Razlika između inačica stranice »Masaccio«

Dodano 325 bajtova ,  prije 4 godine
m
bez sažetka
m
{{Likovni umjetnik
|ime = Masaccio
|period = [[Ranarana renesansa]]
|slika = Masaccio Self Portrait.jpg
|veličina = 200px
|utjecao = [[Piero della Francesca]], [[Francesco Lippi]], [[Paolo Uccello]], [[Andrea del Castagno]], itd.
|utjecali= [[Giotto di Bondone]], [[Umjetnost starog Rima#Slikarstvo|antičko slikarstvo]]
|djela = ''[[Sveto Trojstvo (Masaccio)]]''<br>''[[FirentinskaIzgon katedralaiz Raja (Masaccio)|zvonikIzgon firentinskeiz prvostolniceRaja]]''<br>''[[Kapela Arena]] u Padovi (freske)''<br>
}}
'''Masaccio''' (pravopravog imeimena: ''Tommaso di Giovanni Simone Guidi''), talijanski slikar (San Giovanni Valdarno, kraj [[Arezzo|Arezza]], [[21. prosinca]] [[1401.]] – Rim, [[20. prosinca]] [[1429.]]), poznat je kao prvi [[slikar]] [[Renesansa|renesanse]].
[[Datoteka:Masaccio trinity.jpg|mini|lijevo|<center>''[[Sveto Trojstvo (Masaccio)]]'', 1427.-1428., freska u crkvi Sta Maria Novella u Firenci.<center>]]
==Biografija==
 
Rođen kao ''Tommaso di Giovanni Simone Guidi'', o njegovom životu i školovanju zna se veoma malo. Prozvan je ''Masaccio'' ([[talijanski]] za „Aljkavi Tomo”) jer je, prema [[Giorgio Vasari|Vasariju]], zanemarivao sve, pa i svoj izgled, nauštrb svoje umjetnosti. God. [[1422.]] ušao je u slikarski ceh, a [[1424.]] god. se pridružio "Društvu sv. Luke", bratstvu umjetnika. Ubrzo je postao vodeći i najmaštovitiji slikar svog doba. Iako je umro mlad (u 28. godini života) izvršio je velik pomak u slikarstvu 15. stoljeća, među prvima je ostvario djela [[Renesansa|renesansnog]] duha i udario temelje zamahu tog stila u [[Italija|Italiji]].
Rođen kao ''Tommaso di Giovanni Simone Guidi'', o njegovom životu i školovanju zna se veoma malo.
Kao veliki uzor mu je poslužilo gotičko slikarstvo [[Giotto di Bondone|Giottoa di Bondonea]] koji je slikao skoro 100 godina prije njega i načinio je par velikih koraka dalje od [[Gotika|gotičkog]] [[ikonografija|ikonografskog]] slikarstva. No Masaccio čini mnogo više; njegovi likovi, kao i kod Giotta, su učvršćeni obrisom, no s više individualnosti i karaktera od Giottovih likova.
 
Kao veliki uzor mu je poslužilo gotičko slikarstvo [[Giotto di Bondone|Giottoa di Bondonea]] koji je slikao skoro 100 godina prije njega i načinio je par velikih koraka dalje od [[Gotika|gotičkog]] [[ikonografija|ikonografskog]] slikarstva. No Masaccio čini mnogo više; njegovi likovi, kao i kod Giotta, su učvršćeni obrisom, no s više individualnosti i karaktera od Giottovih likova. Masaccio je primjenom [[Perspektiva|perspektive]] stvarao iluziju prostora na svojim slikama; mirne ljudske figure, povezane u skladne grupe, oblikovao je realistički s jakim dramsko-psihološkim izrazom. Svojim freskama u kapeli Brancacci u Firenci, presudno je utjecao na [[Francesco Lippi|Francesca Lippija]] (koji je i dovršio freske u kapeli Brancacci), [[Paolo Uccello|Paola Uccellea]], [[Andrea del Castagno|Andrea del Castagna]] i B. Gozzolija.
Svojim freskama u kapeli Brancacci u Firenci, presudno je utjecao na [[Francesco Lippi|Francesca Lippija]] (koji je i dovršio freske u kapeli Brancacci), [[Paolo Uccello|Paola Uccellea]], [[Andrea del Castagno|Andrea del Castagna]] i B. Gozzolija.
 
Iako je umro mlad (u 28. godini života) izvršio je velik pomak u slikarstvu 15. stoljeća; među prvima je ostvario djela [[Renesansa|renesansnog]] duha i udario temelje zamahu tog stila u [[Italija|Italiji]].
 
==Djela==
Na slici ''Porezni novčić'' Masaccio je genijalno smjestio tri radnje koje se odvijaju u različito vrijeme u isti okvir: [[Isus Krist|Isus]] sa apostolima kojima prilazi poreznik tražeći porez, sveti Petar koji iz jezera vadi novčić i Sveti Petar kako predaje porezniku novčić. Sve je smješteno u arhitektonski okvir s izraženom [[Perspektiva|perspektivom]], pomalo tmurnih boja i specifičnom karakternošću likova. Poreznik je čak u trećoj radnji postavljen u [[kontrapost]].
 
[[Datoteka:Masaccio-TheExpulsionOfAdamAndEveFromEden-Restoration.jpg|mini|<center>''[[Izgon iz Raja (Masaccio)|Izgon iz Raja]]'', prije i poslije restauracije. Na drugoj slici se vidi kako je nestalo lišće koje je naknadno bilo dodano.<center>]]
''[[Izgon iz Raja (Masaccio)|Izgon iz Raja]]'' (1420.) je prvo djelo, nakon [[antika|antike]], koje prikazuje naga ljudska tijela – [[akt]]ove. Genijalnost ovoga djela je u vješto riješenom problemu formata koji je izrazito okomito izdužen. Masaccio je prikazao perspektivu prostora jednostavno stavivši visoka vrata u lijevu stranu slike i [[anđeo|anđela]] koji se nalazi malo za vratima, ali iznad [[Adam]]a i [[Eva|Eve]] i izlazi iz okvira slike (vidi mu se samo pola lica), tako pretpostavljajući beskonačnost prostora slike. Radnja slike se odvija u pokretu likova; Adam i Eva su u dinamičnom iskoraku i s očitim grčem, Adam se hvata za lice, a Eva bolno urla, dok je Anđeo prikazan sa mačem u desnoj ruci i s lijevom rukom koja pokazuje Adamu i Evi izlaz iz Raja.
 
Originalan smisao za jednostavnu monumentalnost možemo pronaći na njegovoj freski u crkvi ''Sta Maria Novella'' – ''[[Sveto Trojstvo (Masaccio)|Sveto Trojstvo]]'' (1425.). Masaccio na toj slici uvodi jasnu linearnu perspektivu i to na taj način što prikazuje određene arhitektonske oblike s jasnim skraćenjem prema dubini. Sveta tri lika (Sveti Otac, Krist, Bogorodica i po gotičkom pravilu jedan svetac koji prati Bogorodicu, u ovom slučaju [[Sveti Ivan]]) smještena su u arhitektonski okvir oltara renesansne katedrale. Tako je ova tema, koja je jedna od najčešće reproduciranih tema do tada, dobila sasvim novu vrijednost kroz perspektivu oslikane arhitekture. Još jedna stvar koju je Masaccio primjenjivao da pojača dojam iluzije dubine prostora, bilo je to što je fresku spustio na razinu ljudskog pogleda.