Filip V., španjolski kralj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 40:
Naslijedio je španjolsko prijestolje nakon smrti [[Karlo II., kralj Španjolske|Karla II.]], posljednjeg vladara iz kuće [[Habsburg]] na španjolskom prijestolju, koji nije imao potomaka. Karlo II. imenovao ga je [[1700]]. u oporuci svojim nasljednikom, te je tako postao prvi vladar iz dinastije [[Bourbon]] na španjolskom prijestolju i utemeljitelj njezine španjolske loze. U oporuci je također stajao uvjet da se španjolska dinastija ne smije spojiti s francuskom. [[1701]]. Prisegnuo je za španjolskog kralja pred kastiljskim ''Cortesom''.
Ovo imenovanje nije se svidjelo [[Austrija|Austriji]] koja je smatrala da nadvojvoda Karlo, sin cara Leopolda, ima više prava na prijestolje. To je doveo do sukoba francuskog kralja Luja XIV., austrijskog cara i država saveznica obiju strana. Ovaj rat, poznat i kao [[Rat za španjolsku baštinu]] (1701.-1714.), završio je s Ugovorima iz Utrechta [[1713]]., kojim je Filip V. priznat za španjolskog kralja, ali za uzvrat je Španjolska izgubila posjede u Italiji, Nizozemskoj, izgubila je Menorcu, [[Gibraltar]] koji je prisvojila [[Velika Britanija]], te je [[Portugal]]u prepustila koloniju Sacramento.
Do sredine drugog desetljeća [[18. stoljeće|18. stoljeća]], politika Filipa V. bila je obilježena snažnim francuskim utjecajem. Za njegova vadanja započela je kulturna obnova Španjolske, razvoj znanosti, književnosti, filozofije, umjetnosti, politike, religije i ekonomije. [[1712]]. iako nije završio Rat za španjolsku baštinu, utemeljena je Nacionalna biblioteka, godinu dana kasnije Akademija za jezik, te kasnije medicinska akademija, povijesna, itd, sve one kao imitacija francuske Akademije.
Redak 50:
U siječnju [[1724]]. Filip V. iznenada je abdicirao u korist svoga sina [[Luj I., kralj Španjolske|Ludvika I.]], prvorođenca iz svog prvog braka sa Mariom Luisom Savojskom, međutim nakon prerane smrti Ludvika I. (vladao je samo sedam mjeseci), u kolovozu se iste godine vratio na prijestolje.
Savez s Francuskom doveo je do toga da je španjolska vojska pomogla francuskoj u ratovima za poljsku i [[Austrijski nasljedni rat|austrijsku baštinu]].
S vremenom je Filip postao sve više podložan živčanim poremećajima i nesposobniji za obnašanje vladarskih dužnosti. Uglavnom se bavio lovom, molitvama i glazbom. Državnu politiku je vodila uglavnom njegova supruga Elizabeta Farnse, koja je [[1714]]. stekla za svoja dva sina, Karla i Filipa, Napuljsko Kraljevstvo i Parmu. Karlo je kasnije postao [[Karlo III., kralj Španjolske|Karlo III.]], španjolski kralj.
| |||