Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
hbjnkl |
m uklonjena promjena suradnika 93.138.100.135 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MaGa |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Hrvatsko narodno kazaliste u Zagrebu 090609.jpg|mini|Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu]]
stoljeća. U 16. stoljeću izvode se predstave u kaptolskoj Katedralnoj školi. Tek isusovci od [[1607.]] u svojoj gimnaziji kontinuirano igraju, na latinskom a kasnije i na hrvatskoj kajkavštini: do 1772. scenski izvode 400 djela, ekskluzivno ali i javno, na desetak gradskih lokacija. Nakon ukinuća isusovačkoga reda, daleko rjeđe od njih ali ipak kontinuirano, od 1791. pa do 1834. igraju se u kaptolskom sjemeništu kajkavski prijevodi i adaptacije komedija i igrokaza. U Zagreb krajem 18. stoljeća započinju dolaziti njemačke družine – igraju na Harmici (danas Trg bana Jelačića) i u gostionicama, a povremeno i u gornjogradskim plemićkim palačama. Prva zagrebačka javna dvorana nalazila se u preuređenoj blagovaonici samostana klarisa (danas [[Muzej grada Zagreba]], Opatička 20). Općenito, krajem 18. stoljeća publika je kazališno osvještenija i sve zahtjevnija, znajući već kako su u europskim gradovima kazališne dvorane na daleko višoj razini od naših prostornih improvizacija.▼
[[Datoteka:Fellnerhelmer.gif|mini|Fellner i Helmer]]
'''Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu''' (nekada: ''Narodno zemaljsko kazalište u Zagrebu'')
Dana [[14. listopada]] [[1895.]] u [[Zagreb]]u svečano je otvorena kazališna zgrada <ref>[http://hnk.hr/hr/content/view/full/1497 HNK, Povijest zgrade]</ref> za oko 750 gledatelja u kojoj danas djeluje Hrvatsko narodno kazalište.
Neobarokna zgrada HNK je [[remek-djelo]] kasnog historizma [[Austrija|austrijskog]] arhitekta [[Ferdinand Fellner|Ferdinanda Fellnera]] i [[Njemačka|njemačkog]] [[arhitekt]]a [[Hermann Helmer|Hermanna Helmera]].
<!--U izgradnji je na HNK postavljeno 192 prozora{{fact}}.-->
== Povijest ==
▲Povijest zagrebačkih scenskih prostora započinje u srednjovjekovlju, kada su se od 11. stoljeća, kao i u zapadnoj Europi, liturgijske drame izvodile u katedrali ([[Uskrs]], [[Bogojavljenje]]), a profane pokladne igre na javnim gradskim prostorima u nas od sredine 14. stoljeća. U 16. stoljeću izvode se predstave u kaptolskoj Katedralnoj školi. Tek isusovci od [[1607.]] u svojoj gimnaziji kontinuirano igraju, na latinskom a kasnije i na hrvatskoj kajkavštini: do 1772. scenski izvode 400 djela, ekskluzivno ali i javno, na desetak gradskih lokacija. Nakon ukinuća isusovačkoga reda, daleko rjeđe od njih ali ipak kontinuirano, od 1791. pa do 1834. igraju se u kaptolskom sjemeništu kajkavski prijevodi i adaptacije komedija i igrokaza. U Zagreb krajem 18. stoljeća započinju dolaziti njemačke družine – igraju na Harmici (danas Trg bana Jelačića) i u gostionicama, a povremeno i u gornjogradskim plemićkim palačama. Prva zagrebačka javna dvorana nalazila se u preuređenoj blagovaonici samostana klarisa (danas [[Muzej grada Zagreba]], Opatička 20). Općenito, krajem 18. stoljeća publika je kazališno osvještenija i sve zahtjevnija, znajući već kako su u europskim gradovima kazališne dvorane na daleko višoj razini od naših prostornih improvizacija.
Prva javna kazališna dvorana u Zagrebu smještena je u plemićkoj palači i ima obilježja javnoga kazališta (cedulje, ulaznice): tzv. Pejačević-Amadéovo kazalište (danas zgrada Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Demetrova 1) djeluje od [[1797.]] do [[1834.]], a nazvano je tako po posljednjem vlasniku palače (nakon obitelji Kulmer-Pejačević), grofu Antunu Amadéu de Várkonyju, velikom županu zagrebačkom. Amadéovo kazalište vlasnik iznajmljuje isključivo njemačkim družinama, ali 1832. i 1833. njemački glumci izvode i nekoliko predstava na kajkavskom.
| |||