Austrijsko Carstvo: razlika između inačica

Kad je [[11. kolovoza]] [[1804.]] car Svetog Rimskog Carstva Franjo II. uzeo naslov cara Austrije kao Franjo I., njegovo se carstvo protezalo od sjevera današnje [[Italija|Italije]] do [[Nizozemska|Nizozemske]], te od današnje [[Poljska|Poljske]] do [[Hrvatska|Hrvatske]]. U granicama carstva živjelo je 6,500.000 [[Nijemci|Nijemaca]], 3,360.000 [[Česi|Čeha]], 2,000.000 [[Valonci|Valonaca]] i [[Flamanci|Flamanaca]], 1,000.000 [[Poljaci|Poljaka]], 900.000 [[Hrvati|Hrvata]], 700.000 [[Srbi|Srba]], 700.000 [[Slovenci|Slovenaca]] i brojne manje narodnosti. Car je i dalje zadržavao naslov kralja Ugarske, Češke, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Carstvo je ustrojeno u [[centralizam|centralističkom]] obliku, premda su ugarske zemlje imale poseban položaj s vlastitim saborom, a poseban je položaj imao i [[Tirol]]. Područje [[zemlje Krune sv. Stjepana|ugarskih zemalja]] uključeno je konačno u sastav Austrijskog Carstva nakon gušenja [[revolucija 1848.-1849.|revolucije 1848.-1849.]] Hrvatska je takozvanom nagodbom, austro- ugarskom od 1867 i hrvatskom- ugarskom od 1868 umnogome potpali pod vlast Budimpešte. Austro- ugarskom nagodbom od 1867, zaključenom sa feudalnim vlastodršcima Mađarske, Beč je, ne vodeći računa o državno-pravnom položaju Hrvatske, ovu izručio Mađarskoj, a posle toga Hrvatski sabor primio hrvatsko- ugarsku nagodbu i time dao izvršnu i zakonodavnu vlast kao "zajedničke poslove" Mađarskoj. Time je od ukupnih prihoda Slovenije i Hrvatske 56% isao Budimpeštu, pa je time dato pravo na finansije Mađarskim feudalcima.