Manmohan Singh: razlika između inačica

|supruga=[[Gursharan Kaur]]

|suprug=

|čin2=Ministar željeznica

|čin3=Ministar financija

|nasljednik4=[[Pranab Mukherjee]]

|prethodnik4=[[Kunwar Natwar Singh]]

|predsjednik1=

|predsjednik2=

|premijer4=

|premijer5=

|mandat_start2=[[2011.]]

|mandat_kraj2=[[2011.]]

|mandat_start4=[[2005.]]

|mandat_kraj4=[[2006.]]

}}

'''Manmohan Sing ''' je predsjednik vlade [[Indija|Indije]] od [[22. svibnja]] [[2004.]] do [[26. svibnja]] [[2014.]] Smatraju ga arhitektom moderne Indije zbog ekonomske liberalizacije koju je pokrenuo [[1991.]] dok je bio ministar financija. Rođen je [[26. rujna]] [[1932.]] u Gahu u [[Zapadni Punjab|Zapadnom Punjabu]] u današnjem [[Pakistan]]u. Član je stranke [[Indijski nacionalni kongres]]. Prvi je [[Sik]], koji je postao predsjednik vlade.

Ekonomist je po zanimanju i jedno je vrijeme radio u [[MMF]]-u. Magistrirao je 1954. u Chandigarhu u Punjabu. Ponovo je diplomirao u Cabrigeu 1957., a doktorirao je [[1962.]] u [[Oxford]]u. Najobrazovaniji je od svih dosadašnjih indijskih predsjednika vlada. Zbog svoga rada u [[UN]]-u, [[MMF]]-u i drugim međunarodnim organizacijama jako je cijenjen u svijetu. Bio je ministar financija u vladi [[Narasimo Rao|Narasima Raoa]] i njemu se pripisuje zasluga u reformi indijske ekonomije tokom financijske krize. Tokom vlasti Stranka Bharatiya Janata ( BJP ) bio je vođa oporbe od [[1998.]] do [[2004.]]

 

Kasnih 1980-ih bio je guverner središnje banke Indije, a ministar financija je postao 1991.g. u vladi Narasima Raoa. Smatra se arhitektom reformi koje je počela sprovoditi vlada. Ekonomska liberalizacija Singha i Raoa otvorila je put k izravnim stranim investicijama. Indija se dotad nalazila u teškoj krizi s velikim deficitom. Devizne pričuve zemlje su bile iscrpljene. Zbog toga nije mogla lako platiti dospjele obroke kredita. Počele su pripreme da se zlatne pričuve Indije stave kao hipoteka u engleskoj banci da bi se dobio novac neophodan Indiji u plaćanju dospjelih obveza. Rješenje te krize Singh i Rao našli su u ekonomskoj liberalizaciji. Liberalizacija iz 1991.g. je bila prvi korak u seriji liberalizacija, koje su uslijedile tijekom 1990-ih i 2000-ih. Indija je dosegla visoki stupanj rasta i velike devizne rezerve. Iako je ekonomska liberalizacija bila uspješna Narasim Rao je poražen na izborima, jer ga je veliki dio naroda smatrao korumpiranim.

 

Manmohan Singh je ostao u Kongresnoj stranci, iako je bio marginaliziran i trpio stalne poraze na izborima 1996., 1998. i 1999.g. Nije se pridružio pobunjeničkom krilu stranke, u vrijeme kad se mnogo vodećih političara Kongresne stranke pobunilo protiv izbora Sonie Gandhi za vođu oporbe i predsjednika Kongresne stranke. Soniu Gandhi su nacionalisti počeli napadati zbog njenog talijanskog podrijetla.{{nedostaje izvor}} Iako je tada izgledalo da Indijski nacionalni kongres nema budućnosti Singh je ostao u njemu i pomogao u reformi stranačke platfome i organizacije.

 

Kongresna stranka u koaliciji s drugim strankama je dobila parlamentarne izbore 2004.g., najviše zahvaljujući siromašnijem stanovništvu razočaranom BJP-om, koje se okrenulo srednjem sloju. [[Sonia Gandhi]] je tada bila čelnica Kongresne stranke i očekivalo se da ona postane predsjednica vlade. Nije pristala biti predsjednicom vlade i umjesto toga imenovala je Manmohana Sinhga. Postao je predsjednik vlade 19. ožujka 2004.g.

 

 

== Izvori ==

[[Kategorija:Političari nakon 1989.]]

[[Kategorija:Predsjednici vlada]]