Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima: razlika između inačica

'''Kraljevina Hrvatska''' (također i '''Banska Hrvatska''') došla je pod [[Habsburg|habsburšku]] [[vlast]] nakon rasula [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|hrvatsko-ugarskog kraljevstva]] kad je [[1. siječnja]] [[1527.]] hrvatski [[sabor u Cetinu]] samostalno izabrao [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda Habsburškog]] za hrvatskog kralja. Već svedena na "ostatke ostataka", Kraljevina Hrvatska je mukotrpnim borbama s [[Osmanlije|Osmanlijama]] vraćala svoj teritorij, da bi mirovnim sporazumima [[1699.]] i [[1718.]] izbila na današnje granice. Međutim, protivno starim obećanjima, bečki je dvor oslobođene krajeve Kraljevine Hrvatske uključivao u [[Vojna krajina|vojne krajine]], a ne pod vlast hrvatskoghrvatskoga [[ban]]a i [[sabor]]a. Vlast [[Marija Terezija Austrijska|Marije Terezije]] donosi određena poboljšanja hrvatskog položaja, ali i nove ratove. Već od kraja [[18. stoljeće|18. stoljeća]] Hrvatska je prisiljena boriti se za svoju samobitnost prema [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]]. [[Hrvatski narodni preporod]] i proces stvaranja moderne nacije kulminirali su [[Hrvatska u Revoluciji 1848.|hrvatsko-mađarskim ratom]] pod [[Jelačić]]evim vodstvom 1848./9., nakon kojeg su uslijedile teške godine [[Bachov apsolutizam|Bachova apsolutizma]]. Obnovom parlamentarizma Kraljevina Hrvatska je polako gradila moderni politički život te je sklapanjem [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Nagodbe]] s Ugarskom [[1868.]] ušla u novu državno-pravnu eru.

Umjesto naklonosti [[Habsburg|bečkog dvora]], banskoj Hrvatskoj je [[Bachov apsolutizam|Bachovim apsolutizmom]] (1850.- – 1859.) ukinuta autonomija i raspušten Sabor. Hrvatska trobojnica je zabranjena, a uvedena je crveno-bijela zastava tzv. "boja kraljevine" (njem. ''Landesfarben''). 1860. [[Listopadska diploma|listopadskom diplomom]] car je vratio ustavnost, a sazvan je i novi saziv sabora. Razvija se živa politička aktivnost, osnivaju se stranke i pišu se programi. [[Hrvatski sabor 1861.|Sabor je 1861.]], raspravljajući o državnopravnim odnosima s Austrijom i Ugarskom, zakonskim člankom 42. [[Ugarska|Ugarskoj]] ponudio državnu zajednicu uz uvjet načelne ravnopravnosti, priznanja hrvatskih povijesnih teritorija i hrvatske autonomije. Upravo kad je [[Hrvatski sabor 1865. – 1867.|novi saziv sabora]] ponudio caru vezivanje Hrvatske uz Austriju, preustroj monarhije prekinuo je [[Austrijsko-pruski rat|rat Austrije s Pruskom i Italijom]]. Poraz [[1866.]] oslabio je [[Austrijsko Carstvo|Austriju]] te je bila prisiljena podijeliti suverenitet u monarhiji [[Austro-ugarska nagodba|nagodbom s Ugarskom]] 1867., koja je podijelila hrvatski nacionalni prostor i ostavila Hrvatskoj kao jedinu opciju dogovor s Ugarskom. Austro-ugarska nagodba kao dogovor bez Hrvata bolno je odjeknula u Hrvatskoj. Hrvatski je sabor u znak prosvjeda odbio poslati izaslanstvo Kraljevine na krunidbu [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] u Budimpešti 1867. kao ugarskog (time i hrvatskog) kralja s obrazloženjem da Kraljevina Hrvatska nije podanik ugarskog kralja.