Pijavice: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 93.143.92.188 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MaGa |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 20:
'''Pijavice''' ''(Hirudinea)'' su člankoviti [[crvi]] prilagođeni [[paraziti|parazitskom]] načinu života. Pretežno žive u slatkim vodama, ali ih ima i na kopnu i u [[more|morima]]. Većinom su [[ektoparaziti]] i hrane se [[krv]]lju [[Kralježnjaci|kralježnjaka]] za čije se tijelo pričvršćuju. Imaju dvije [[mišići|mišićne]] pijavke — jedna okružuje usni otvor, a druga je na zadnjem kraju tijela. Tijelo im je izgrađeno od stalnog broja segmenata, tj. uvijek se sastoji od 33 segmenta.
Probavilo započinje usnom šupljinom u kojoj se nalaze čeljusti sa zubićima. Potom slijedi ždrijelo u koje se otvaraju [[žlijezde slinovnice]]. U njihovim slinovnicama nalazi se [[hirudin]], koji sprečava zgrušavanje krvi domaćina. Tijekom hranjenja prijanjaljka se pričvrsti, čeljust razreže kožu domadara, a stezanjem ždrijela isisa se hrana. Na ždrijelo se nastavlja jednjak i želudac, a probavilo završava crijevom. Probava u pijavica je vrlo spora zbog nedostatka [[enzimi|enzima]] pa pijavica koja se napije krvi može probavljati krvne stanice i do 200 dana.<ref name="Alegro">Alegro, Antun, Krajačić, Mladen, Lucić, Andreja, ''Život 2: udžbenik biologije u drugom razredu gimnazije'', Školska knjiga, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-0-22029-4, str. 115.</ref>
Crijevo je prostrano i može imati izraštaje — [[divertikulum]]e — u kojima se sakuplja krv (tako se mogu hranti npr. samo dva puta godišnje). Pregrade između segmeneta su iščezle i celom je redukciran. U našim slatkim vodama je vrlo česta vrsta pod nazivom „medicinska pijavica“ („Hirudo medicinalis“). Ostale poznate vrste pijavica su riblja pijavica (''Piscicola geometra''), konjska pijavica (''Haemopis sanguisuga'') koja napada goveda i konje na pojilu, ali se hrani i [[mekušci]]ma te pasja pijavica (''Erpobdella octoculata'').
== Zanimljivosti ==
U četiri duboke jame na [[Velebit]]u 1994. godine otkrivena je [[endem]]ična vrsta pijavice ''Croatobranchus mestrovi''. Ova vrsta živi isključivo u podzemnim vodama i potpuno je prilagođena životu u podzemlju. Najčešće je pričvršćena na stijeni u slabom vodenom toku ili u nakapnicama. Tijelo joj je spljošteno i ima 10 pari bočnih škrgolikih nastavaka. Ti nastavci specifični su za ovu podzemnu pijavicu, a pretpostavlja se da imaju ulogu u opskrbi [[kisik]]om. Pijavica je hermafrodit, mliječnobijele do žućkaste boje, bez uočljivih očiju. Kreće se naizmjeničnim prihvaćanjem prijanjaljka za podlogu (stijenu) i izduživanjem tijela. O životu pijavice vrlo se malo zna.<ref name="Alegro"/>
== Literatura ==
| |||