Inačica od 15. prosinca 2014. u 22:21 uredi Kubura (razgovor \| doprinosi) 155.232 edits veliko slovo ← Starija izmjena		Inačica od 4. srpnja 2016. u 10:12 uredi ukloni ovu izmjenu Calapone (razgovor \| doprinosi) 1.045 edits →‎Kraljevina SHS/Jugoslavija Novija izmjena →
Redak 81: Usprkos tome, razumijevao je probleme do kojih dolazi u Hrvatskoj i pokazao da se ne slaže s despotskim postupcima režima. Godine [[1920]]. objavio knjižicu ''Za bolju budućnost naše Kraljevine (Razvitak prilika u Hrvatskoj)'', a zatim i članak ''Prilike u Hrvatskoj'' u časopisu ''[[Nova Evropa (časopis)\|Nova Evropa]]'' [[1921]]. Objašnjava uzroke i povode nezadovoljstva u Hrvatskoj naspram centralizma i monarhije. Upozorava da se vojska u Hrvatskoj ponaša kao okupacijska sila (vojni sudovi nadležni su, odlukom regenta [[Aleksandar I. Karađorđević\|Aleksandra]] za suđenje civilima u nizu slučajeva), a s druge strane se promovira kao osloboditeljica, iako je do stupanja Hrvatske u Kraljevinu SHS došlo sporazumom, a ne osvajanjem. Ukazuje na mnoge konkretne primjene nepravde i nasilja. Primjerice, kada je u ožujku [[1919]]. raspisan državni zajam, za bonove plaćene u srpskim dinarima određena je kamata od šest, a za one plaćene austrijskim krunama četiri posto. Veliko nezadovoljstvo vladalo je omjerom zamjene krune u dinar, koji su Hrvati smatrali krajnje nepovoljnim. (O tim ekonomskim temama najviše je pisao [[Rudolf Bićanić]]. Tek mnogo kasnije će [[Svetozar Pribićević]], koji je u to doba jedan od prvih ljudi režima i ministar unutrašnjih poslova, napisati da su i Srbi [[prečani]] bili tim mjerama jednako pogođeni kao i Hrvati.) Umjesto da se potrudi smanjiti nezadovoljstvo vlada koristi silu protiv nezadovoljnika (vojska i [[žandarmerija]]), a ovi često postupaju posve proizvoljno. Žestoko nezadovoljstvo izazvalo je ~~batinjanje~~batinanje seljaka koje je [[Vojska Kraljevine Srbije\|srpska vojska]] koristila kao sredstvo suzbijanja seljačkih nemira; batinjanje je u Hrvatskoj odlukom Hrvatskog sabora bilo već 50-ak godina zabranjeno.<ref>Janjatović, str. 15 i dalje</ref> Rojc je bio posve privržen novoj državi, ali se suprotstavljao vladavini sile i zalagao za pravna načela, kakva je nekada [[Austro-Ugarska]] poštovala. Tako se npr. založio i protiv progona legalno izabranih [[Komunistička partija Jugoslavije\|komunističkih]] gradskih zastupnika u Zagrebu, koji su [[1920]]. godine odbili položiti prisegu kralju [[Petar I. Karađorđević\|Petru I. Karađorđeviću]].<ref>Janjatović, str. 176</ref>

Milan Rojc: razlika između inačica