Pavao I. Šubić Bribirski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m →Dinastičke borbe i uspon Bribirskih: naslov totius sclavoniae |
||
Redak 57:
Godine [[1290]]. umire kralj [[Ladislav IV. Kumanac|Ladislav IV.]] bez muškog potomka i počinju dugotrajne borbe arpadovske i anžuvinske dinastije za ugarsko prijestolje.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 315.</ref> Pravo na [[Kruna sv. Stjepana|krunu sv. Stjepana]] istaknuli su ''Andrija'', podrijetlom [[Venecija|Mlečanin]], navodni potomak dinastije Arpadovića u muškoj lozi i [[Karlo Martel]] iz dinastije Anžuvinaca, potomak Arpadovića po ženskoj liniji. Vlast nominalno preuzima [[Andrija III. Mlečanin]], no ne uspijeva je učvrstiti zbog jake opozicije i nemogućnosti da u potpunosti dokaže svoje baštinsko pravo.<ref>Povijest Hrvata - srednji vijek, str. 214.</ref> <ref>Šišić, F., str. 205.</ref>
Budući da je i Andriji III. i [[Napulj|napuljskom dvoru]] trebala podrška knezova Bribirskih, stali su ih pridobivati na razne načine, nudeći im povlastice. Tako je napuljski kralj Karlo II. u ime sina Karla Martela, darovao banu Pavlu u [[kolovoz]]u [[1292]]. čitavu Hrvatsku od [[Petrova gora|Gvozda]] do Huma s nasljednim pravom i podčinio mu sve velikaše i plemiće na tom području<ref>Šišić, F., str. 205.-206.</ref>, a zajamčio mu je i ovlasti nad dalmatinskim gradovima Splitom, Trogirom, Šibenikom, [[Nin]]om i Omišem. Slijedeće godine, kralj Andrija III. darovao je Pavlu i njegovom rodu čitavu hrvatsko-dalmatinsku banovinu i nasljedno bansko dostojanstvo. Međutim, kralj je ujedno zatražio da Bribirci priznaju njegovu majku Tomasinu Morosini za ''herceginju čitave Slavonije'' (područja od Dunava i Drave do mora), što je Pavao odbio prihvatiti<ref>Povijest Hrvata - srednji vijek, str. 216.</ref> te je [[1293]]. titulu primorskog bana zamijenio titulom "bana Hrvata" ([[latinski jezik|lat.]] ''banus Croatorum'').
U međuvremenu, [[1295]]. godine umro je anžuvinski pretendent na hrvatsko-ugarsko prijestolje, Karlo Martel, a novim baštinikom njegovih prava postaje njegov sin [[Karlo I. Robert|Karlo Robert]].
| |||