Banovina Hrvatska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 99:
Iako se [[Kraljevina Jugoslavija]], zajedno s Banovinom Hrvatskom, pokušala održati van rata, to joj je sve teže uspijevalo. Jedva održavana, vlada Cvetković-Maček je srušena nakon pristupanja Jugoslavije [[Trojni pakt|Trojnom paktu]] (25. ožujka 1941.), kada je 27. ožujka 1941., uz pomoć zapadnih obavještajnih službi, izvršen vojni udar generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]], te umjesto [[Pavle Karađorđević|regenta Pavla]], punoljetnim je proglašen [[Petar II. Karađorđević|kralj Petar II.]]<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]]: [http://proleksis.lzmk.hr/29379/ Jugoslavija]</ref> Iako je jedan od ciljeva udara bio ukidanje hrvatske autonomije, približavanje rata nagnalo je pučiste na traženje saveznika u Hrvatima.<ref name="kulturklub"/> Vlada generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] nastojala je nagovoriti [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] na ponovno preuzimanje dužnosti potpredsjednika vlade [[Banovina Hrvatska#Simovićeve odluke|ustupcima]] kojima bi se hrvatska autonomija protegnula na žandarmeriju i sudove.
Stalna politička i socijalna kriza u zemlji dovela je do njezina trenutačnog [[Travanjski rat|raspada u travnju 1941.]], bez borbe, kada i kralj i vlada bježe u inozemstvo. Raspad Jugoslavije, sazdane na velikosrpskoj hegemoniji i represiji, pokazao je njezinu povijesnu slabost, jer su je napustili svi, pa i sam dvor i vlada izbjegavši iz zemlje.
Vršitelj dužnosti bana Banovine Hrvatske, odjelni predstojnik Žilić, na kojega je [[Ivan Šubašić]] prilikom odlaska iz zemlje prenio svoje ovlasti, službeno je predao vlast Kvaterniku.<ref name="49 mjeseci, 75">[[Ivan Košutić]] – ''Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH'', Stručna i poslovna knjiga d.o.o., 1997., str. 75</ref> Nakon [[s:Proglašenje NDH|proglasa o uspostavi NDH]] [[Slavko Kvaternik]] je upotrijebio stari banovinski administrativni aparat i potpuno se oslonio na postrojbe [[Hrvatska seljačka zaštita|Hrvatske seljačke i građanske zaštite]], koje su u Zagrebu raspolagale s oko 4.000 ljudi,<ref>N. Kisić-Kolanović, “Drama vojskovođe”, Časopis za suvremenu povijest 3, Zagreb, 1996., 384.</ref> a na čitavom području Banovine Hrvatske s oko 142.000 pripadnika.<ref>Ivan de Mihalovich: ''Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj'', Buenos Aires, 1991., Travanjska revolucija</ref> Već [[11. travnja]] iz Kabineta zamjenika Poglavnika izdana je naredba da do konstituiranja vlade Nezavisne Države Hrvatske sve upravne poslove imaju obavljati odjeli Banske vlasti.
| |||