Ivica Račan: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Dodani linkovi |
m prepisano, rev. Inačica od 16:56, 21. siječnja 2016. |
||
Redak 20:
|mandat_kraj=[[23. prosinca]] [[2003.]]
|čin2 =
|mandat_start2 = [[
|mandat_kraj2 = [[
|podpredsjednik2 =
|podpremijer2 =
|zamjenik2 =
|premijer2 =
|
|prethodnik2 =
|nasljednik2 =
|vjera=
}}
'''Ivica Račan''' ([[Ebersbach]], [[24. veljače]] [[1944.]] - [[Zagreb]], [[29. travnja]] [[2007.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] političar, [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]] od [[27. siječnja]] [[2000.]] do [[23. prosinca]] [[2003.]] godine.
== Mladost ==
Line 65 ⟶ 48:
=== Školovanje ===
U školi je Račan bio osrednji učenik. U [[Savez komunista Hrvatske]] učlanio se 1959. Nakon završene srednje škole pokušao se upisati na [[Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu|Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu]] jer je želio biti glumac, no kako nije prošao prijemni ispit upisao se na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]]. Zaposlen je 1967. u Institutu za društvena istraživanja kao znanstveni suradnik. Diplomirao je 1970., nakon čega je bio zadužen za ideološki rad u organizaciju SKH u zagrebačkoj općini Centar.<ref name=Vecernji/>
== Politička djelatnost ==
Line 77 ⟶ 60:
=== Prvi višestranački izbori i oporbeno djelovanje ===
[[Slika:Racan & Wolfowitz.jpg|minijatura|desno|250px|Račan sa zamjenikom američkog ministra obrane [[Paul Wolfowitz|Paulom Wolfowitzem]], [[7. lipnja]] [[2002.]]]]
[[10. prosinca]] [[1989.]] SKH donosi odluku o raspisivanju izbora na svim razinama koji se održavaju u [[Travanj|travnju]] i [[Svibanj|svibnju]] [[1990.]] godine. Na njima pobjeđuje [[Hrvatska demokratska zajednica]], a SKH sa oko 35% glasova osvaja 72 zastupnička mjesta u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]]. SKH mirno predaje vlast HDZ-u.
Line 109 ⟶ 88:
Nasuprot ovoj, možda zastarjeloj, povoljnoj ocjeni Račanova političkog suparnika o Račanu nalaze se novije, oprečne ocjene, prva o nečinjenju odnosno dopuštanju oduzimanja oružja Teritorijalne obrane Hrvatske, kad je između dva kruga prvih demokratskih izbora u tadašnjoj SFRJ 1990. SKH-SDP predala JNA oružje Teritorijalne obrane temeljem odluke koju je donio Generalštab JNA, tj. potpisao je ratni zločinac Blagoje Adžić.<ref>[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2242009/domrat.asp "Izvješće Komande 32. korpusa OS SFRJ Komandi 5. vojne oblasti", prezentacija dokumenta od 18.5.1990. na mrežnim stranicama časopisa "Hrvatski vojnik"], pristupljeno 27.1.2013.</ref> ''"To je bila velika količina pješačkog, protuoklopnog i protuzračnog oružja, te lako topništvo. Tim oružjem se moglo naoružati na desetine tisuća ljudi i bitno olakšati obrana Hrvatske. Za razliku od SKH-SDP, Savez komunista Slovenije odbio je predati oružje slovenskog naroda u ruke JNA odlučnim odbijanjem i organiziranjem otpora neprijatelju."''<ref>[http://narod.hr/hrvatska/palo-veliko-skladiste-oruzja-jamadol-kod-karlovca-u-ruke-hrvatske-vojske Palo veliko skladište oružja Jamadol kod Karlovca u ruke Hrvatske vojske], objavljeno 5. studenoga 2014., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
Odgovornost Račanu eksplicitno pripisuje [[Andrija Hebrang (sin)|Andrija Hebrang]]: ''"Ivica Račan je izručio 200.000 komada oružja JNA jer se to od njega tako tražilo iz Beograda, iako se isto tražilo i od Slovenaca, ali oni su to odbili učiniti. Tako je razoružao hrvatski narod i predao agresoru oružje koje je pripadalo nama, a koje su platili hrvatski porezni obveznici."''<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/230958/Default.aspx Hebrang u Splitu promovirao knjigu: Račan i Budimir pomogli su agresoru], Saša Ljubičić, objavljeno 20. prosinca 2013., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
Oštrije su ocjene koje iznosi Tihomir Dujmović: ''"U ovom trenutku razvidno je da se u samom vrhu hrvatske komunističke partije prije svake egzekucije davalo suglasnost da se nekome sjekirom razbije lubanja. Na čelu tog tijela je stajao Ivica Račan od 1972. do 1980. Bude li se na suđenju Perkoviću rasvijetlila ta priča kako se partija držala u tim pitanjima – to će označiti notu pisanja potpuno nove povijesti jer ne možemo čovjeka koji je davao odobrenja za udbaške likvidacije zvati čovjekom moderne hrvatske demokracije, kako ljevica zove Ivicu Račana."''<ref>[http://narod.hr/hrvatska/intervju-tihomir-dujmovic Tihomir Dujmović: djeca ne moraju odgovarati za grijehe očeva, no bi li Ivo Josipović bio predsjednik da mu je otac bio domobranski ili ustaški časnik?], Davorka Gašparović, objavljeno 21. listopada 2014., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
Nakon Tuđmanove smrti počela je [[detuđmanizacija]], [[Stjepan Mesić|Mesić]] je nakon otvorenog pisma u kojem upozoravaju na kriminalizaciju Domovinskog rata smijenio 7 aktivnih generala.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000930/novosti.htm U "prisilnu" mirovinu upućeni su admiral Davorin Domazet Lošo, general bojnik Mirko Norac, general pukovnik Krešimir Ćosić, general pukovnik Ante Gotovina, general bojnik Damir Krstičević, general bojnik Ivan Kapular, general bojnik Milenko Filipović i to odlukom Vrhovnog zapovjednika, Predsjednika države koja se temelji na Ustavu, te Zakonu o službi u Oružanim snagama], objavljeno 30. rujna 2000., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
Mesićevu rabotu dovršio je Račan, ''"Tuđmanovu pomirbu uništio je najprije Stipe Mesić onim nevjerojatnim izbacivanjem desetak najvažnijih generala Hrvatske vojske iz same vojske, nakon toga su bivši oficiri JNA potpuno preuzeli kontrolu nad vojskom i to traje do danas. Potom je Račan uništio [[HIS]] u onoj besramnoj akciji uništenja obavještajnog sustava koji je tek uhvatio nešto korijena i počeo se odmicati od starih udbaških kadrova. Račan je proces vratio na početak, a povratak starih udbaša u obavještajnu strukturu je nakon toga bio opća pojava. Rušenjem [[Vjesnik]]a, onakvom suspektnom prodajom Večernjeg lista i izbacivanjem nekoliko desetina novinara hrvatske provenijencije s HTV-a Račan je najveći dio medija stavio pod izravnu kontrolu, danas je ta situacija još gora. Biranim pravosudnim akcijama uglavnom su tajkuni desne provenijencije završavali u zatvoru, a sada sa predstečajnim nagodbama još je jednom i u ideološkom kontekstu temeljito pročišćena gospodarska scena. Kad je ova vlast još i ukinula pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu, to je bio znak da su i tamo izvjesili svoju zastavu i da je uništen i zadnji simbol Tuđmanove pomirbe."''<ref>[http://www.hkv.hr/razgovori/18865-t-dujmovic-kljucno-je-pitanje-tko-moze-pobijediti-josipovica-i-sdp.html Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem], Davor Dijanović, objavljeno 6. studenoga 2014., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
|