Tordinci: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Uprava |
|||
Redak 28:
Nastojanjem [[katoličanstvo|katoličkoga]] svećenika Šimuna Matkovića vratilo se do godine [[1612]]. u katoličku crkvu nekoliko obitelji u Tordincima, a još više u okolnim mjestima. Turci su iz Vukovara i susjednih mjesta bili prvi put protjerani godine [[1687]]. kada je u Tordincima bilo oko 60 kuća. Turci se vratiše natrag godine 1690., ali su već naredne godine 1691. bili ponovno otjerani. Za tih borbi nisu Tordinčani toliko stradali koliko katolički žitelji obližnjih sela. Čim su pak Turci konačno napustili Slavoniju počeli su mnogi kalvini u okolici Vukovara, Osijeka i Valpova prelaziti u katoličku crkvu. Dok su Mađari i nadalje ostali kalvini, svi su Hrvati napustili [[kalvinizam]] osim jednoga dijela Tordinčana. Tako je nestalo kalvinskih župa u hrvatskim selima po [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Srijem]]u. Nije se mogla održati niti kalvinska župa u Tordincima. Kalvini toga sela spadahu pod mađarsku župu u Korođu, te su 1868. godine obnovili svoju župu u Tordincima. Katolički žitelji Tordinaca svake su godine bivali sve brojniji. Oni su isprva spadali pod franjevačku župu u Vukovaru; ali su već godine 1737. osnovali posebnu katoličku župu u Tordincima, gdje su godine 1738. sagradili i župnu crkvu [[Trojstvo|presv. Trojstva]]. Području katoličke župe u Tordincima pridijeljeno je i susjedno selo Antin. Partronat tordinačke župe pripada vukovarskom vlastelinstvu.
Tordinci su teško stradali u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Prvi napad na Tordince bio je [[6. rujna]] 1991. godine. Hrvatske su snage u blizini Tordinaca odbile velikosrpski napad. Agresor je pretrpio velike gubitke. Padom susjednog sela [[Antin]]a u okupatorske ruke, Tordinci su došli u težak položaj jer su se našli u potpunom okruženju. 25. listopada 1991. bio je najveći agresorski napad na selo. Velikosrbi su napali iz više smjerova i pretrpili velike gubitke u toj [[bitka kod Tordinaca 1991.|bitci]]. Poslijeratne informacije govorile su o 180-200 vojnika JNA, šest tenkova , tri transportera i još je jedan dio tenkova onesposobljen. Frustrirani neuspjehom, nakon napada, agresori su odlučili pobiti civile iz Antina koje su do tada mirno držali u zarobljeništvu. Hrvatske snage povukle su se zbog nedostatka protuoklopnog naoružanja, a velikosrpski agresor zauzeo je selo tek u narednih dan-dva. Uslijedio je niz zločina. Agresori su tih dana ubili '''22 (dvadeset i dva)''' civila, dio Hrvata odveli u logor Begejce u Srbiju. Ubijene Hrvate iz cijele tordinačke župe (Tordinci, Antin, Ćelije, Korođ) pokapali su u Tordincima. Poslije je u selu pronađena masovna grobnica s '''208 (dvjesto i osam)''' ubijenih Hrvata, koji su ubačeni bez ukopa u jamu, s uginulim životinjama. Susjedna sela tordinačke župe također su bila masovnih grobnica. Pronađene su jame: u Antinu sa '''sedamnaest (17)''' ubijenih Hrvata, u [[Ćelije|Ćelijama]] s '''trideset i dva (32)''' Hrvata i u [[Korođ]]u s '''četvero (4)''' civila.<ref>Petar Horvatić: [http://narod.hr/kultura/25-listopada-1991-tordinci-nepoznata-herojska-bitka-domovinskog-rata ''25. listopada 1991. Tordinci – nepoznata herojska bitka Domovinskog rata''], narod.hr, 25. listopada 2016. Pristupljeno 27. listopada 2016.</ref>
U Tordincima se nalazi i [[masovna grobnica]] iz Domovinskog rata. Nalazi se ispred crkve Presvetog Trojstva. U njoj je 13 godina poslije pokolja ekshumirano 208 žrtava [[masovna grobnica u Tordincima|srpske agresije]].<ref>[http://www.tordinci.hr/upload/paragraf62/tak1_web.pdf TAK, glasilo općine Tordinaca br.1/2007.] Masovna grobnica ispred tordinačke crkve/ Križni put od Tordinaca do Ćelija<br>Velikosrbi su ubijene Tordinčane zakopali u nekoliko masovnih grobnica od kojih je najveća u središtu Tordinaca koju će kasnije pobunjeni Srbi izmjestiti izvan mjesta, a Vladin ured za nestale otkriti i ekshumirati 2004. godine.</ref> (vidi [[popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu]]).▼
▲
<!-- /NEENCIKLOPEDIJSKI STIL▼
▲<!-- /NEENCIKLOPEDIJSKI STIL za posebni članak
I Tordinci su dali ogroman obol u Domovinskome ratu. Vidjevši sudbinu Antina napustili su mjesto u prvi mah strahujući da će jednako tako nebranjeni u potpunom okružju srpskih sela punih "uveženih" četnika i jugosrpske armade doživjeti sudbinu Antina, tj. biti doslovno pregaženi. No tada pod okriljem noći hrabra i odvažna grupa pripadnika HOS-a uglavnom sačinjena od branitelja iz Antina ulazi u Tordince prije no što je neprijateljska vojska shvatila da je selo prazno i nebranjeno, ponovno zauzima položaje i uspjeva u svojem naumu tj. sačuvati Tordince do dolaska pojačanja iz Vinkovaca. Dolaskom pojačanja iz Vinkovaca na čelu sa zapovjednikom Josipom Šarićem - Šantom Tordici ponovno utvrđuju obranu i na neko vrijeme spašavaju mjesto od okupacije. U selo se tih dana polako vraćaju vojno sposobni mještani, no moramo napomenuti da su obranu sela uz "Šantine dečke" u prvo vrijeme mahom činili mještani susjednog Antina i grupa HOS-a. Antinjani su vjerovali da će na taj način pomoći u skorom oslobađanju i povratku svojega mjesta Antina. No 25. listopada 1991.g kreće iznimno snažan napad srpskih snaga iz 3-4 smjera. Smjera Antinske Mlake, Ludvinaca, Pačetina i tenkovsko topnički napad iz smjera Ostrova. Branitelji su pružili silan otpor unatoč ograničenoj tehnici za takovu borbu, i broju ljudi uspoređujući sa silom koja ih je tada napala. No usprkos svemu Tordinci i tako bez dolaska ikakove pomoći uspjevaju braniti selo do popodnevnih tj. večernjih sati kada neprijatelj uspijeva u potpunosti zavladati Tordincima.Ogroman broj neprijateljskih žrtava izazvati će kasnije njihov bijes da će osim velikog broja poginulih branitelja u samoj borbi činiti poslije strašna zvjerstva i na preživjelim ljudima. I ponovno mahom stradavaju ljudi iz Antina koji su branili selo, a još više civili koji su ostali živjeti u Antinu u svojim kućama vjerujući naivno da im se neće ništa dogoditi, jer nikomu ništa nažao nisu učinili, osim što su Hrvati. Dokaz za sve to je masovna grobnica pored katoličke crkve u centru Tordinaca, gdje su poginule pokapali zajedno sa stokom, te još nekoliko masovnih grobišta u njivama nadomak Tordinaca i Antina.
Tordinci su se poslije mirne reintegracije počeli postupno obnavljati i sada su uglavom sanirali posljedice rata, misleći naravno na ona materijalna uništenja: crkve, školu, zgradu općine, ambulantu, obiteljske kuće itd.
| |||