Bas-gitara: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sitnica |
m sitno using AWB |
||
Redak 12:
| color = #eeaa11
}}
Električna '''bas-gitara''' (također zvana '''''električni bas''''' ili '''''bas''''') je električno pojačan žičani instrument koji se svira prstima ili trzalicom. Izgled basa je sličan [[Električna gitara|električnoj gitari]], ali ima veće tijelo, duži vrat i duljinu tijela, i obično četiri žice naštimane oktavu niže.
Od 1950-ih električni bas je zamijenio [[kontrabas]] u popularnoj [[glazba|glazbi]]. Bas se obično koristi za sviranje niskih bas dionica u popularnoj glazbi i [[jazz]]u. Električni bas se također koristi kao solo instrument u [[jazz]], [[jazz fuzija]], [[Latino]] i [[funk]] stilovima.
==Povijest==
Redak 20:
===Razvoj 1930-ih i 1940-ih===
[[Datoteka:Paul tutmarc.jpg|minijatura|desno|100px| Izumitelj glazbenih instrumenata Paul Tutmarc snimljen ispred svoje trgovine u Seattleu, u američkoj državi Washington.]]
[[Izumitelj]] [[glazbeni instrumenti|glazbenih instrumenata]] [[Paul Tutmarc]] razvio je
I Tutmarcov sin Bud se [[1947.]] godine ogledao u proizvodnji električnih bas-gitara prezentirajući sličan model pod [[brand]] nazivom Serenader bas. Model mu je na tržište distribuirala [[tvrtka]] L.D. Heater Music Co., iz [[Portland]]a, u [[amerika|američkoj]] [[država|državi]] [[Oregon]]. Ova tvrtka bila je ujedno i prvi veliki, i važniji distributer općenito glazbenih instrumenata na tržište. Unatoč uloženim sredstvima i naporu, izumi obitelji Tutmarc nisu postigli na tržištu bitniji uspjeh.
===Razvoj 1950-ih===
[[Datoteka:Fender Jazz Bass.jpg|minijatura|desno|110px| [[Fender Jazz Bass|Fender Standard Jazz Bass]] (prednji i stražnji pogled).]]
Samouki električar Leo Fender uz pomoć svog zaposlenika Georgea Fullertona razvio je prvi masovno proizvedeni električni bas u '50-ima. Njegov [[Fender Precision Bass]], predstavljen 1951., je postao široko kopirani industrijski standard. Precision Bass (ili "P-bass") je evoluirao iz jednostavnog, nekontuniranog oblika tijela sličnom Telecasteru iz jednog dijela, s četveropolnim jednostrukim [[elektromagnet (glazbala)|elektromagnet]]om, u kontunirani oblik tijela s ugodno zakrivljenim rubovima. Jednostruki (ali dvodjelni) model elktromagneta proizveden je [[1957.]] godine, a sličio je na elektromagnete za električnu [[mandolina|mandolinu]] (također Fenderov proizvod tog vremena). Ovaj novi model bio je spojenih zavojnica u serijski spoj, ali s novinom da su im polovi bili međusobno obrnuti, čime se stvorio učinak kao u dvostrukog elektromagneta.<br>
Tako je "Fender Bass" postao senzacionalni novi glazbeni instrument koji se lako svirao i prenosio kao električna gitara, i koji bi uključen u odgovarajuće [[bas pojačala|pojačalo]] kontrolirano pružio željenu glasnoću i ton.<ref>
Prvi [[basist]]a koji je koristio Fender Bass model bio je [[Monk Montgomery]] na glazbenoj turneji s poznatim američkim [[jaz]] [[vibrafon]]istom, [[udaraljke|udaraljkašem]] i [[klavijaturist]]om [[Lionel Hampton]]om članom poslijeratnog '''velikog orkestra'''.<br> Osim njega tu su još [[Shifty Henry]] i Roy Johnson s [[Louis Jordan]]ovim [[Tympany Five]] jaz sastavom, koji su uz [[Bill Blacku]] basistom [[Elvis Presley]]a uistinu davne [[1957.]] godine bili začetnici u promoviranju Fenderove bas-gitare.
Nakon Fenderova uspjeha, i tvrtka [[Gibson Guitar Corporation|Gibson]] [[1953.]] godine predstavila je svoj Gibson violinski bas, polušuplji model u obliku kratke violine koji je stajao na tankoj metalnoj nozi, i mogao se svirati uspravno, ali i držeći se u rukama vodoravno.<br>
Kasnije, [[1958.]] godine model Gibson preimenovan je u električni bas [[Gibson EB-1]], (model EB-1 je '70-ih godina doživio svoje reizdanje, ali ovaj puta bez tanke metalne noge).<ref>
Gibson je 1958. godine predstavio model EB-2., električnu bas-gitaru također šupljeg tijela izgrađenu od javora, s dvjema tonskim karakteristikama. Model se mogao naći i u Gibsonovu katalogu.<br><ref>[http://www.vintageguitarandbass.com/gibson/bass/EB2.php Gibson EB-2 Bass Guitar].</ref><br>
Tvrtka Gibson je [[1959.]] godine predstavila model [[Gibson EB-0]] električnu bas-gitaru, koja je vrlo slična [[Gibson SG]] električnoj gitari, mada su najraniji primjeri imali oblik tijela kao Les Paul Special s dvostrukim (dolje i gore) izrezom/odrezom (engl. double-cutaway).
[[Datoteka:Gibson eb3 67.jpg|minijatura|desno|80px| [[Gibson EB-3.]]]]
Dok mnogi Fenderovi modeli imaju elektromagnete montirane na poziciji između [[vrat (glazbala)|vrat]]a i [[most (glazbala)|most]]a gitare, mnogi Gibsonovi raniji modeli imaju jedan dvostruki elektromagnet montiran izravno pri vratu gitare. Model EB-3 koji je predstavljen [[1961.]] godine ima također ugrađen "mini" dvostruki elektromagnet na poziciji pri mostu gitare. Sve do [[1963.]] godine, do modela [[Gibson Thunderbird]] s 863,6 [[milimetar|mm]] dužinom skale (razmak između vrha mosta, i vrha na [[Kobilica (glazbala)|kobilici]] gitare). Gibson je do tada proizvodio modele s kraćom dužinom. Ovo je prvi Gibsonov model s dvostrukim elektromagnetima ugrađenih u tradicionalnom položaju, otprilike na pola puta između vrata i mosta gitare. Nakon Fendera, i Gibsona tijekom '50-ih, i manji broj drugih proizvođača odlučio se za proizvodnjom električnih bas-gitara, poput [[Kay Musical Instrument Company]] [[1952.]] godine, i tvrtke [[Danelectro]] [[1956.]] godine.<ref>
Na [[Njemačka|njemačkom]] sajmu "Musikmesse Frankfurt" 1956. godine predstavljen je model [[Höfner 500/1]] kojeg je oslanjajući se na tehniku gradnje violine dizajnirao i napravio poznati graditelj instrumenata, i predstavnik druge generacije poznate obitelji graditelja violina Walter [[Höfner]].<ref>
Ovaj model poznat je po nazivu "Beatle Bass" koristio je popularni engleski [[glazbenik]], [[tekstopisac]] i [[skladatelj]] [[Paul McCartney]].<br>
Tvrtka [[Rickenbacker]] predstavila je [[1957.]] godine svoj model [[Rickenbacker 4000]].<ref>
===Razvoj 1960-ih===
[[Datoteka:Fender Jazz-Bass 1966.jpg|minijatura|desno|80px| Fender Jazz Bass iz 1966. godine.]]
Predstavljen [[1960.]] godine [[Fender Jazz Bass]] je bio poznat kao Deluxe Bass i bio je namijenjen da poprati Jazzmaster gitaru. Jazz Bass (često zvan "J-bass") je imao dva single-coil pickupa, jedan blizu mosta i jedan u poziciji Precision basa, svaki sa zasebnim kontrolama za glasnoću i ton. Vrat Jazz Bass-a je bio uži kod zaglavlja nego u Precision basa (38,1 [[milimetar|mm]] protiv 44,45
Zbog Fenderove dominacije na tržištu, '50-ih i '60-ih godina modeli bas-gitara često su nazivani kratko "Fender basevi".
Tvrtka Gibson je [[1961.]] godine također je predstavila EB-3 model električnu bas-gitaru. Ovaj model je dizajniran s kraćom, 774,7
===Razvoj 1970-ih===
[[Datoteka:70's Fender Jazz Bass.jpg|minijatura|lijevo|80px| Fender Jazz Bass proizveden '70-ih godina.]]
Osnivanjem tvrtke [[Music Man]] od strane [[Tom Walker]]a, [[Forrest White]]a i [[Leo Fender|Lea Fender]]a [[1971.]] godine otpočela je jedna nova era dizajna modela električnih bas-gitari. Pravi predstavnik bio je [[Music Man StingRay]], električna bas-gitara s ugrađenom aktivnom [[Elektronička komponenta|elektronikom]], koja je glazbeniku omogućila puno veću uporabu lepeze tonova, sviranja raznih stilova i [[Glazbeni žanrovi|
1971. godine predstavljen je predložak modela električne bas-gitare koji je proizvela tvrtka [[Alembic Inc]], što je kasnije postalo uvriježeno za "boutique", ili "high-end" modele. U biti radi se o skupim, po mjeri izgrađenim instrumentima koje su koristili samo rijetki glazbenici poput [[Jack Casady]]a, [[Chris Squire]]a i [[Stanley Clarke]]a. Modeli sadržavaju jedinstvene dizajne, ručno izrađene dijelove, komponente i grafitne vratove. I ugrađena elektronika bila je također iznimne kvalitete. Sredinom 1970-ih tvrtka Alembic u suradnji s proizvođačem bas-gitara [[Tobias]] proizvodi bas modele s četiri, i pet [[Žica (glazbala)|žica]], s niskim '''B''' tonom.<br>
Basista [[Anthony Jackson]] je [[1975.]] godine kod poznatog graditelja Carla Thompsona naručio svoju šesterožičnu električnu bas-gitaru s rasponom žica: B0-E1-A1-D2-G2-C3.
===Razvoj 1980-ih i 2000-ih===
[[Datoteka:Steinberger bass.jpg|minijatura|desno|90px| Steinberger model iz ranih '80-ih godina.]]
Početkom [[1980.]] godine dizajneri električnih bas-gitara istraživali su inovativne pristupe u dizajnu. Tako je američki kreator i inovator glazbenih instrumenata [[Ned Steinberger]] prvi puta krajem 1979. godine predstavio električnu bas-gitaru bez glave tijela. Njegov rad se tu nije zaustavio pa je 1980. godine nastavio sa svojim inovacijama koristeći grafit, i drugi novi materijal, da bi [[1984.]] godine predstavio [[TransTrem]] [[Vibrato, sustav za gitaru|vibrato sustav]]. Nedugo potom [[1987.]] godine tvrtka Guild Guitar Corporation predstavila je svoj [[Ashbory bass]], model koji koristi žice proizvedene od silikona. U model je ugrađen piezo-elektromagnet koji detektira vibraciju žice pomoću kristala. Dužina skale je rezmjerno kratka, 457,2
Model je predstavljen kasnih 1980-ih na [[MTV Unplugged]] showu, koji je popularizirao predstavljanje sastava s akustičnim instrumentima, pa i s električnim bas-gitarama, i pripadajućim im pojačalima.<br>
Tijekom [[1990]]-ih godina peterožični modeli zbog niskog B tona postali su iznimno popularni, a s korištenjem u gotovo svim žanrovima glazbe (od metala, do laganih stvari) sve veći broj basista ih je koristio. Čak i prethodno skuplji "boutique" modeli postali su cjenovno dostupniji, i nalazili su sve više zainteresiranih korisnika.<br>
Redak 63:
Ostale radnje na modelu uključuju završni dizajn (završnica), kao što su rezbareni ukrasi na tijelu ili vratu gitare, i završno lakiranje cijelog modela. Sloboda dizajna graditelju pruža odstupanje od klasičnih ideja, pa tako imamo modele bas-gitara s ugrađenim [[mašinice (glazbala)|mašinica]]ma u mostu gitare ("headless bass") poput Steinbergova, ili modela [[Hohner]]ova dizajna koji su izrađeni od laganog [[sintetika|sintetičkog]] materijala. u većine modela modela tijela su izrađena od punog drveta, ali ona također mogu biti i polušuplja što im povećava rezonanciju, a i smanjuje težinu modela. Modeli mogu biti građeni i potpuno šuplji, što će im potpuno promjeniti ton, i sami odjek instrumenta. Upotrba umjetnih materijala (npr., [[BassLab]]a) omogućila je gradnju tijela složenih oblika.<br>
[[Akustična bas-gitara]] obično je opremljena s piezo-elektromagnetom i bas pojačalom.<br>
Glazbenicima su dostupni i ručno rađeni instrumenti koje proizvode visoko kvalificirani graditelji. I materijali egzotičnog drveta poput [[Guibourtia|bubing]]a (dobra kvaliteta tona i lijepi estetski izgled), ili [[guibourtia ehie]] za izradu tijela gitare također su dostupni, kao i lagani kompozitni grafit za izradu vrata gitare.<ref>
Zajedničko obilježje svih skupljih modela je dizajniranje spoja vrata gitare tako da on ne bude glodan od jednog komada drveta s tijelom gitare, ili da kao u utor džepa bude pričvršćen vijcima ili zalijepljen za tijelo, nego da isti bude "provučen" po dužini (kao greda) kroz cijelo tijelo gitare. Vrat gitare se tada sastoji od jednog, dva ili više pružnih slojeva drveta (dužih od hvataljke vrata) koji obrađeni tehnološkim procesom čine čvrstu, i kompaktnu jednu cijelinu. U tom slučaju i tijelo gitare može biti izrađeno od dviju krilnih ploha međusobno uvezane s više slojeva. Modeli s provučenim vratom kroz tijelo gitare prije su većinom bili ručno rađeni "boutique" modeli, ali danas takve modele bas-gitara i serijski proizvode proizvođaći poput tvrtke [[Ibanez]], (BTB serija).<br>
Modeli kojima je vrat gitare dizajniran tako da je pričvršćen za tijelo gitare nikako ne spadaju nužno, niti se smatraju za modele nižeg cjenovnog razreda, nego se za takve proizvođače poput Fendera smatra da ostaju dosljedni svojoj trdicionalnoj proizvodnji.<br>
[[Datoteka:D-Tuner.jpg|minijatura|desno|150px| D-tuner u "D" položaju.]]
Pri dizajnu vrata gitare bitna stavka je odrediti mu dužinu skale. Za Fenderove modele električnih bas-gitara recimo "standardna" (zato što je najčešća) mjera dužine iznosi 863,6
===Modeli s pragovima, i bez pragova===
Redak 74:
Klasični dizajn bas-gitare je model s hvataljkom vrata u koju su utisnuti pragovi, koji cijelu hvataljku vrata dijele na [[poluton]]ove (slično kao i kod hvataljke vrata električne gitare). Izvorni Fenderovi basevi imaju 20. pragova, dok novije verzije baseva mogu imati 24., pa i više pragova. Mišljenje je mnogih glazbenika da [[gitara bez pragova]] zbog jačeg pritiska žice na drvo, kao u primjeru [[kontrabas]]a pruža izražajniji zvuk. Uz to glazbenik lakše (prsti mu bolje klize po hvataljci vrata bez pragova) izvodi tehnike sviranja kao što je [[glissando]], [[vibrato]], ali i sviranje tonova kratkog trajanja poput četvrtinki.<br>
Basisti podjednako koriste modele bez, i s pragovima, što sve zavisi od vrste glazbe, pa do materijala za izgradnju, a i samih karakteristika modela potrebnog glazbeniku za njegovo glazbeno izražavanje. Za spomenuti je u tom smislu nastup basiste [[Pino Palladino|Pina Palladina]], koji je tijekom '80-ih s modelom bas-gitare bez pragova napravio istinski "glazbeni bum" okupivši oko sebe društvo vrsnih glazbenika poput [[Eric Clapton|Erica Clapton]]a, i [[David Gilmour|Davida Gilmour]]a.<br>
Međutim, zbog granjanja [[glazbeni žanrovi|glazbenih žanrova]] kasnih '90-ih u trend se opet vraćaju modeli bas-gitara s pragovima, dok modeli bez pragova ostaju povezani uz jazz, i jazz rock stil glazbe. Rijetki su [[metal (glazba)|metal]] basisti poput [[Steve DiGiorgio]]a, i [[Colin Edwin]] koji sviraju [[progresivni rock]], a da koriste model bas-gitare bez pragova. Tu se ističe i [[studijski glazbenik]] [[Tony Levin]] koji je pratio nastupe engleskog glazbenika [[Peter Gabriel]]a tijekom njegove post [[Genesis (sastav)|Genesis]] solo karijere.
Prvi model bas-gitare bez pragova napravio je [[1961.]] godine engleski glazbenik [[Bill Wyman]], tako što je s jeftinog [[japan]]skog modela skinuo pragove.<ref>
U ranim '70-im godinama jazz rock basist [[Jaco Pastorius]] sa svog Fender Jazz modela skinuo je pragove, a prazne utore u hvataljci popunio je kitom za drvo, i premazao epoksidnom smolom. Za modele premazane ovom smolom korisniku osim budućeg lakšeg održavanja znači i postizanje veće izdržljivosti hvatljke. Sveukupni ton instrumenta u takvoj završnici znatno je svjetliji. Ostavljane točke markera tonova po sredini hvataljke služi glazbeniku kao orjentaciona vodilja, s time da su dizajnom kasnije pomaknuti na stranu hvataljke vrata gitare.<br>
Većina baseva dizajnirani su kao četverožični modeli, ali svakako su dostupni i modeli s pet, pa i šest žica. Modeli bez pragova s više od šest žica dostupni su kao modeli 'boutique', ili zasebni modeli rađeni po narudžbi.
Redak 82:
===O žicama i ugađanju bas-gitare===
[[Datoteka:Bass guitar headstock.jpg|minijatura|desno|150px| Mašinice (spiralni zupčasti pužni vijci), montirane na stražnjoj strani glave vrata gitare.]]
Standardni dizajn za četverožičnu bas-gitaru čini niz od četiri: E-A-D i G žice. Četvrta, G žica je najviša otvorenog tona, i po pravilu od nje se polazi kad se ugađaju i ostale žice. Pri ugađanju (štimanju) bas-gitare u stvari nastojimo visinu [[frekvencija|frekvencije]] jednog tona ugoditi s frekvencijom drugog tona. Visina frekvencije standardnog tona a1 iznosi 440 [[herc|Hz]] (odnosno 440 titraja u sekundi), i ta vrijednost je poznata kao '''koncertni ton''' (engl. chamber pitch), po kojem se danas ugađa većina (gotovo pa svi) glazbenih instrumenta. Apsolutna vrijednost visine tona a1 od 440
Ugađanje žica bas-gitare identično je s ugađanjem visine tona žica na [[kontrabas]]u. Ali i za [[oktava|oktavu]] niže od visine tona 'nižih' žica na električnoj gitari.<br>
Općenito, žičani instrumenti koriste sve vrste metalnih žica (halfwound, ground wound, roundwound, flatwound i dr.), kao i one s [[metal]]nom jezgrom presvučene s plastičnom košuljicom. Raznolikost materijala u proizvodnji žica omogućava basisti veliki izbor odabira tona.<br>
Redak 89:
Postoji mnogo načina ugađanja (i vrsta) bas-gitare, a najčešće se koriste modeli od četiri, pet ili šest žica:
[[Datoteka:Bassguitarnotes.svg|minijatura|desno|300px| Hvataljka četverožičnog modela, s rasporedom [[nota]] do 12-og polja.]]
* Na '''četverožičnim''' modelima standardno ugađanje je E-A-D-G ton žica, ali moguće su i ostale varijenate poput: D-A-D-G, C-G-C-F ili kao ugađanje [[Violončelo|violončela]] C-G-D-A. Ovakvi načini ugađanja omogućuju basisti sviranje proširenog raspona donjih, ali i gornjih tonova. Promjena ugađanja jedne žice prema donjoj granici (na bilo kojem glazbalu - u ovom slučaju s pragovima) dovodi do smanjenja napetosti žica, što rezultira neželjenim prizvukom trenja žice o prag. Otpuštena žica mijenja i skladni odnos napetosti na vratu gitare između ostalih žica, što može prouzročiti i savijanje vrata gitare. Na takve mogućnosti glazbenik mora obratiti pozornost. Moguće je ugoditi bas-gitaru na B-E-A-D visinu tona (bez visokog G tona), rijeđe čak i na niži ton, što je obično praksa na specijalizirano dizajniranim instrumentima.
[[Datoteka:5-string bass.png|minijatura|desno|100px| Peterožični model basa.]]
* '''Peterožični''' model ugađa žice na B-E-A-D-G visinu tona. Za razliku od mogućnosti modela s četiri žice ovakav način ugađanja omogućava basisti sviranje još dodatno proširenijeg raspona tonova. Pristup ruci na hvataljci omogućeno je (od niskog B, ili A ako se korist), do visokog tona C. Stoga su ovi modeli uz sedmerožične, i [[Bariton gitara|bariton]] gitare, svojom pojavom na tržištu vrlo brzo našli poklonike među suvremenoj rock, i metal glazbi.
Još jedna značajka peterožičnog modela je ta da se može ugoditi na E-A-D-G-C visinu tona, što je u glazbi poznato kao "[[tenor]] ugođaj", popularan štim za jazz i solističko izražavanje. Ostali načini ugađanja poput C-E-A-D-G tona koriste se jako rijetko.<br>
Inače, pridodani niski B ton bas-gitari izumio je [[Jimmy Johnson]] kada je [[1975.]] godine kupio Alembicov peterožični bas (ugođaj E-A-D-G-C), te na istom zamjenio kobilicu kako bi mogao upotrebljavati s niskim B tonom komplet GHS žica. I Ned [[Steinberger]] je [[1982.]] godine predstavio peterožični model pod nazivom L-2/5. Kasnije, [[1984.]] godine i tvrtka [[Yamaha]] ponudila je tržištu model BB5000.<br>
Fenderov najraniji peterožični model bio je [[Fender Bass V]] kojeg je proizveo [[1965.]] godine. Model je bio ugođen na E-A-D-G-C visinu tona, i svoju istinsku popularnost stekao je '70-ih godina.<br>
[[Datoteka:Umm6miel 9003.jpg|minijatura|desno|100px| Šesterožični model basa.]]
* '''Šesterožični''' modeli obično su ugođeni na B-E-A-D-G-C visinu tona. Tonovi E-A-D i G ugođeni su na visinu kao kod modela s četiri žice, samo što su ovdje još pridodan niski B, i visoki C ton. Neki basisti običavaju svoj bas ugoditi i na B0-E-A-D-F#-B2 koji je uz omogućene niže, i više intervale dviju oktava, usput očuvao standardni štim električne gitare. Ovakvo ugađanje primjenjuje se u latino jazz, klasičnmom jazzu i drugim žanrovima, kao i u studijskom radu gdje jedan instrument mora biti 'svestran'. Na četverožičnima, i peterožičnim modelima takav štim se rijeđe primjenjuje.
Alternativni stil ugađanja je B0-E-A-D-G-B2 visina tona, koja odgovara visini pet žica električne, ili akustične gitare. I ugađanje E-A-D-G-B-E potpuno je identično s električnom gitarom, samo je oktavu niže, i basista u ovom slučaju koristi prstomet gitarskog [[akord]]a.
Nešto rijeđe ugađanje je poput E-A-D-G-C-F, i F#-B-E-A-D-G koji također omogućava dosljedni niz intarevala, i dobar raspon sviranja u određenoj poziciji. Izvorni bas model sa šest žica proizvela je [[1958.]] godine tvrtka [[Danelectro]] (model poznat kao Danelectro Longhorn bass) koji je bio ugođen na E-A-D-G-B-E visinu tona, kao i električna gitara, samo za oktavu niže.<ref>
Osim poznatih velikih tvrtki, i glazbenici kao pojedinci su uspješno dizajnirali, i proizvodili modele po svojoj mjeri. Tako je [[1974.]] godine utjecajni američki jazz, i [[pop]] glazbenik [[Anthony Jackson]], s graditeljem instrumenata [[Carl Thompson]]onom napravili model [[Kontrabas-gitara|kontrabas-gitaru]] koji se ugađao na B-E-A-D-G-C visinu tona. Kasnije je Jackson ostvario suradnju s [[Ken Smith]]om i tvrtkom [[Fodera]], koja je bila tako plodonosna da je od početne zamisli o kontrabas-gitari evoluirala do moderne, šesterožične bas-gitare.<br>
[[Datoteka:7String.jpg|minijatura|desno|150px| Bas gitara sa sedam žica.]]
* '''Sedmerožični''' modeli (i oni s više žica) osim nekoliko proizvođača poput tvrtke Galveston (ukinuta Conklin Groove linija sedmerožičnih modela), uglavnom su proizvodi samostalnih 'boutique' graditelja. Ovi modli ugađaju se na F#-B-E-A-D-G-C ili B-E-A-D-G-C-F visinu tona.
* '''Osmerožični''' - '''dvanaesterožični''' modeli izgrađeni su na istoj koncepturalnoj osnovi kako se grade i dvaneasterožične gitare.
▲* '''Osmerožični''' - '''dvanaesterožični''' modeli izgrađeni su na istoj koncepturalnoj osnovi kako se grade i dvaneasterožične gitare.<br>
Ugađanje:<br>
- modeli s osam žica F#-B-E-A-D-G-C-F visinu tona.<br>
Line 112 ⟶ 111:
====Alternativni načini ugađanja====
Basisiti nastoje ugoditi svoje bas-gitare tako da si osiguraju što prošireniju uporabu tonskog raspona, sviranje u više oktava u što više pozicija, kao i druge pogodnosti. Kako na standardnim modelima s četirima žicama, ili onima s više žica, tako svoje glazbeno umijeće pokazuju i na modelima bas-gitara koji imaju manje žica od standardnih četiriju, kao: bas-gitare s jednom žicom, s dvjema žicama, i s trima žicama koji je ugođen na E-A-D visinu tona.<ref>
Ugađanje: [[tenor bass]]<ref>
Za spomenuti su još modeli s osam, deset, dvanaest i petnaest žica koji se grade po pravilu kao i električne gitare. Žice na ovakvim bas modelima raspoređene su po skupinama, po dvjema, ili trima zajedno, kako bi ih basista odsvirao istovremeno.<br>
Na primjer:<br>
- model s osam žica ima skupine po EE-AA-DD-GG (četiri žice u dvjema skupine). <br>
- model s deset žica ugođeni su u oktavi (kao peterožični model s dodanim niskim B tonom).<br>
- model s dvanaest žica ima skupine po EEE-AAA-DDD-GGG (četiri žice po tri skupine. Na ovom modelu standardni nagib žica dizajnom je nadopunjen višom kosinom za žice u oktavi.<br>
- model s petnaest žica ugađa se na EEE-AAA-DDD-GGG-CCC visinu tona. Ovaj način ugađanja razvio je [http://www.jauqoiii-x.com/ Jauqo III-X].<ref>
'''Basevi proširenog raspona''' su električne bas-gitare s većim frekvencijskim rasponom od standardnih modela s četiri žice. I modeli ugođeni jednu oktavu niže od modela s četiri žice također se smatraju modelima proširenog raspona.<br>
Naručeni model sa sedam žica (B0-E1-A1-D2-G2-C3-F3) [[1987.]] godine izgradio je graditelj [[Michael Tobias]] za basistu [[Garry Goodman]]a. Ovaj model bio je rani primjer bas-gitare s ugađanjem više od šest pojedinačnih žica. Slične modele, ali s osam i devet žica gradila je tvrtka [[Conklin]].<ref>
Zanimljivo je za izdvojiti i rad graditelja [[David Minnieweather]]a [[2005.]] godine, i njegov Guitarbass model s deset žica pravljen za multi glazbenika [[John Woolley]]a. U model je po Johnovom nacrtu sinkroniziranim dizajnom spojena električna gitara (E-A-D-G-B-E), i kalsični bas s četiri (E-A-D-G) žice.<ref>
Graditelj Michael Adler [[2004.]] godine izgradio je prvi jedanaesterožični bas, i prvi je naredne godine izvršio kompletnu pripremu i oglede za gradnju dvanaesterožičnog modela. Modeli ovog graditelja imaju isti tonski raspon kao i [[klavir]].<br>
I tvrtka Ibanez je [[2009.]] godine predstavila svoj SR7VIISC model, s 760
==Elektronika==
===Elektromagneti===
[[Datoteka:Precision Bass pickup.jpg|minijatura|lijevo|150px| Precisionov jednostruki dvodjelni elektromagnet.]]
* Elektromagnet '''Precision''' (misli se na ugrađen u izvorni [[Fender Precision Bass]]) jednostruki dvodjelni elektromagnet koji se skraćeno naziva i "''P elektromagnet''". Polovice imaju kratku dužinu koja pokriva vibraciju samo dviju žica. Da bi se smanjio šum (hum, brujanje) oba dijela ovog elektromagneta s obrnutim polaritetom međusobno su spojena u seriju. Ovakav način spajanja čini da jednostruki P elektromagnet zvuči kao puno jači dvostruki model. Za napomenuti je i model jednostrukog elektromagneta kakav je ugrađen u [http://www.ipernity.com/doc/frank-behnsen/4432673 Fender Precision Bass iz [[1951.]] godine]. Ove bas-gitare danas su prava rijetkost.
Unatoč tomu što neki poznati graditelji dizajniraju svoje bas-gitare s elektromagnetom bliže [[most (glazbala)|most]]u gitare, ili su ga smjestili između dva Jazz elektromagneta, Precisionov stil položaja ugradbe elektromagneta ostao je i dalje pri vratu, ili u sredini tijela gitare.
* '''Jazz''' elektromagnet (misli se na ugrađene u izvorni [[Fender Jazz Bass]])
[[Datoteka:Jazz Style PickUps.JPG|minijatura|desno|150px| Standardna dva jednostruka Jazz elektromagneta.]]
Dizajnom je jednostruki model od osam polova (mada postoje i dvostruki modeli), koji se cijelom dužinom proteže ispod svih žica. Popularno je nazvan "J" elektromagnet. Već tradicionalno, po dva jednostruka modela ugrađuju se u bas-gitare na mjestu bliže vrata, i pri mostu gitare. Spojeni su na identičan način kao i Precision model. Kao rezultat takvog spajanja pri otvorenim potovima glasnoće na istu razinu stvorit će neugodan šum. Stoga basisti imajući to u vidu, potove glasnoće za oba elektromagneta drže na različitim razinama. Za razliku od krupnog/snažnog tona "P" elektromagneta koji je svoje mjesto trajno našao u većini rock glazbe, "J" elektromagnet ima svjetliji (i tanji) ton. Stoga mnogi basisti u želji da postignu jedinstven, stopljen zvuk, koji se prelijeva od prepoznatljive "P", do lakše i svjetlije "J" boje tona, koriste modele bas-gitara s ugrađenom kombinacijom obadva elektromagneta.
* '''Dvostruki''' elektromagnet poznat kao DC elektromagnet dizajniran je s dvije zasebne jezgre sa svojim namotajima. U načelu, kao i u primjeru dva jednostruka Jazz modela članci s obrnutim polaritetom spojeni su u seriju. U odnosu na jednostruki model osjetan je učinak smanjenja šuma. Dvostruke elektromagnete po materijalu izvedbe dijelimo na dvije vrste: keramične, s relativno oštrijim zvukom često korištenim u rock glazbi, i kombinirane keramično-čelične modele.
[[Datoteka:PAF-Pickup-1.jpg|minijatura|desno|150px| Dvostruki PAF elektromagnet.]]
Line 141 ⟶ 140:
{{Glavni|Bas pojačala}}
[[Datoteka:Elbas.jpg|minijatura|desno|250px| Hartke 5000 bas pojačalo.]]
Kao i električne gitare, tako i bas-gitare povezane s pojačalom preko zvučnika reproduciraju ton. Basisti za pojačala mogu koristit: kombo modele (zvučnik i glava pojačala su zajedno u jednom kabinetu), ili modele pojačala sa zasebnom glavom pojačala i [[zvučnička kutija|zvučničkom kutijom]]. U nekim slučajevima bas-gitara se može koristiti preko velikih PA (public address) sustava ozvučenja, ili da se pomoću DI-boxa signal izravno usmjeri u [[miks-pult]] (miksetu), a odatle do glavnih monitor zvučnika. Početkom 1990-ih, i pojavom signalnih procesora poput ekvilajzera, kompresora i drugih uređaja za modeliranje i oblikovanje zvuka, zvuk bas-gitare poprima jednu drugu dimenziju. Raznim elektroničkim pomagalima počevši od samog pojačala koje je dizajnirano da uspješno modelira zvuk, do raznih drugih modela efekta, pa do uporabe raznih procesorskih simulatora koji imaju pregršt opcija i omogućnosti, od najjednostavnije da bas-gitari s pragovima pruži mogućnost imitiranja zvuka bas-gitare bez pragova.<ref>
U pravilu efekti do punog izražaja dolaze prilikom nastupa u živo (ali i pri svirkama u studiju). Obično se koriste s električnim gitarama, basevima i instrumentima s tipkama. Iako se najčešće koriste s električnim ili elektroničkim glazbalima, efekti se uspješno koriste i s akustičnim instrumentima, [[bubnjevi]]ma, i u [[Vokalna glazba|vokalnoj glazbi]].<ref>
==Tehnike sviranja==
Line 150 ⟶ 149:
===Načini sviranja===
Za razliku od kontrbasa (uspravnog basa), električna bas-gitara svira se tako da ju basista drži vodorovno preko tijela. Identično tako svira se i električna gitara. Žice na bas-gitari basista može trzati/okidati prstima, ili pomoću tzalice. Bas gitara je specifičan instrument kojem u skladbi nije zadaća da stvara [[melodija|melodiju]], nego da nadopunjava [[harmonija (glazba)|harmoniju]].
====Sviranje prstima====
[[Datoteka:Finger-Picking-Technik.jpg|minijatura|desno|200px| Sviranje bas-gitare prstima.]]
Ovo je način sviranja gdje basista trza žicu kažiprstom desne ruke. Ovaj način sviranja naziva se [[pizzicato]] (tal. pizzicato = trzano, uštipnuto), skraćena oznaka pizz. Primjenom ovog naćina sviranja najbolje zvuče tonovi praznih žica, a što su žice dulje, i deblje, pizzicato će biti melodičniji. U rijetkim slučajevima basista pri izvedbi pizzicata, kod trzanja slobodnih žica pri brzom tempu može si pomoći i lijevom rukom. U notnom zapisu tad bi iznad tonova namjenjenim lijevoj ruci bio pridodan križić (+). Ova tehnika sviranja spada u složenije tehnike izvođenja, i praktično se primjenjuje samo u virtuozno solističkim [[skladba]]ma. Utjecajni američki basista [[James Jamerson]], poznat još iz vremena suradnje s diskografskom kompanijom [[Motown]], svirao je komplicirane bas dionice koristeći se samo kažiprstom desne ruke. Stil sviranja kažiprstom koji je on prakticirao nazvan je "the hook" stilom. Općenito, stil sviranja prstima podržava razne varijacije, a jedna od njih je i odmaranje ruke, tako da bas-gitarista usidri palac desne ruke na poklopcu elektromagneta, odnosno, lijeve ruke sa strane hvataljke vrata (pojava u basista kod kojih je izražen utjecaj sviranja kontrabasa). Alternativno bas-gitarista može odmoriti ruku, ako palac opušteno usidri na donjim žicama, ili onim koje trenutno ne koristi.<br>
Za napomenuti su basisti [[Monk Montgomery]], i [[Bruce Palmer]], koji tehnikom trzanja palcem žice prema dolje, uspješno oponašaju tehniku sviranja kontrabasa, i time dobivaju kratki, odrezani, mutni ton. Korištenje palca pri sviranju bas-gitare predvidio je i Fender, dodavajući svojim modelima "držač palca" montiran ispod žica na ploči gitare. Suprotno svom imenu, držač palca nije služio da bi basista na njemu odmorio ruku, nego je bio sidro ostalim prstima dok se palcem trzalo po žicama. Držač palca je na modelima od 1970. bio premješten iznad žica, a na modelima iz '80-ih godina držač palca nije prisutan.
====Sviranje trzalicom====
Line 164 ⟶ 163:
Jedinstveni slap zvuk stvara se u središnjem zglobu palca, koji omogućava vanjskoj strani palca udarac na žicu koja će stvoriti snažnu vibraciju prema pragu, i time proizvesti specifični, prepoznatljivi ton koji zveči. U klasičnoj svirci prstima ovakav se ton inače izbjegava, ali u slap tehnici basisti ga upravo preferiraju.<br> * '''Pop''' je tehnika koju basista uči kao drugi dio radnje prilikom svladavanja slap tehnike. Nakon slap udarca palca prema dolje na žicu najčešće se kažiprstom kratko podiže i okida žica prema gore, koja potom otpuštena pada nazad prema hvataljci vrata, gdje slobodna liježe preko pragova i proizvodi već prepoznatljiv ton.<br>
Poznati američki basista, [[skladatelj]], i [[glazbeni producent]] [[Victor Wooten]] popularizirao je sličan stil, "dvostruki udarac" (engl. duoble thump) gdje palac prolazi, ili još bolje propada dolje između npr., A i E žice, i na povratku gore okida E žicu.<br>
Slap, i pop stil, koriste mnogi basisti nevezano za žanr glazbe koji sviraju. U rock glazbi to su basisti [[Jean-Jacques Burnel]] i [[Les Claypool]], u metal glazbi [[Eric Langlois]], [[Martin Mendez]], [[Reginald Arvizu|Fieldy]] i [[Ryan Martinie]]. U jazz rock glazbi [[
Slap stil sviranja popularizirali su tijekom '80-ih, i '90-ih godina basisti [[Mark King]] u engleskom [[pop rock]] sastavu [[Level 42]], Pino Palladino (bio član [[John Mayer Trio]], i basista rock grupe [[The Who]]). Zatim, basista [[Flea]] u sastavu [[Red Hot Chili Peppers]], i [[Alex Katunich]] u američkom rock sastavu [[Incubus]].
Line 241 ⟶ 240:
[[Kategorija:Gitare]]
[[ml:ബേസ് ഗിറ്റാര്]]
| |||