'''Ivan Zakmardi Dijankovečki''' ([[Križevci]], o. [[1600]]. - [[Banska Bistrica]], [[Slovačka]] [[20. travnja]] [[1667]].), hrvatski humanist, pravnik, [[protonotar]] Kraljevstva (1644.), zamjenik bana i kralja u sudbenim poslovima.
Rođen je u uglednoj [[obitelj]]i, koja je imala imanje Dijankovec i još neka druga imanja u tadašnjoj Križevačkoj županiji. Završio je [[IsusovciKlasična gimnazija u Zagrebu|isusovačku]] gimnaziju]] u [[Zagreb]]u i filozofiju u [[Olomouc]]u u [[Češka|Češkoj]] <ref>http://www.krizevci.eu/hr_HR/kri%C5%BEevci/li%C4%8Dnosti/ivan+zakmardi+dijankove%C4%8Dki/</ref>. Doveo je pavline u Križevce, koji su u gradu osnovali samostan, osnovnu i srednju školu. Godine 1641. Hrvatski ga je [[sabor]] izabrao u komisiju koja ima pregledati i popisati sve privilegije [[Hrvatska|Hrvatske]]. U tom radu Zakmardi [[1643.]] udara temelje [[Hrvatski zemaljski arhiv|Hrvatskom zemaljskom arhivu]]. Sakupio je državne isprave i dao na čuvanje Zagrebačkomu kaptolu u tzv. Škrinji privilegija (''Cista privilegiorum Regni''), danas u [[Hrvatski državni arhiv|Hrvatskom državnom arhivu]]. Od 1642. godine, Zakmardi je gotovo redovito biran za [[nuncij]]a u [[Ugarski sabor]]. Od 1662. do smrti podžupan je [[Varaždinska županija|Varaždinske županije]]. Po njemu je nazvana gimnazija u Križevcima te mu je podignut spomenik [[1923]]. godine.
