Razlika između inačica stranice »Hrvoje Šarinić«

Dodana 1.064 bajta ,  prije 4 godine
Dodatci članku, oblik., izvor.
(Dodatci članku, oblik., izvor.)
{{Infookvir političar
|ime = Hrvoje Šarinić
|datum rođenja = [[17. veljače]] [[1935.]]
|mjesto rođenja = [[Sušak]]
|datum smrti = [[21. srpnja]] [[2017.]]
|mjesto smrti = [[Zagreb]]
|slika = Hrvoje Šarinić.jpg
|veličina =92px 109px
|opis slike = Hrvoje Šarinić
|stranka = [[Hrvatska demokratska zajednica]], [[Demokratski centar]]
|supruga = Erika Šarinić
|suprug =
|položaj = 4. [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]]
|zanimanje =
|fusnote =
|predsjednik = [[Franjo Tuđman]]
|nasljednik = [[Nikica Valentić]]
|prethodnik = [[Franjo Gregurić]]
|mandat_start = [[12. kolovoza]] [[1992.]].
|mandat_kraj = [[3. travnja]] [[1993.]].
|vjera =
}}
'''Hrvoje Šarinić''' ([[Sušak]], [[17. veljače]] [[1935.]] – [[Zagreb]], [[21. srpnja]] [[2017.]] ), hrvatski političar, četvrti [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]] (od [[12. kolovoza]] [[1992.]] do [[3. travnja]] [[1993.]]).
 
'''Hrvoje Šarinić''' ([[Sušak]], [[17. veljače]] [[1935.]] – [[Zagreb]], [[21. srpnja]] [[2017.]] ), bio je hrvatski političar, četvrti [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]] (od [[12. kolovoza]] [[1992.]] do [[3. travnja]] [[1993.]]).
Rođen je na Sušaku od oca Marijana i majke Vile. Šarinićev otac obogatio se između dva svjetska rata na obnovi Sušaka. Bio je vlasnik kamenoloma zvanog Šarinićeva kava, član [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i gradonačelnik Sušaka, što ostaje i po dolasku [[Talijani|Talijana]]. Krajem [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] počinio je samoubojstvo (službeno izvješće). Majka mu se kasnije udaje za uglednog [[arhitekt]]a Lea Babića koji je radi nje ostavio suprugu i troje malodobne djece.
 
== Životopis ==
Nakon završetka gimnazije, u [[Zagreb]]u upisuje Arhitektonsko- građevinsko- geodetski fakultet, smjer mostogradnja. Po završetku studija zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Hidroprojekt, odakle ga [[1962.]] šalju na specijalizaciju u [[Francuska|Francusku]]. Umjesto tri mjeseca, koliko je planirao provesti u Francuskoj, ostaje 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja [[nuklearna elektrana|nuklearne elektrane]] u [[Bordeaux]]u, koju preuzima 1971. godine. Tri godine kasnije, od [[1974.]] do [[1980.]], unatoč ekonomskim sankcijama protiv tamošnjeg režima, vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici [[Cape Town]]a ([[Južnoafrička Republika]]). U međuvremenu je od [[1980.]] do [[1984.]] u Zagrebu, kao naturalizirani Francuz, predstavljao tvrtku koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali neuspješno. Nakon toga, [[1984.]] godine zapošljava se u [[Casablanca|Casablanci]] kao direktor najveće [[Maroko|marokanske]] građevinske tvrtke. Godine [[1987.]] cijela obitelj Šarinić vraća se u Zagreb, nakon njegova umirovljenja.
RođenHrvoje Šarinić rođen je na Sušaku 1935. godine od oca Marijana i majke Vile (r. Marunić).<ref name="vecernji.hr">[https://www.vecernji.hr/enciklopedija/hrvoje-sarinic-18230 Hrvoje Šarinić], vecernji.hr, 1. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2017.</ref> Šarinićev otac obogatio se između dva svjetska rata na obnovi Sušaka. Bio je vlasnik kamenoloma zvanog ''Šarinićeva kava'', član [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i gradonačelnik Sušaka, što ostaje i po dolasku [[Talijani|Talijana]]. Krajem [[Drugi svjetski rat|DrugogDrugoga svjetskog rata]] počinio je samoubojstvo (službeno izvješće).<ref name="vecernji.hr"/> Posmrtno nove su komunističke vlasti njegova oca proglasile narodnim neprijateljem a obitelji konfiscirana je imovina.<ref name="vecernji.hr"/> Majka mu se kasnije udajeudala za uglednoguglednoga [[arhitekt]]a Lea Babića koji je radi nje ostavio suprugu i troje malodobne djece.
 
Nakon završetka gimnazije, u [[Zagreb]]u upisuje Arhitektonsko- građevinsko- geodetski fakultet, smjer mostogradnja. Po završetku studija zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Hidroprojekt, odakle ga [[1962.]] šalju na specijalizaciju u [[Francuska|Francusku]]. Umjesto tri mjeseca, koliko je planirao provesti u Francuskoj, ostaje 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja [[nuklearna elektrana|nuklearne elektrane]] u [[Bordeaux]]u, koju preuzima 1971. godine. Tri godine kasnije, od [[1974.]] do [[1980.]], unatoč ekonomskim sankcijama protiv tamošnjeg režima, vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici [[Cape Town]]a ([[Južnoafrička Republika]]). U međuvremenumeđudobi je od [[1980.]] do [[1984.]] godine u Zagrebu, kao naturalizirani Francuz, predstavljao tvrtku koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali neuspješno. Nakon toga, [[1984.]] godine zapošljava se u [[Casablanca|Casablanci]] kao direktor najveće [[Maroko|marokanske]] građevinske tvrtke. Godine [[1987.]] cijela obitelj Šarinić vraća se u Zagreb, nakon njegova umirovljenja.
Krajem 1989. ušao je u politiku. Jedan je od osnivača [[HDZ]]-a i bliski suradnik [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s [[Ivo Latin|Ivom Latinom]] oko prijenosa vlasti i ustrojava [[Franjo Tuđman|Tuđmanov]] kabinet po francuskom modelu. Dana [[7. kolovoza]] [[1992.]] godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav [[Vlada RH|Vlade]] i na tom mjestu ostaje do travnja [[1993.]] godine, kad ga je Tuđman odučio zamjeniti [[Nikica Valentić|Nikicom Valentićem]]. Novinari i javnost nisu pozdravili njegove česte izjave na mjestu premijera kako tek provodi politiku Franje Tuđmana, a do izražaja je dolazilo i njegovo slabije poznavanje makroekonomske teorije i prakse. Nakon skandala s Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe Slobodne Dalmacije, prijma Hrvatske u [[Međunarodni monetarni fond]] i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj [[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranskoj županiji]]) podnosi ostavku i postaje šef [[Sigurnosno-obavještajni sustav u Hrvatskoj|Ureda za nacionalnu sigurnost]]. Hrvoje Šarinić bio je i šef hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim [[Srbi]]ma, a priznao je i da se deset puta tajno sastao sa [[Slobodan Milošević|Slobodanom Miloševićem]]. Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] za odnose s [[UNPROFOR]]-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika [[Predsjednik Republike Hrvatske#Ured predsjednika Republike|Ureda predsjednika Republike Hrvatske]]. Neslavno će se proslaviti i s tzv. istarskim ipsilonom kada je ugovorio s francuskom tvrtkom Bouygouse krajnje nepovoljan ugovor za Hrvatsku o gradnji ceste u [[Istra|Istri]]. Krajem 1990-tih gurnut je iz kruga bliskih Tuđmanovih suradnika (novi predstojnik Ureda predsjednika postaje [[Ivica Kostović]], koji na toj dužnosti ostaje do Tuđmanove smrti). Nakon smrti Tuđmana i "trećesiječanjskih izbora" [[2000.]] godine zajedno s [[Mate Granić|Matom Granićem]], [[Vesna Škare-Ožbolt|Vesnom Škare-Ožbolt]] i [[Joško Morić|Joškom Morićem]] izlazi iz HDZ i osniva [[Demokratski centar]].
 
=== Politička djelatnost ===
Bio je oženjen suprugom Erikom s kojom ima tri sina: Marija (poginuo u prometnoj nesreći), Marka i Andreja. Šarinić govori i piše [[francuski]] te [[talijanski]] i [[engleski]].
Krajem [[1989.]] godine ušao je u politiku. Jedan je od osnivača [[HDZ]]-a i bliski suradnik dra [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s [[Ivo Latin|Ivom Latinom]] oko prijenosa vlasti i ustrojava kabinet predsjednika [[Franjo Tuđman|TuđmanovFranje Tuđmana]] kabinet po francuskom modelu. Dana [[7. kolovoza]] [[1992.]] godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav [[Vlada RH|Vlade]] i na tom mjestu ostaje do travnja [[1993.]] godine, kad ga je dr. Tuđman odučio zamjeniti [[Nikica Valentić|Nikicom Valentićem]]. Novinari i javnost nisu pozdravili njegove česte izjave na mjestu premijerapredsjednika vlade kako tek provodi politiku Franje Tuđmana, a do izražaja je dolazilo i njegovo slabije poznavanje makroekonomske teorije i prakse. Nakon skandala s Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe ''[[Slobodna Dalmacija|Slobodne Dalmacije]]'', prijma Hrvatske u [[Međunarodni monetarni fond]] i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj [[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranskoj županiji]]) podnosi ostavku i postaje šef [[Sigurnosno-obavještajni sustav u Hrvatskoj|Ureda za nacionalnu sigurnost]]. Hrvoje Šarinić bio je i šef hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim [[Srbi u Hrvatskoj|Srbima]]ma, a priznao je i da se deset puta tajno sastao sa [[Slobodan Milošević|Slobodanom Miloševićem]]. Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] za odnose s [[UNPROFOR]]-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika [[Predsjednik Republike Hrvatske#Ured predsjednika Republike|Ureda predsjednika Republike Hrvatske]]. Neslavno će se proslaviti i s tzv. istarskim ipsilonom kada je ugovorio s francuskom tvrtkom Bouygouse krajnje nepovoljan ugovor za Hrvatsku o gradnji ceste u [[Istra|Istri]]. Krajem [[1990-tihih]] gurnut je iz kruga bliskih Tuđmanovih suradnika predsjednika Franje Tuđmana (novi predstojnik Ureda predsjednika postaje [[Ivica Kostović]], koji na toj dužnosti ostaje do Tuđmanove smrti predsjednika Franje Tuđmana). Nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana i "trećesiječanjskih izbora" [[2000.]] godine zajedno s [[Mate Granić|Matom Granićem]], [[Vesna Škare-Ožbolt|Vesnom Škare-Ožbolt]] i [[Joško Morić|Joškom Morićem]] izlazi iz HDZ i osniva [[Demokratski centar]].
 
[[1999.]] godine objavio je knjigu ''Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem : između rata i diplomacije, 1993. – 1995. (1998.)''.
 
Umro je u Zagrebu, 21. srpnja 2017. godine.
 
== Odlikovanja ==
* [[Legija časti]]
 
== Osobni život ==
Bio je oženjenvjenčan sa suprugom Erikom s kojom ima tri sina: Marija (poginuo u prometnoj nesreći), Marka i Andreja. Hrvoje Šarinić govorigovorio je i pišepisao [[Francuski jezik|francuski]] te [[Talijanski jezik|talijanski]] i [[engleski jezik]].
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
{{hrvatski premijeri}}