Mile Budak: razlika između inačica

'''Mile Budak''' ([[Sveti Rok (Lovinac)|Sveti Rok]], [[30. kolovoza]] [[1889.]] – [[7. lipnja]] [[Zagreb]], [[1945.]]),<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/13864/ LZMK / Proleksis enciklopedija: Budak, Mile], preuzeto 29. rujna 2012.</ref> bio je [[Hrvatska|hrvatski]], [[političar]], [[odvjetnik]], jedan od ideologa [[Ustaše|ustaškoga]] pokreta,<ref>''Triple Myth'' by Stella Alexander, Columbia University Press, 1987.<!-- ISBN/ISSN, page(s) needed --></ref> [[ministar]] u vladi [[NDH]], prozaik, [[romanopisac]] i [[novelist]]. Poslije pada režima NDH 1945. jugoslavenske komunističke vlasti osudile su ga na smrt i pogubile. U Hrvatskoj postoje brojni pokušaji njegove rehabilitacije od strane proustaških i fašistoidnih političkih struja, što je često predmet polemika i kontroverzi. U Titovoj Jugoslaviji proglašen je [[ratni zločin |ratnim zločincem]].<ref>Tomislav Jonjić, Stjepan Matković: [http://hrcak.srce.hr/file/155120 ''Presuda protiv Mile Budaka i družine pronađena je i objavljena ''], Društvena istaživanja, br.2/2013., str. 369.-370., 372.<br>"''...javni tužitelj Hrvatske podigao je 1. lipnja 1945. [[optužnica br. K. 68/1945.|optužnicu br. K. 68/1945.]] protiv dr. Mile Budaka i devet visokih političkih, pravosudnih i vojnih dužnosnika Nezavisne Države Hrvatske koji su bili isporučeni: pukovnika [[Juraj Rukavina|Jurja Juce Rukavine]], predsjednika Prijekoga suda dr. [[Ivan Vidnjević|Ivana Vidnjevića]], predsjednika Hrvatske državne vlade, dr. [[Nikola Mandić|Nikole Mandića]], te ministara dr. [[Julije Makanec|Julija Makanca]], [[Nikola Steinfel|Nikole Steinfela]] i dr. [[Pavao Canki|Pavla Cankija]], kao i ustaškoga doglavnika [[Ademaga Mešić|Ademage Mešića]], generala [[Lavoslav Milić|Lavoslava Milića]] i glavara građanske uprave u oslobođenoj Dalmaciji, dr. [[Bruno Nardelli|Bruna Nardellija]]. Svima je stavljeno na teret: da su osnovali "protunarodnu terorističko-izdajničku organizaciju 'Ustaša', odnosno naknadno istoj pristupili ili bili sa njom usko povezani", pa su time počinili zločin veleizdaje protiv vlastitog naroda; da su "kao rukovodioci, prvaci, podstrekači, pomagači (...) inspirirali, organizirali i sudjelovali u izvršenju" velikoga broja zločina, od kojih je znatan broj poimence, ali vrlo općenito, naveden. ... Vojdrag Berčić, ...bio istražitelj i Budaku i Mandiću, ustvrdio je kasnije da su svi optuženici imali "svoje odvjetnike"...Ta je tvrdnja uglavnom netočna. Osumnjičenici nisu imali branitelje tijekom istrage, a ni pošto je optužnica podignuta, njihovo se pravo na obranu nije poštovalo...Poznati zagrebački odvjetnik dr. [[Ivo Politeo]] ...branio najmanje osam, a vjerojatno čak devet od ukupno deset optuženika...Suđeni su zbog djela veleizdaje i ratnog zločinstva po Vojnom zakonu...''"</ref>

Studij prava nastavio je i završio, nakon povratka iz zarobljeništva [[18. kolovoza]] [[1919.]] godine, a doktorirao je [[1920.]] godine.<ref name="tko je tko"/> Od 1920. godine radi kao odvjetnički pripravnik kod dr. [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]]. Počinje i politički djelovati u [[Hrvatska stranka prava (1919.)|HSP]]-u, te postaje članom gradskog zastupstva u Zagrebu. Uređuje pravaški orijentirana glasila ''Hrvatsku misao'', (1924.), ''Hrvatsko pravo'' (1924-32.). U svibnju 1925. godine kao odvjetnik branio je [[komunisti]]čkog prvaka [[Vladimir Ćopić|Vladimira Ćopića]].<ref name="tko je tko"/> Nakon odlaska Ante Pavelića u emigraciju preuzima vodstvo HSP-a te s njim pristupa [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskoj koaliciji]] (SDK) i blisko surađuje s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]].<ref name="tko je tko"/> Krajem listopada [[1929.]] godine bio je, zbog političke djelatnosti, uhićen i u zatvoru provodi 7 mjeseci.<ref name="tko je tko"/> Godine 1932., [[7. lipnja]], na njega je organiziranorganizirala atentat [[Velika Srbija|velikosrpska]] kamarila. Izvršitelji atentata, pouzdanici zagrebačkoga redarstva, Šaban Šaćirović, Adem Saranija i Vojo Karakanović, napali su dra Budaka, usred dana, ispred njegovoga stana i odvjetničke pisarnice u Ilici 10.<ref name="Bos.Janjatović">Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 310., fusnota 261. na str. 310.</ref> Pokušali su ga ubiti udarcima štapa po glavi no sva trojica bili su uhićeni.<ref name="Bos.Janjatović"/> Šaćirovića su uspjeli uhvatiti prolaznici a on je zatim odao ostale atentatore. Atentatori su u jesen 1932. godine suđeni i osuđeni na po tri godine zatvora, zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda.<ref name="Bos.Janjatović"/> Nakon oporavka dr. Budak sudjeluje, [[5. studenoga|5.]]-[[7. studenoga]] 1932. godine u Zagrebu, a na poziv Vladka Mačeka, u sastanku Izvršnog odbora SDK kada su usvojene ''Zagrebačke punktacije''.<ref name="tko je tko"/> Emigrirao je [[2. veljače]] [[1933.]] godine, prvo u [[Austrija|Austriju]] te potom u [[Italija|Italiju]]. Početkom 1934. godine je u Berlinu šef ustaškoga ureda i izdaje godišnjak ''Nezavisna hrvatska država'' a u svibnju iste godine u izdanju ''Hrvatskog kola'' u [[SAD]] izlazi mu ''Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu Hrvatsku državu'', politička rasprava u kojoj opisuje hrvatsko iskustvo u Jugoslaviji i predviđa rat između Hrvatske i Srbije kao jedino rješenje za hrvatski narod.<ref name="tko je tko"/> [[Datoteka:Budak-Mile-Grozda.jpg|thumb|right|200px|Mile Budak s kćeri Grozdom (stradalom u svibnju 1945. kod [[Pokolj u Bleiburgu|Bleiburga]])]] [[1935.]] godine Ante Pavelić imenuje ga zapovjednikom svih ustaških logora u Italiji te na [[Lipari]]ma boravi od siječnja do početka veljače [[1937.]] godine.<ref name="tko je tko"/> Nakon toga kraće vrijeme boravi u [[Messina|Messini]] te u [[Salerno|Salernu]] kraj [[Napulj]]a gdje piše [[roman]]e ''Ognjište'', ''Na vulkanima'' i''Rascvjetana trešnja''. Godine [[1938.]] vraća se u Zagreb i [[1939.]] godine pokreće tjednik ''Hrvatski narod'', koji će banovinske vlasti [[1940.]] zabraniti, a Budaka zatvoriti. Do [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] ispočetka podržava politiku HSS-a i Vladka Mačeka a zatim je napada te nakon [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazuma Cvetković-Maček]] piše protumačekovski letak ''Lajbek je zakopčan'' kojim osuđuje sporazum sa Srbima i Mačekovu politiku.<ref name="tko je tko"/> Uhićen je [[27. veljače]] 1940. godine i zatvoren, ali je pušten nakon što je [[11. travnja]] iste godine njegova supruga Ivka pronađena mrtva u zdencu njihovoga vinograda.<ref name="tko je tko"/><ref>[https://books.google.ba/books?id=2cLlAAAAMAAJ&q=budak++zdencu+vinograda&dq=budak++zdencu+vinograda&hl=bs&sa=X&ei=PobPVJ2-I4GtUJ_Mg6gE&redir_esc=y Književnik Mile Budak sada i ovdje]</ref>