[[Datoteka:Crkva Svetog Petra i Pavla -livno0714.JPG|mini|Crkva sv. Petra i Pavla sa samostanom na Gorici]]S koljena na koljeno, sve do naših dana, očuvala se u narodu predaja o gradnji [[crkva|crkve]] i samostana na Gorici, dijelu sela [[Brina]] kraj [[Livno|Livna]]. Ovo je prva i najveća crkva koja je izgrađena za turske vladavine na našim prostorima. "Mnogi su u to vrime išli kod turski vladara izmolit dozvolu za gradnju crkve. Svi su bili ismijavani; vraćali su se bez uspjeha. [[Osmansko Carstvo|Turci]] su strogo zabranjivali graditi i najskromniju crkvicu. Naročito su im smetala crkvena zvona; "da ne bi budila narod rano jutri." Tako se zaputi Sultanusultanu u Carigrad ([[Istanbul]]) i [[fra Lovro Karaula]]. Ko i ostale, ismijavaše ga na dvoru. Pošto je [[fra Lovro Karaula|fra Lovro]] bio posebno uporan Sultansultan se odluči š njime još više poigrat. I dadne Sultansultan fra Lovri [[ferman]] (odobrenje) na kome je stajalo da, kad već oće makar malu crkvicu, smi napravit crkvu kolika je volunjska (volovska) koža i stavit zvono, ali ono malo, što se š njime zvoni kod pričesti. Ali po povratku u [[Livno]] fra Lovro se zgodno siti, isiče volovsku kožu u [[oputa|oputu]] (tanku nit), i opaše pozamašan prostor š njom. Na to se odma skupe turciTurci. Kad su tili zabranit gradnju [[fra Lovro Karaula|fra Lovro]] im pokaza defter. Pisalo je da se smije gradit crkva kolika je volunjska koža i da se na nju može stavit zvono. Sultanova se naredba morala poštivat i jedan turčinTurčin prvi uze kramp i poče kopat temelj."
