John Keats: razlika između inačica

Književni interes javio se kod Keatsa vrlo rano. Već u petnaestoj je godini prevodio [[Eneida|''Eneidu'']] i privatno studirao klasične autore. U samo pet godina, od 1816. do 1821. godine, stvorio je cijelo svoje književno djelo: nekoliko velikih [[oda]], mnogobrojne [[Sonet|sonete]], pripovijesti u stihu (''Lamia'', ''Isabella'', ''Uoči Sv. Agneze'' - ''The Eve of St. Agnes'', ''La Belle Dame sans Merci''), lirske pjesme i [[Drama|drame]]. Jedan od najvećih engleskih romantičara, Keats je nedvojbeno najsenzualniji: njegovi su stihovi "raskoš zvukova, boja, mirisa". Zaljubljen u svijet klasike, pisao je i [[Poema|poeme]] na [[Mitologija|mitske]] motive, poput ''Endimion'' (''Endymion'', 1818.), te nedovršene ''Hiperion'' (''Hyperion'') i ''Hiperionov pad'' (''The Fall of Hyperion''). Poklonik je vječne ljepote ("Ono što je lijepo vječna je radost" - "A thing of beauty is a joy for ever"), sve do tvrdnje o istovjetnosti [[Ljepota|ljepote]] i [[Istina|istine]], ali je uvijek svjestan odmaka [[Umjetnost|umjetnosti]] od života. Pisao je pod utjecajem elizabetinaca i [[John Milton|Johna Miltona]], a svojim je najsavršenijim odama ''Oda slavuju'' (''Ode to a Nightingale'', 1819.), ''Oda grčkoj urni'' (''Ode to a Grecian Urn'', 1819.) i ''Jeseni'' (''To Autumn'', 1819.) utjecao na mnoge engleske pjesnike sve do modernih. Jedinstvena u izrazu [[Estetika|estetskoga]] [[Senzualizam|senzualizma]], Keatsova se lirika odlikuje iznimno užarenom maštom i bogatstvom pjesničkih slika.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31063 Keats, John], Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 5. ožujka 2016.</ref>

 

 

==Bibliografija==