Slavonska vojna krajina: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Bilogora i Čazma su u Hrvatskoj vojnoj granici, ne u slavonskoj... |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 7:
1538. se je godine povećala obrambena snaga Hrvatske. Iz Bosne su generalu kraljevih pomoćnih snaga [[Nikola Jurišić|Nikoli Jurišiću]] poručili mnogi „Vlasi", da žele uskočiti ispod vlasti turske. Većina ovih Vlaha bila je katoličke, a manjina grčko-istočne vjere. Hrvatsko-ugarski kralj [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand I.]] dopustio je po savjetu Jurišićevu da se ovi Vlasi nastane po [[Bilogora|Bilogori]] i uz pritoke [[Čazma|Čazme]], odakle su Turci g. 1532. odvukli narod hrvatski. Na prijedlog Jurišićev izdade kralj [[5. rujna]] [[1538.]] u Linču novim stanovnicima Hrvatske posebna [[privilegij]]a. [[Vlasi]] će kroz 20 godina biti oprošteni od svakoga [[porez]]a; no zato moraju ići u boj na Turke, kadgod to od njih zatraži kralj ili vojvoda njegov. Vlasi dakle ne će biti kmetovi, nego vojnici, koji u mirno doba obradjuju polja i timare stada svoja. To je bio zametak krajine u Hrvatskoj.<ref>[[Rudolf Horvat]]: [[:s:Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Ban_Petar_Keglević|Povijest Hrvatske]]</ref>
Usporedno s napredovanjem Osmanlija pojedini su [[plemići]] kralju davali svoje utvrde. Sredinom 16. stoljeća je stvoren sustav utvrda uz granicu s Osmanskim Carstvom između rijeka Drave i Save. Taj se sustav utvrda naziva [[Vojna krajina]] Pogranične utvrde su u 16. stoljeću financirali kralj, staleži pokrajine Štajerske (glavni grad [[Graz]]) i Hrvatsko-slavonski sabor (Hrvatski [[sabor]]). Taj obrambeni sustav utvrda zovemo Slavonska vojna krajina. Kasnije je, u 17. stoljeću, prozvan [[Varaždinski generalat]] (po utvrdi [[Varaždin]] koje je od [[1595.]] godine bila sjedište generala, do [[1595.]] i od [[1731.]] do [[1765.]] sjedište generala je utvrda [[Koprivnica]]). Sastojala se od tri kapetanije sa središtima: [[Koprivnička kapetanija|Koprivnica]], [[Križevačka kapetanija|Križevci]] i [[Ivanićka kapetanija|Ivanić]] ([[Ivanić Grad]]), a krajem 16. stoljeća je osnovana i kapetanija [[Đurđevac]]. Vojska u njima se sastojala od njemačkih vojnika, husara i haramija. Njemački vojnici su bili smješteni u Varaždinu, Koprivnici, Đurđevcu, Križevcima, Čazmi i Ivaniću, husari u Koprivnici, Križevcima i Ivaniću, a [[
Početkom 17. stoljeća je započela obnova naseljenosti u najzapadnijem dijelu Slavonske vojne krajine koje su započeli pravoslavni [[Vlasi]]. U Slavonskoj vojnoj krajini su osnivali svoja sela. Vlasi su imali posebne povlastice u Osmanskom Carstvu jer su plaćali manji porez. Posebno je značajno njihovo doseljavanje na prostore koje su opustošili Osmanlije. Oni su u Osmanskom Carstvu počeli gubiti zasebni položaj, a gubljenjem povlastica opadala je njihova odanost Osmanlijama. Najvažnije povlastice im je dao kralj [[Ferdinand II., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand II.]] [[1630.]] godine potpisavši Vlaške statute ([[Statuta Valachorum]]) koji su vrijedili za svako selo između Drave i Save koje je imalo vlaško stanovništvo. Vlasi su dobili slobodno upravljanje zemljišnim posjedom uz zamjenu za vojnu službu, a organizirali su vlastitu samoupravu u civilnim poslovima. Oni su postali slobodni seljaci i vojnici.
Vlaškim statutima je započeo proces pretvaranja Slavonske vojne krajine iz sustava utvrda u zaseban teritorij. Time je omogućen postupni proces nezakonitog izdvajanja Slavonske vojne krajine izvan jurisdikcije Hrvatsko-slavonskog sabora i bana. Sjevernu, južnu i istočnu granicu Slavonske krajine su činili teritoriji pod upravom Osmanskog Carstva.
Na granici Slavonske vojne krajine i civilnog dijela područja pod jurisdikcijom hrvatsko-slavonskog sabora i bana javio se poseban sloj seljaka i vojnika. U težnji da u pusta sela svojih posjeda privuku nove seljake feudalci su im nudili i davali slobodnjačke povlastice u zamjenu za vojnu službu. Za razliku od Vlaha oni nisu bili slobodni seljaci. Oni su, jednako kao i kmetovi, bili podložnici vlastelina. Živjeli su u više sela između rijeka Save i Drave.
| |||