka i vođenja Balkanskih ratova]</ref><ref name="Stojanović">[http://www.pescanik.net/content/view/3092/143/ Dubravka Stojanović, U spirali zločina: balkanski ratovi]</ref> Radi ispitivanja zločina [[Karnegijeva zadužbina za međunarodni mir]] je formirala posebno povjerenstvo koje je 1913. poslano na Balkan u čijem izvješću se navodi:
Redak 78:
Broj žrtava u dijelu Kosovskog vilajeta pod srpskom kontrolom se u prvih nekoliko mjeseci procjenjivao na oko 25.000 ljudi.<ref name="Nadbiskup">[http://www.albanianhistory.net/texts20_1/AH1913_6.html Nadbiskup Lazar Mjeda, Izvješće o srpskom osvajanju Kosova i Makedonije]</ref><ref name="Golgota"/> Ukupan broj žrtava tijekom 1912. i 1913. godine u svim albanskim oblastima pod srpskom kontrolom, [[Kosta Novaković]] procjenjuje na oko 120.000 Albanaca oba spola i svih uzrasta.<ref name="Novaković">[http://www.kosova.com/arkivi1997/expuls/dok5.htm Kosta Novaković, Srbizacija i kolonizacija Kosova]</ref> Srpska vlada je većinu izviješća o ratnim zločinima dočekala službenim poricanjem.<ref name="Golgota">[http://www.albanianhistory.net/texts20_1/AH1913_1.html Leo Frojndlih, Albanska golgota]</ref>
Pod jakim međunaronim pritiskom, balkanski susjedi su sredinom [[1913]]. godine bili prisiljeni na povlačenje s teritorija međunarodno priznate države [[Albanija|Albanije]], koja je obuhvatila tek oko polovicu albanskog etničkog teritorija, dok se veliki broj Albanaca našao u okviru [[Srbija|Srbije]], [[Crna Gora|Crne Gore]] i [[Grčka|Grčke]].<ref name="Elsi">[http://www.albanianhistory.net/texts20_1/AH1913_2.html Robert Elsie, The Conference of London 1913]</ref> Nakon balkanskih ratova, [[Kosovo]] je pripalo Kraljevini Srbiji, što srpska historiografija naziva „oslobođenjem“<ref name="Knjiga o Kosovu">[http://www.kosovo.net/sk/rastko-kosovo/istorija/knjiga_o_kosovu/bogdanovic-kosovo_3.html Dimitrije Bogdanović, Knjiga o Kosovu]</ref><ref name="Bataković">[http://www.kosovo.net/sk/rastko-kosovo/istorija/kosovo_migrations/mk_1.html Dusan T. Batakovic,
Srpski i jugoslavenski [[komunisti]] su smatrali da je "[[aneksija]] albanskih krajeva u zaposjednutoj Makedoniji i na Kosovu" uz nastojanje velikosrpske buržoazije da potčini "još i cijelu ili barem sjevernu Albaniju, stvorilo suprotnost s Albanijom."<ref>Istorijski arhiv KPJ II,183.</ref> Slovenski politikolog [[Anton Bebler]] ocjenjuje da je problem Kosova njegovim “oslobođenjem” 1912. kratkovidno sebi natovarila na vrat agresivna srpska politička elita, čime je stvoren kolonijalni problem Kraljevine Srbije.<ref name="Bebler"/>
Redak 84:
== Prvi svjetski rat ==
Jedan od službenih ratnih ciljeva [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]] u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] bio je izlazak Srbije na [[Jadransko more]] preko sjeverne Albanije.<ref>[http://www.pescanik.net/content/view/541/132/ Aleksandar Bošković, Albanci kao metafora]</ref> U ljeto [[1914.]] vlada Srbije je pomogla [[Esad-paša Toptani|Esad-paši Toptaniju]] u preuzimanju vlasti u Albaniji.<ref name="Bataković"
== Razdoblje Kraljevine Jugoslavije ==
Redak 91:
[[Datoteka:Kosovo is Serbia.png|150px|right]]
{{Glavni |Srbizacija|Srpska kolonizacija Kosova u Kraljevini Jugoslaviji}}
Nakon pripajanja Kosova Kraljevini Srbiji, kosovski Albanci su bili suočeni s politikom prisilne [[srbizacija|srbizacije]], koja se ogledala u zabrani korištenja albanskog jezika, pokrštavanju, kolonizaciji i etničkom čišćenju.<ref>[http://www.archive.org/details/reportofinternat00inteuoft Izvješće međunarodne komisije za ispitivanje uzroka i vođenja Balkanskih ratova]</ref> U novoj državi, albanska naselja su bila preimenovana srpskim nazivima (npr. [[Ferizović]] u [[Uroševac]]), a Albancima je bilo zabranjeno školovanje na svom jeziku.<ref>[http://books.google.com/books?id=OTW9XKUmrxsC&pg=PA10&dq=Serbianisation+albanians Howard Clark, Civil Resistance in Kosovo. London: Pluto Press, 2000. ISBN 0-7453-1569-0]</ref> Također je provođeno i nasilno prevođenje Albanaca [[katolici|katolika]] na [[Srpska pravoslavna crkva|srpsku pravoslavnu vjeru]].<ref name="Golgota"/><ref name="Institut II">[http://www.kosova.com/arkivi1997/expuls/chap2.htm Isterivanja Albanaca i kolonizacija Kosova II] (Istorijski institut u Prištini)</ref>
Line 98 ⟶ 97:
Beogradska vlada je započela opsežan program kolonizacije Kosova, dajući prednost Srbima, a posebno bivšim vojnicima ili pripadnicima [[četnici|četničkih]] odreda.<ref>[http://books.google.com/books?id=OTW9XKUmrxsC&pg=PA10&dq=Serbianisation Howard Clark, Civil resistance in Kosovo]</ref> Na Kosovo je planski kolonizirano oko 65.000 nealbanskog stanovništva iz raznih krajeva Jugoslavije.<ref name="balistička pobuna">[http://www.serbianunity.net/culture/library/ovk/pobuna.html Prva balistička pobuna]</ref> Bilo je i oduzimanja zemlje od Albanaca, što dovodi do pobuna čitavih sela, i intervencije vojske. U međuratnom razdoblju (1918-1941), koji je trajao 23 godine, na Kosovu je skoro osamnaest godina bila uspostavljena vojna uprava.<ref name="Mirdita">[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/mirdita.htm Zef Mirdita, Albanci u svjetlosti vanjske politike Srbije]</ref> Dr. [[Vaso Čubrilović]], srpski akademik i političar, [[1937]]. godine je napisao memorandum „[[Isterivanje Arnauta]]“, kojim predlaže [[etničko čišćenje]] Kosova od Albanaca.<ref>[http://books.google.com/books?id=Fnbw1wsacSAC&pg=PA43&dq=Vaso+%C8ubrilovi%E6 Historical dictionary of Kosova]</ref>
=== Albanski otpor ===
{{Glavni|Kačaci|Kosovski komitet}}
Redak 127:
Položaj Albanaca u novoj Jugoslaviji znatno je pogoršan nakon [[Rezolucija Informbiroa|rezolucije informbiroa]] [[1948]]. godine, kada su mnogi albanski intelektualci zatvarani i likvidirani pod optužbom da su špijuni [[Enver Hoxha|Enver Hoxhine]] Albanije.<ref name="Isterivanje Albanaca III"/> Od tada se u jugoslavensko-albanskom međunacionalnom sukobu javlja i ideološki element. [[1951]]. godine ponovo se aktualizira pitanje iseljenja Albanaca i dolazi do obnavljanja pregovora s Turskom, zainteresiranom da naseli albansko stanovništvo na granici prema Kurdima, s kojima je tada bila u sukobu.<ref>Dr Fehmi Pushkolli, Shpërnguljet e shqiptarëve në Turqi dhe Marrëveshjet jugosllave-turke (Iseljenje Albanaca u Tursku i Jugoslovensko-Turska konvencija), Fjala, 1994.{{sq icon}}</ref> Državna uprava je vršila veliki pritisak na Albance da se izjasne kao [[Turci]] na popisu stanovništva FNRJ 1953. godine.<ref>Historia e Popullit Shqiptar (Istorija albanskog naroda), Tirana, 1994, str. 234.</ref><ref>Ferit Shehu, Sevdije Shehu, Pastrimet etnike të trojeve shqiptare 1953-1957 (Etničko čišćenje albanskih oblasti 1953-1957), Priština, 1994, str. 24.</ref> Između dva popisa na Kosovu, broj osoba koje se izjašnjavaju kao Turci je naglo skočio sa 1,315 u 1948. na 34.583 u 1953. godini. Albanci koji su se protivili ovakvoj politici bili su zatvarani ili su napuštali zemlju.<ref name="Isterivanje Albanaca III"/> Tijekom 1953., uslijed pritiska, oko 37.000 Albanaca je napustilo zemlju. Prema službenoj evidenciji, 19.300 Albanaca je iseljeno 1953. i 17.500 1954. godine.<ref>Jusuf Kelmendi, Plenumi i KK të LKJ të Kosovës më 1971 (Plenum CK SKJ Kosova 1971).</ref> Najveći pritisak na Albance vršen je prilikom akcije skupljanja oružja tokom [[1955.]]-[[1956.]], koju su provodile državne službe na čelu s [[Aleksandar Ranković|Aleksandrom Rankovićem]]. Tijekom ove akcije je otvoreno 22.048 dosjea, uključujući i državne dužnosnike. Pod izgovorom traženja oružja, organi državne sigurnosti su mučili oko 30.000 Albanaca, od čega je oko 100 osoba umrlo.<ref>Historia e Popullit Shqiptar (Istorija albanskog naroda), Tirana, 1994, str. 235.</ref> [[1956]]. je održan Prizrenski proces albanskim vođama i intelektualcima, koji Albanci smatraju namještenim.<ref name="Isterivanje Albanaca III"/> Državna sigurnost Kosova je neprestano tretirala Albance kao nepovjerljiv element. U "Priručniku UDBA-e" iz [[1957]]. albansko stanovništvo je smatrano neprijateljskim. Idućih godina vlada je zatvorila srednje škole na albanskom jeziku, smanjila broj osnovnih škola i zatvorila Institut za albanologiju u Prištini.<ref name="Isterivanje Albanaca III"/>
{{citat3 |lijevo|U svojoj mladosti vjerovao sam da Jugoslavija može opstati kao federativna multietnička država ravnopravnih naroda. Bio sam iskreno privržen projektu Jugoslavije po Ustavu od 1974. Nekako smo se ponosili što se Jugoslavija razlikuje od svih drugih zemalja rigidnih komunističkih režima, bez ikakve slobode i sa siromašnim građanima. Mi građani Jugoslavije u svakom pogledu živjeli smo bolje. Mislio sam da u okviru takvog projekta može biti dobro i za moj albanski narod.”|Azem Vllasi|<ref>Bojan Tončić, [http://web.archive.org/web/20160303231458/http://www.e-novine.com/index.php?news=16483
Nakon smjene šefa jugoslavenske policije [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]] [[1966]]. godine, razotkriven je niz represivnih mjera koje su organi sigurnosti provodili na Kosovu.<ref>[http://www.pescanik.net/content/view/970/99/ Bora Ćosić, Albanci i ja]</ref> Iako su Albanci činili većinsko stanovništvo pokrajine, Srbi su držali nerazmjerno velik broj državnih i partijskih funkcija, uključujući i kontrolu nad lokalnom policijom i snagama sigurnosti.<ref name="UN">[http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ANX/IV.htm The policy of ethnic cleansing]</ref> Mirno iskazivane zahtjeve kosovskih Albanaca za ravnopravnim položajem sa Slavenima, jugoslavenske vlasti su više desetljeća zatirale policijom, vojskom, zastrašivanjem i višegodišnjim zatvorskim kaznama za demonstrante.<ref name="Bebler"/> Najpoznatiji zagovornik prava kosovskih Albanaca, pisac [[Adem Demaqi]], je zbog svojih verbalnih delikata proveo ukupno 28 godina u [[zatvor]]u.<ref name="Bebler"/>
27.
=== Položaj Srba na Kosovu ===
Redak 143:
[[Kosovski Albanci]], koji su činili apsolutnu većinu stanovnišva (77.4%)<ref>Prema službenom popisu SFRJ iz 1981.</ref>, su u proljeće [[1981]]. godine započeli mirne [[student]]ske [[prosvjed]]e tražeći da Kosovo postane sedma [[Republike i pokrajine SFRJ|republika]] u okviru jugoslavenske federacije. Kosovski prosvjednici su nosili Titove slike i uzvikivali slogan “Kosovo – republika”, tražeći ravnopravni položaj unutar Jugoslavije sa svim ostalim slavenskim narodima koji su imali svoje republike.<ref name="Bebler"/> Neki albanski predstavnici su također tražili da u novoj republici budu ujedinjeni svi Albanci Jugoslavije, tako što će Kosovu biti vraćene oblasti nekadašnjeg [[Kosovski vilajet|Kosovskog vilajeta]] naseljene Albancima, a podijeljene između Srbije, Makedonije i Crne Gore.<ref name="Bogdanović"/>
Jugoslavenska vlast je na zahtjeve albanskih studenata odgovorila slanjem [[JNA]], što je predstavljalo prvu masovnu upotrebu vojske protiv demonstranata u povijesti SFRJ.<ref name="Bebler"/> U neredima koji su uslijedili, ubijeno je, prema nekim podacima, više desetina ljudi, uglavnom albanskih učenika i studenata, što je tadašnji režim prikrio od javnosti.<ref name="Bebler"/> Prema službenoj verziji, poginulo je 11 osoba, dok ih je uhićeno 4200. Na Osmom kongresu [[Partija rada Albanije|Partije rada Albanije]], koji je održan od 1. do 8. studenog 1981. godine, [[Albanija|albansko]] rukovodstvo je pružilo jaku podršku borbi Albanaca na SAP Kosovu i zauzelo jako oštar stav u osudi jugoslavenske politike prema albanskoj manjini u SFR Jugoslaviji.
Nakon krvavog gušenja albanskih prosvjeda, nastali su mnogi problemi, pogoršani su politički odnosi na Kosovu i došlo je do mržnje prema JNA.<ref>[http://www.vreme.com/arhiva_html/489/11.html Branko Mamula: “Slučaj Jugoslavija”]{{sr icon}}</ref> Uvedena je neka vrsta vojne uprave nad Kosovom, a armija od tada ima ključnu političku ulogu.<ref name="Nosov"/> Na Kosovu je nastala čistka, počevši od sveučilišta.<ref name="Nosov"/> Idućih godina kosovski Albanci su bili izloženi represiji i masovnim uhićenjima.<ref name="Nosov"/> [[Narodna milicija|Milicija]] je upadala u njihove kuće tražeći oružje, privodila ih bez naloga i često mimoilazila legalnu proceduru. Od 1981. do 1988. godine kroz policijsku i sudsku obradu prošlo je oko 600.000 ljudi, što je više od trećine stanovništva Kosova.<ref name="Nosov"/> Od toga je 22 tisuće osuđeno na dugogodišnje zatvorske kazne, a većina njih zbog verbalnog delikta, odnosno uzvikivanja parola kao što je “Kosovo Republika”.<ref name="Nosov"/> Veliki broj mladih ljudi, uglavnom studentske populacije, tih godina su napustili Kosovo i otišli u zapadnu Europu.<ref name="Nosov"/>
Line 159 ⟶ 157:
Nakon kosovskih nemira, u Srbiji započinje organizirana propaganda o [[genocid]]u nad Srbima na Kosovu (krivotvore se izvješća o silovanju Srpkinja, iseljavanju Srba i sl).<ref name="Nosov">[http://www.yihr.org/uploads/publications/eng/11.pdf Andrej Nosov, Nasilna društva u tranziciji]</ref> Srpski nacionalisti iseljavanje Srba sa Kosova prikazuju kao rezultat pritiska i uzimaju kao dokaz da Albanci, ne samo da imaju autonomiju, već da Srbima čine ogromnu nepravdu u vlastitoj državi.<ref name="Nosov"/> U širenju [[Albanofobija u Srbiji|protu-albanskih osjećaja]] veliku ulogu je igrala i [[Srpska pravoslavna crkva]].<ref>[http://www.google.com/search?hl=en&lr=&safe=off&num=50&q=%22%C5%A1iptari%22+site%3Ahttp%3A%2F%2Fwww.pravoslavlje.rs&aq=f&oq=&aqi= Upotreba izraza „Šiptari“ na stranici SPC]</ref>
Sredinom [[1980-ih]], [[govor mržnje]] u srpskim medijima koncentrira se na Albance.<ref>[http://www.pravdautranziciji.com/pages/article.php?id=1756 Mr Nidžara Ahmetašević, Rat riječima i slikama]{{sr icon}}</ref> Uz albansko ime su od sredine 1980-ih korištene riječi “genocid”, “zulum”, “razbojništvo”, “silovanje”, čime je spominjanje Albanaca i u privatnom govoru steklo negativnu konotaciju.<ref name="Milosavljević">[http://www.pescanik.net/content/view/125/105/ Olivera Milosavljević: Stereotipi srpskih intelektualaca 20. stoljeća o „nama“ i „drugima“] {{sr icon}}</ref> [[1985]]. godine je objavljena [[Knjiga o Kosovu]] srpskog povjesničara [[Dimitrije Bogdanović|Dimitrija Bogdanovića]] čija je osnovna teza da Albanci provode “planski genocid” nad Srbima, a odlikuje je negativni naboj prema Albancima.<ref name="Milosavljević"/> [[1986]]. godine je objavljen utjecajni [[Memorandum SANU]], koji [[Prosvjedi na Kosovu 1981.|demonstracije Albanaca na Kosovu 1981. godine]] naziva „neofašističkom agresijom“<ref>[http://www.pescanik.net/images/stories/pdf/memo/memorandum_sanu.pdf Memorandum SANU] {{sr icon}}</ref> i navodi da se na Kosovu i Metohiji provodi „fizički, politički, pravni i kulturni [[genocid]] nad srpskim stanovništvom“.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/Memorandum_SANU Memorandum SANU]</ref> Ovaj Memorandum je stručna komisija [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] nekoliko godina kasnije ocijenila kao „sredstvo širenja antialbanskih osjećaja“.<ref name="UN-1">[http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ANX/IV.htm#II-II Politika stvaranja Velike Srbije (Izvješće Ujedinjenih naroda)]</ref>
== Miloševićevo razdoblje ==
Line 194 ⟶ 192:
{{glavni |NATO-ovo bombardiranje SRJ}}
[[15. siječnja]] [[1999.]] dogodio se [[Masakr u Račku]] u kojem su srpske snage ubile 45 Albanaca<ref name="asseen">''[http://www.osce.org/item/17755.html?ch=513 Kosovo/Kosova: As Seen, As Told]'', "Part V: The Municipalities - Stimlje/Shtime", OSCE, 1999</ref>. [[Vijeće sigurnosti UN-a]] osudilo je masakr,<ref>[http://www.un.org/News/Press/docs/1999/19990119.sc6628.html
Dužnosnici [[NATO]]-a zaprijetili su vojnom intervencijom ukoliko se srpska vojska ne povuče s Kosova i ne dopusti raspoređivanje mirovnih snaga. Milošević je odbio, što je dovelo do [[NATO]]-ovog [[Bombardiranje SRJ 1999.|bombardiranja SRJ]], koje je trajalo od [[22. ožujka]] do [[11. lipnja]] 1999. Nakon tri mjeseca bombardiranja Milošević je prihvatio povlačanje vojske i ulazak [[KFOR]]-a na Kosovo.
Oko 750.000 protjeranih Albanaca moglo se potom vratiti natrag na Kosovo, ali je oko 100.000 Srba napustilo to područje<ref>{{cite news |title=Flashback to Kosovo's War
== Protektorat UN ==
Line 217 ⟶ 215:
Nemiri na Kosovu izazvali su reakcije srpskih ekstremista u Srbiji. U [[Beograd]]u i [[Niš]]u su zapaljene [[džamija|džamije]], dok je u [[Novi Sad|Novom Sadu]] vandalizirana imovina muslimana (Albanaca, Turaka, Goranaca, Bošnjaka).
=== Pregovori o statusu Kosova ===
Pregovori o statusu Kosova počeli su u veljači [[2006]]. godine. Međunarodni posrednik [[Marti Ahtisari]] predstavio je plan o "nadziranoj neovisnosti", koji je srpska strana odbila, a albanska prihvatila. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja SAD-a i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]] za usvojanjem nove rezolucije u Vijeću sigurnosti, zbog [[Rusija|ruske]] prijetnje vetom, započeli su novi pregovori u kojima su posredovali predstavnici [[Europska unija|Europske unije]] [[Wolfgang Ischinger]], [[Rusija|Rusije]] [[Aleksandar Bocan-Harčenko]] i [[Sjedinjene Države|Sjedinjenih Država]] [[Frank Wisner]]. Pregovori su okončani neuspješno [[28.
Srpska strana je tokom tih pregovora predlagala da status Kosova bude reguliran poput statusa [[Hongkong]]a u [[Narodna Republika Kina|Kini]] ili [[Alandski otoci|Alandskih otoka]] u [[Finska|Finskoj]], ali su izaslanstva kosovskih Albanaca odbacile svaki prijedlog koji bi ostavljao Kosovo u sastavu Srbije.
Line 226 ⟶ 225:
{{glavni|Međunarodno priznanje Kosova|l1=Međunarodna reakcija na proglašenje nezavisnosti Kosova}}
Skupština Kosova je [[17. veljače]] [[2008.]] jednoglasno proglasila neovisnost Kosova glasovima svih 109 prisutnih zastupnika<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/7249034.stm|title=Kosovo MPs proclaim independence| publisher=BBC|date=
== Izvori ==
Line 232 ⟶ 231:
== Literatura ==
*
*
*
*
* [[Ljubodrag Dimić]] i [[Đorđe Borozan]], ''Jugoslovenska država i Albanci'', Službeni list SRJ, Beograd, [[1998]].
* [[Miranda Vickers]], ''Between Serb and Albanian: A History of Kosovo'', Columbia University Press, New York, [[1998]].
* Genfer, ''Der Kosovo-Konflikt'', Munich: Wieser, [[2000]].
* [[Vojćeh Ščepanjski]], ''Lokalni albansko-srpski sukobi u razdoblju 1881-1912: Pokušaj nove tipološke karakteristike''. Prilozi, 37, Sarajevo, [[2008]], str. 45-74.
==Vidi još==
| |||