Drugi svjetski rat u Jugoslaviji: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
tisućice, milijuntice |
|||
Redak 83:
Nakon što je [[Drugi svjetski rat]] počeo [[Invazija na Poljsku|invazijom Njemačke i Sovjetskog Saveza na Poljsku]] u rujnu 1939. godine, izgledalo je mogućim da ratne operacije zaobiđu područje Kraljevine Jugoslavije. Nakon što je u [[Vojni udar u Jugoslaviji 27. ožujka 1941.|puču Simović - Mirković od 27. ožujka 1941.]] svrgnuta [[Sporazum Cvetković–Maček|vlada Cvetković - Maček]] i svrgnut [[Pavle Karađorđević|regent Pavle Karađorđević]] (maloljetni [[Petar II. Karađorđević|kralj Petar II. Karađorđević]] je samog sebe proglasio punoljetnim 8 i pol mjeseci prije nego je navršio osamnaestu godinu), međutim, [[Sile Osovine]] su ocijenile situaciju u Jugoslaviji odveć nestabilnima, a nove pučističke vlasti odveć sklonima Velikoj Britaniji da bi ih mogle tolerirati u području Europe pod svojom dominacijom. U kratkom [[Travanjski rat|Travanjskom ratu]] 6. - 17. travnja 1941. god. Jugoslavenske vojne snage su posve poražene, nakon čega su Sile Osovine posve [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|razdijelile Jugoslaviju]]: znatan dio teritorija te države nastale 23 godine ranije je razdijeljen između država koje su sudjelovale u invaziji, a od preostalog dijela su formirane [[Nezavisna Država Hrvatska]], [[Nedićeva Srbija|Srbija pod njemačkom okupacijom]] i [[Kraljevina Crna Gora (1941.)|Kraljevina Crna Gora]] pod vlašću talijanske monarhije.
Nakon što [[Ustaše]] ne žele dati svojim sponzorima u Italiji (u kojoj su prije rata imali vojne kampove i organizirali se za akcije protiv Jugoslavije) cjelokupno područje između Jadrana i linije Karlovac - Mostar, koriste Talijani nezadovoljstvo Srba vrlo agresivnom politikom režima NDH prema toj etničkoj skupini - te već u lipnju 1941. godine sponzoriraju [[Četnici|četnički]] [[
7. srpnja 1941. godine pokreće se i četničko - partizanski [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanak protiv Nijemaca u Srbiji]]: četnici ubrzo podržavaju Nijemce u borbi protiv partizana koje predvode komunisti - te partizana u Srbiji ubrzo gotovo posve nestaje; partizanski pokret se opet u Srbiji u skromnim razmjerima budi tek 1943. godine.
Redak 89:
Komunisti, koji su nakon [[Operacija Barbarossa|invazije Sila Osovine na SSSR]] bili vrlo motivirani za borbu protiv Nijemaca i Talijana, uspijevaju na području NDH i Kraljevine Crne Gore ostvariti veći utjecaj od četnika [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Draže Mihailovića]]. Mihailović umjesto borbe s nadmoćnijim okupatorom odlučuje čekati preokret na glavnim ratištima II. svjetskog rata i potpomaže Talijane (koji na svojem okupacijskom području u cijelosti opremaju, hrane i plaćaju četničku "antikomunističku miliciju") i Nijemce (koji na području Srbije toleriraju četničku prisutnost u izoliranim ruralnim sredinama prepoznajući u njihovoj prisutnosti osiguranje od pokušaja organiziranja [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizana]], te četnike u stanovitoj mjeri također potpomažu).
Kao rezultat četverogodišnjeg ratovanja - najviše na područjima NDH i Crne Gore - bilježe se vrlo velika razaranja i žrtve među vojnicima svih vojski (najmanje među vojnicima Njemačke i Italije, protiv kojih je nominalno "[[Narodnooslobodilački rat|Narodonooslobodilački rat]]" bio usmjeren) te među civilima: do približno oko milijun poginulih - broj koji je uvelike nadmašivao žrtve u drugim zemljama pod okupacijom Sila Osovine, u kojima su uglavnom stradavali [[Holokaust|Židovi]] i [[Romske žrtve holokausta|Romi]].
== Najvažniji događaji ==
| |||