Srijem: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
||
Redak 82:
U razdoblju [[Osmansko Carstvo|turske]] vladavine, od [[1526]]. do kraja 17. stoljeća, Srijem je opustio, a nakon izgona Turaka, [[habsburg|habsburška]] je monarhija šakom i kapom dijelila ili pak prodavala negdašnje posjede hrvatskih velmoža stranome plemstvu: Odescalchi su, primjerice, dobili Ilok u znak zahvalnosti što je [[papa]] [[Inocent XI.]] iz njihove obitelji, pružio veliku novčanu pomoć za ratove, u kojima su Turci protjerani iz Slavonije i Srijema. Brojne posjede dobili su i [[Srbi]] ili [[Rašani]], koji su pod vodstvom pećkoga patrijarha Arsenija Crnojevića [[1690]]. izbjegli iz Raše i naselili se u Srijemu, Slavoniji, [[Bačka|Bačkoj]] i [[Banat]]u. Svi ti stranci nisu imali nimalo osjećaja za tlo koje su naselili, te su rušili i ono što je pod Turcima ostalo sačuvano: primjer za to neka bude tvrđava [[Gorjanski|Gorjanskih]], [[Talovci|Talovaca]] i inih hrvatskih velmoža u Vukovaru, koju je sredinom 18. stoljeća srušila [[Vojna krajina]], odnosno [[Austrija]].
Štoviše za postojanja Vojne
Opetovani zahtjevi Hrvatskog sabora da se Srijem preda jurisdikciji Sabora i podloži banu, potaknuli su odluku Marije Terezije kojom je 1745. obnovljeno županijsko uređenje rekonstrukcijom triju slavonskih županija (Virovitičke, Požeške i Srijemske). Prvi župan obnovljene Srijemske županije bio je barun Marko Pejačević koji je poticao naseljavanje novog stanovništva, Nijemaca i Hrvata. Doseljeno stanovništvo brojčano je osnaživalo autohtonu hrvatsku zajednicu. Pod upravom županije srijemske bili su samo dijelovi Srijema, odnosno njegova sjeverna polovica u Podunavlju do blizu Petrovaradina. Ostatak Srijema bio je uključen u krajiški sustav sa sjedištem u Petrovaradinu.<ref> Izlaganje Mirka Paulića na tribini „Hrvati u Srbiji": [http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/19759-mala-potpora-za-ocuvanje-hrvatskog-identiteta-i-povijesti-na-prostoru-srijema.html M. Paulić: Mala potpora za očuvanje hrvatskog identiteta i povijesti na prostoru Srijema], hkv.hr, Objavljeno: Nedjelja, 01. ožujka 2015. {{hakave}}</ref>
Potrebno je naglasiti da je u Srijemu, točnije [[Petrovaradin]]u [[16. listopada]] [[1801]]. godine rođen [[Josip Jelačić]] koji je kasnije postao
Zbog svoga položaja na krajnjem istoku Hrvatske, kao i zbog turske okupacije koja je trajala više od
Dvadesetak pisaca, koji u 18. stoljeću djeluju u srijemskim franjevačkim samostanima i učilištima (Vukovar, Ilok i Petrovaradin), malokad se spominju u pregledima hrvatske književnosti, jer njihova je umjetnička razina nevisoka, neznatna, no oni svjedoče o nemalenim pregnućima, o nastojanju da se u pustoši, koja je ostala nakon osmanlijskoga »vojnog tabora«, kako bi rekao [[Stjepan Radić]], uključe svojim književnim i teološkim djelima u europsku uljudbu, štoviše, da je upravo tim djelima promiču. Oni svjedoče također o neprekinutoj hrvatskoj nazočnosti na srijemskom tlu, jer polovica od njih su domaći sinovi iz Vukovara, Šarengrada, Iloka, [[Tovarnik]]a, a drugu polovicu tvore pak došljaci, profesori na srijemskim franjevačkim učilištima, uglavnom Hrvati iz Slavonije, te stranci koji su pisali na latinskom jeziku.
Udio Srijema u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća nije ni opsegom ni kakvoćom znatan, ali nikako nije zanemariv, jer pridonosi i raznolikosti hrvatske literature toga doba i bogatstvu njezina jezika i jer uvodi čitavu jednu regiju u hrvatsku književnost. Pojedini pak srijemski pisci 19. stoljeća, i oni koji su to rođenjem i oni koji su to djelovanjem u Srijemu, doista su nezaobilazivi u povijesti hrvatske pisane riječi. Za razliku od prethodnoga stoljeća, to je vrijeme sekularizirane literature, koju pišu i duhovnici, to je vrijeme preporodnih strujanja, no unatoč tome ipak je didaktičnost u književnim djelima tih autora manje naglašena negoli u prošlom stoljeću, iako mnogi od njih još uvijek vuku neliterarno breme prosvjetiteljstva. Srijemske pisce 18. stoljeća možemo usporediti s onim njihovim suvremenicima, koji su u zapuštenom Srijemu krčili prašume, isušivali močvare, probijali kroz njih ceste, uspostavljali
Zamjećuju se u stvaralaštvu srijemskih pisaca stanovite crte, samo njima svojstvene, kojih nema u drugih hrvatskih književnika; naravno, to su prvenstveno srijemska motivika, tematika i problematika, zatim jezične posebnosti glede lokalizma, no u srijemskih pisaca, motreći ih u cjelini, ima i nekih drugih osobitosti: jedna je od njih humoristična i satirična crta, koju uočavamo kod [[Vilim Korajac|Korajca]], [[Adalbert Kuzmanović|Adalberta Kuzmanovića]], [[Bartol Inhof|Inhofa]], [[Ante Benešić|Ante Benešića]], [[Iso Velikanović|Ise Velikanovića]], [[Antun Gustav Matoš|Matoša]], [[Ferdo Stražimir Kulundžić|Ferde Stražimira Kulundžića]], [[Živko Bertić|Bertića]] i još ponekih, tako da su satira i humor izrazita obilježja ponajboljih srijemskih pisaca 19. i 20. stoljeća, poglavito onih koji su pripadali širem krugu [[Hrvatska moderna|Hrvatske moderne]].
Redak 98:
Jednako kao i pisci 18. i 19. stoljeća, i književnici našega vremena, uglavnom potpuno uključeni u suvremena literarna htijenja, no različitih svjetonazornih i izražajnih tendencija, obogaćuju hrvatsku književnost u cijelosti i svjedoče hrvatsku nazočnost u Srijemu, njegovo neosporivo [[hrvatstvo]], njegov hrvatski duh.
U daljoj povijesti, ukinućem vojne krajine 1881. Srijem je u
=== 1918.-1941. ===
| |||